Dujmić i Tutić zatvorili su se u sobu, sjeli su za klavir i u umjetničkom zanosu, u roku 48 sati stvorili su tekst i glazbu za pjesmu koja će do danas ostati najizvođenija domoljubna pjesma nastala u ratu 90-ih.
Rajkova melodija bodrila je heroje na bojišnici kad je bilo najteže: 'Ti si tu, sa nama...'
Rajko Dujmić zauvijek nas je napustio samo dan prije no što će se pjesma 'Moja domovina' već 25. godinu za redom pjevati u Kninu na obljetnicu vojno-redarstvene akcije 'Oluja'.
Napisao ju je zajedno sa Zrinkom Tutićem prije 29 godina, u kolovozu 1991. godine, u trenutku kad su vojska JNA i paravojne formacije srpske vojske komadale Hrvatsku i počeli ulaziti u hrvatska sela i gradove.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Vraćao sam se autom iz rodne Banja Luke u Zagreb kad sam vidio MiG-ove u brišućem letu. Nemoćan da išta napravim, došao sam na ideju da stvorimo pjesmu koja će podići moral ljudima u najtežim trenucima. Nazvao sam Rajka jer sam znao da je on prava osoba s kojom bih mogao napisati tekst i melodiju koja će dirnuti ljude i vratiti im vjeru u sretan kraj, rekao je jednom Zrinko Tutić, skladatelj koji je zajedno s Dujmićem potpisao autorstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dvojica vrhunskih skladatelja zatvorila su se u sobu, sjeli su za klavir i u umjetničkom zanosu, u roku 48 sati stvorili su tekst i glazbu za pjesmu koja će do danas ostati najizvođenija domoljubna pjesma nastala u ratu 90-ih.
U pomoć su pozvali i vrhunskog aranžera Nikšu Bratoša, a onda su krenuli nazivati hrvatske pjevače i glazbenike jer su zamislili da ju mora otpjevati hrvatski Band Aid. Odazvala se cijela hrvatska estradna scena – od onih tada najmlađih i manje poznatih, poput Sandija Cenova i Severine, do doajena kojima je i tada bilo dovoljno spomenuti samo ime, poput Olivera, Arsena, Gabi, Josipe, Tereze, Radojke, Kiće... Svi oni ugurali su se u tonski studio 'Krešimir' Hrvatskog radija. Za tonskim pultom kao snimatelji bili su kantautor Hrvoje Hegedušić i danas direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac, a producent je bio Vladimir Mihaljek Miha.
Rajko je odsvirao klavijature, gitare Vedran Božić, Husein Hasanefendić Hus i Damir Lipošek, a prvi stih pjesme otpjevao je Oliver Dragojević. Slijedila ga je Sanja Doležal, pa Arsen i Gabi, zatim Jura Stublić, pa Danijela Martinović i Kićo Slabinac, zatim Jasna Zlokić, Meri Cetinić, Matko Jelavić, Tereza Kesovija, Vlado Kalember, Mladen Bodalec, Zvonko Špišić, Drago Mlinarec, Davor Gobac, Mišo Kovač, Ivo Robić, Tatjana Matejaš Tajči, Ljupka Dimitrovska, Ivica Šerfezi, Zdravko Škender, Severina Vučković, Stanko Šarić, Zdenka Vučković, Đuka Čaić, Josipa Lisac, Milo Hrnić, Dino Dvornik, Dalibor Brun, iza kojeg je pjevala Doris Dragović, pa Ljiljana Nikolovska, Zorica Kondža, Aki Rahimovski, Boris Novković, Ivo Amulić i Jasmin Stavros, da bi završili Oliver i Arsen.
Refrene je moćno otpjevao uglas zbor od njih 150. Spot pjesme prvi je put pušten u središnjem Dnevniku HTV-a 15. rujna 1991. godine, točno na dan prve zračne uzbune. Od tada ona je neslužbena hrvatska himna i s radijskih postaja širom Hrvatske svirala je svaki put neposredno nakon sirena za uzbunu, kad bi stanovništvo bježalo u podrume.
Pjesma je tim vrednija jer niti jednim stihom nije pozivala ni na kakvu mržnju ili osvetu ni prema kome, nego je govorila o ljubavi prema vlastitoj zemlji. Stoga se pjeva i danas nakon pobjeda naše reprezentacije, ori se s navijačkih tribina kad pobjeđuju hrvatski sportaši, pjevale su ju stotine tisuća ljudi na dočeku hrvatskih nogometaša nakon Svjetskog nogometnog prvenstva.
U trenutku kad su ju skladali, Rajko Dujmić i Zrinko Tutić nisu ni znali da su stvorili neslužbenu hrvatsku himnu.