Puno će nam nedostajati Pero Dabac i to kako na Krolinoj terasi lista sve dnevne novine

Vijest smo u utorak navečer čuli s vrata, tuga nas je zapljusnula i prije prvog gemišta. Umro je Pero Dabac. Sjajni fotoreporter, odličan čovjek. Napustio nas je u 81. godini, nije ga kod Krole bilo mjesecima, otkad je u padu slomio kuk. Otišao je mirno, kakvog ga i znamo, kakvog ćemo ga i pamtiti.

Zaspao je poslije ručka. Godinama smo se viđali, rijetko baš na šanku, bio je Pero za to prepristojan. Nije galamio, nije se razbacivao, želio je samo malo mira, a to je nudio i drugima, te dnevne novine. Užitak ga je bilo gledati ga kako na Krolinoj terasi lista dnevnu štampu. Pero Dabac nećak je velikog Toše Dapca, a uz strica je i zavolio fotografiju.

Imao je Pero tri godine kad je došao u njegov atelje kako bi gledao prvomajsku paradu, a onda počeo dolaziti sve češće, kao gimnazijalac dovodio kolege da upoznaju njegova strica. Pero je autor i nekih od najboljih Tošinih portreta. Tvrde neki da su Austrijanci nudili Peri stotine tisuća eura za Tošinu arhivu. On ju je donirao Muzeju suvremene umjetnosti.

Svojim je aparatom, koji je uvijek bio uz njega, bilježio ulice, ljude, fotografijom je bio kroničar društva. Nije obitelj bila presretna što se bave fotografijom, Perina baka Hermina jednom je rekla kako ima dva sina, jedan je gospodin, a drugi fotograf, piše Jutarnji. No, baka Hermina pozira na jednoj od Perinih izložbi.

Volio je fotografirati grafite, drag mu je bio onaj “džaba si krečio”. Vidio je u njemu simboliku. Ostavio je iza sebe brojne radove, uspomene, ali kod onih koji su ga poznavali ostavio je trag. Mirnog, za ovaj svijet vjerojatno i predobrog čovjeka. Zbogom, Pero.