Prljavo kazalište: Nazvali smo se po fori iz stripa...

Zapravo slavim 30 godina nerada. Kazalište postoji 31, a ja imam samo godinu radnog staža. Takav je kod nas odnos prema glazbenicima, kaže Jasenko Houra. S Tihomirom Filešom, a kasnije i sa Zoranom Cvetkovićem, Davorinom Bogovićem, Marijanom Brkićem te Ninom Hrastekom, počeo je svirati 1977. u autolimarovoj garaži. Tinejdžeri iz Dubrave smišljali su kako osvojiti rock scenu.
- Prvo je pitanje bilo kako se zvati. Glasovali smo između dvije opcije: Prljavo kazalište i Zarazne bolesti, i ovo prvo tijesno je pobijedilo. Bilo mi je drago jer je to fora iz mojeg omiljenog stripa 'Alana Forda’ - priča Houra.
Nakon prve svirke na kvartovskom plesnjaku još su se dugo skrivali. Za prvi LP, “Prljavo kazalište”, mnogi misle da je najbolji debitanski album u povijesti hrvatskog rocka. Snimili su ga 1979. Drugi, “Crno-bijeli svijet”, prodali su u danas nezamislivih 200.000 primjeraka. Davorin Bogović do treće ploče, “Heroja ulice” iz 1981., otišao je iz benda.
- Bio je premlad i iznenadna slava postala mu je opterećenje. Otišao je tog ljeta na Krk biti poštar i nije došao na pripreme za ploču, a imali smo ugovor - kaže Jajo.
Mladen Bodalec pridružio im se 1983. Prekretnica je bio album “Zaustavite zemlju” iz 1988. s Hourinom najdražom pjesmom “Mojoj majci”.
- Danas ispada kao da mi je netko poslao narudžbu da je napišem, kao za Doru, a ja bih dao pola života da mi majka nije umrla s 48 godina. Napisavši stih "zaspala je zadnja ruža hrvatska", nisam razmišljao o tome kako će ljudi reagirati - priča emotivno Jajo. Uslijedio je veličanstveni koncert na glavnom zagrebačkom trgu, na kojem je bilo 200.000 ljudi. Neostvareni san mu je poziv u nogometnu reprezentaciju.


- Trčim, treniram i nadam se. Žao mi je što Ćiro više nije izbornik jer bi me sigurno pozvao da igram obranu. I naravno, želim postati predsjednik države - šali se Jajo.

TUĐMANU PLATILI MALI ESPRESSO
S čovjekom s kojim smo 1989. godine do jutra znali igrati biljar došao je prijatelj. Obojici smo platili kavu. Frend me pitao znam li tko je to. Nisam znao, a on mi je rekao: 'Pa general Tuđman!’. Tad smo se i upoznali.