Prozvali su ga 'Woodstockom 80-ih', iako je po svojem dosegu 'Live Aid' višestruko nadmašio koncert iz 1969. Zapravo je riječ o dva koncerta: u Londonu na Wembleyu i u Philadelphiji na stadionu John F. Kennedy
Prije 35 godina 'Live Aid' pratilo je više od dvije milijarde ljudi: 'Crno-bijeli svijet' vraća legende
Ovih dana na setu nove sezone serije 'Crno-bijeli svijet' upravo se snima epizoda koja prati događaje sredinom srpnja 1985. godine. A tad je najvažnija tema bila 'Live Aid' - najdulji koncert ikada održan. Trajao je 16 sati, a cijeli svijet mogao je u tom megaspektaklu vidjeti najpoznatije bendove i pjevače tog vremena.
Tadašnja Jugoslavenska televizija najavila je da će otkupiti prava za prijenos i te subote Zagreb se ispraznio. Kafići nisu imali televizore po terasama, pa se danima uoči tog velikog događaja raspravljalo samo o tome čiji će 'starci' otići na more i
kod koga će se od podneva do četiri ujutro uživati u najboljoj glazbi.
Prozvali su ga 'Woodstockom 80-ih', iako je po svojem dosegu 'Live Aid' višestruko nadmašio koncert iz 1969. Održao se u subotu 13. srpnja 1985. godine, i ostat će upamćen kao glazbeni spektakl kojeg je istovremeno preko televizijskih ekrana pratilo gotovo dvije milijarde ljudi.
Zapravo je riječ o dva koncerta – jedan u Londonu na stadionu Wembley i drugi u Philadelphiji na stadionu John F. Kennedy, na čijim su se binama smjenjivali gotovo svi najvažniji i najslavniji glazbenici i bendovi tog vremena. Najzaslužniji za to je Bob Geldof, tada pjevač irskog benda 'Boomtown Rats' i njegov kolega, glazbenik Midge Ure kako bi prikupili novac za gladne u Etiopiji. Plemenita ideja počela je pjesmom 'Do They Know It's Christmas?' koju su skladali Geldof i Ure i okupili u Britaniji 'Band Aid', koji je otpjevao pjesmu početkom prosinca 1984. godine. Ploča je u samo nekoliko tjedana do Nove godine prodana u tri milijuna primjeraka. Geldof je mislio da će prikupiti oko 70.000 funti, a od ukupne prodaje širom svijeta u fond se slilo čak 8.000.000 funti.
Glavni problem bio je kako novac sačuvati od tadašnjeg etiopskog režima pod diktatorom Mengistuom, i podijeliti ga humanitarnim
organizacijama koje bi ga namjenski i trošile. Stoga je sam Geldof posjetio Etiopiju da bi nadgledao put novca i pomoći, pa je zaključio da bi najbolje bilo kad bi organizacija Band Aid imala vlastiti vozni park kojim bi se dopremala pomoć do izgladnjelih.
U travnju 1985. nastala je tako ideja o Live Aidu – velikom koncertu koji će se simultano održati na dva kontinenta – u Europi i Americi. Angažirao je vrhunskog promotora Harveya Goldsmitha koji je imao na raspolaganju samo 10 tjedana da organizira događaj za koji bi inače bilo potrebno barem dvije godine priprema.
Počelo je točno u podne u Londonu, nastupom grupe 'Status Quo', a nakon njih smjenjivali su se svakih 20 minuta Spandau Ballet, Boomtown Rats, U2, Sting, Phil Collins, Sade, Brian Ferry, Elvis Costello... Nastup U2 pamti se po Bonovom silasku s bine među publiku, što su mnogi protumačili njegovom samopromocijom, a on je kasnije rekao da je otišao spasiti djevojku koju je masa u prvom redu publike umalo ugušila.
Nakon pet sati programa u Londonu, točno u 17 sati, uspostavljena je satelitska veza s Philadelphiom i kamere su se preselile na drugi kontinent, na stadion JFK. Prepuni Wembley primio je 72.000 ljudi, a u Philadelphiji se okupilo 90.000 ljudi. Ovdje je koncert otvorio Jack Nicholson (83) koji je najavio Joan Baez (79) i Briana Adamsa (60), a pojavila se i Bette Midler (74) koja je izvela na stage Micka Jaggera (76). On je pak otpjevao pjesmu s Tinom Turner (80), dok su Keith Richards (76) i Ron Wood (73) svirali s Bob Dylanom (79), pa zatim The Pretenders, i Madonna (61) čije su golišave fotografije baš tog dana objavljene u 'Playboyu'...
Svi su se družili sa svima, izgledalo je kao da svi beskrajno uživaju u svojoj misiji spašavanja siromašnih i gladnih u Etiopiji. Phil Collins (69) je odmah nakon nastupa sa Stingom u Londonu, sjeo u helikopter koji ga je odveo na Heathrow, s kojeg je Concordeom odletio za New York, pa opet helikopterom u Philadelphiju, da bi nekoliko sati kasnije nastupio i s Ericom Claptonom (75) i s 'Led Zeppelinom' koji su se ponovo okupili samo radi tog nastupa. No, Collins je kasnije otkrio:
- Robert Plant bio je sretan što ću im svirati bubnjeve, ali Jimmy Page nije bio nimalo oduševljen. Nastup je bio potpuni fijasko, a Page je za to okrivio mene rekavši da sam im uništio set svojom lošom pripremom i nekompetencijom.
Bend je kasnije zabranio korištenje snimke ovog nastupa u bilo koje svrhe. Za razliku od Zeppelina, Freddie Mercury i njegov bend 'The Queen' zasjali su u punom sjaju. Njihov 20-minutni nastup i Mercuryjeva energija zapalili su Wembley, a mlađa publika mogla je djelić te atmosfere vidjeti i u biografskom filmu 'Bohemian Rhapsody'.
Danas snimka njihovog nastupa ima ukupno oko 170.000.000 pregleda na YouTube kanalu. I tadašnja Jugoslavija je sudjelovala u prijenosu koncerta jer je ovdje bio jedan od europskih centara za slanje signala u zemlje bivšeg istočnog bloka. Rockeri iz cijele Jugoslavije okupili su se također u Band Aid i tri dana kasnije svirali na velikom humanitarnom koncertu u Beogradu.
Poziv su odbili Bora Đorđević (67) iz 'Riblje čorbe'; i Goran Bregović (70) iz 'Bijelog dugmeta'; te Nele Karajlić (57) iz 'Zabranjenog pušenja', a Đorđa Balaševića (67) nitko nije ni zvao, pa je kasnije rekao da žali što ga se nitko nije sjetio.
Spot pjesme 'Za milijun godina' emitiran je u sklopu prijenosa 'Live Aid', pa je tako cijeli svijet mogao vidjeti i čuti glazbenike s ovih prostora. Nažalost, kako se kasnije pokazalo, sav Geldofov trud bio je tek djelomično uspješan. Dio prikupljenog novca od ukupno 127.000.000 dolara (danas bi to bilo oko 300.000.000 dolara) ipak je završio u rukama jednog od najomraženijih afričkih diktatora i Mengistu ga je utrošio za kupovinu oružja. No, barem na jedan dan cijeli je svijet bio ujedinjen oko glazbe i humanog čina.