Kao redatelj je najprije bio angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku i u Dramskom kazalištu ‘Gavella’ u Zagrebu, a potom, do umirovljenja 2012., u zagrebačkome HNK-u
Preminuo je kazališni redatelj Ivica Kunčević, karijera mu je bila vezana uz Dubrovnik
Dobitnik nagrade Grada Dubrovnika i nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo, hrvatski kazališni redatelj Ivica Kunčević iza sebe je ostavio značajan opus kazališnih djela te neizbrisiv trag u kulturnom i umjetničkom životu, kako Grada, tako i cijele Hrvatske. Preminuo je u srijedu ujutro u 77. godini.
Imao je snažnu vezu s Dubrovnikom, osobito s Igrama na kojima je najprije bio asistent redatelja pa redatelj, a onda i ravnatelj dramskog programa. Uprizorio je brojna klasična djela svjetske književnosti te suvremenih hrvatskih pisaca i promicao je djela iz dubrovačkog dijela hrvatske književne baštine.
Rođen je u Bartolovcu 1945., diplomirao je 1969. komparativnu književnost i jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu te studirao kazališnu režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, gdje je poslije predavao kazališnu režiju. Kao redatelj je najprije bio angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku (1969.–’77.) i u Dramskom kazalištu ‘Gavella’ (1977.–’82.) u Zagrebu, a potom, do umirovljenja 2012., u zagrebačkome HNK-u. Režirao je i u drugim kazalištima.
Ususret premijeri predstave ‘Ne plaćamo, ne plaćamo’ iz 2019., kojom je obilježio 50 godina umjetničkog rada, istaknuo je da je redateljstvo ‘skitalački poziv’.
- Odveo me je i na mnogo udaljenija mjesta. Rođen sam kod Varaždina stjecajem ratnih okolnosti, ali su mi i otac i majka Dubrovčani. Vrijeme ranog djetinjstva pa do odlaska na fakultet proveo sam u Gradu. Nikad nisam imao glumačkih ambicija, ali kada je redatelj Ante Babaja inzistirao da igram glavnu ulogu, ipak je prevladala znatiželja. Rekao sam mu: ‘Na vašu odgovornost, Ante’. I nije ispalo loše - rekao je za DuList. Dodao je i kako je odabrao Akademiju jer nije ‘imao hrabrosti konkurirati za arhitekturu’.