Priča o mladom bračnom paru koji s djetetom krajem devedesetih odlazi u Beč iz okupiranog Sarajeva djelo je o teškoj temi prožeto humorom
Predstava 'Da sam ptica' leti visoko: O temi izbjeglištva se pristupa s prikladnom težinom
Dočekali smo i zagrebačku premijeru predstave "Da sam ptica" Nikoline Bogdanović, a u režiji Arije Rizvić. U sceni Vidra Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović oduševili su izvedbom publiku u ovom razigranom, dirljivom i zabavnom djelu. U središtu ove dokumentarno-fiktivne priče mladi je bračni par koji sa svojom kćeri krajem devedesetih godina bježi iz okupiranog Sarajeva. Sa samo dvije torbe u ruci stižu u Beč, u kojem iz ratnih ruševina moraju osmisliti i iznova izgraditi život te pronaći sreću...
Predstavu je publika doživjela upravo kako su i rekli u najavi, nimalo laka tema, ali olakšana bosanskim humorom.
- Ozbiljnoj temi izbjeglištva ova predstava pristupa s prikladnom težinom, ali i tipično bosanskim humorom koji i u teškim životnim situacijama prepoznaje priliku za smijeh. Stoga je 'Da sam ptica' jedna od onih predstava koja će gledatelje nasmijati, ali i rasplakati te ih odvesti na intimno putovanje Bosnom i jednom osobnom ljubavnom pričom dvoje ljudi.
Njihova sudbina tek je jedna od mnogih sličnih s naših prostora, u kojem su izbjeglištvo ili (već godinama aktualna) ekonomski motivirana emigracija na ovaj ili onaj način obilježili gotovo svaku obitelj - stoji u najavi. Na minimalističkoj sceni, sa samo dva kofera, Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović uspjeli su nas odvesti u ratno vrijeme i bježanje od snajperista, odlazak i navikavanje na novi život, onaj izbjeglički, u Beču. Javlja se u tom periodu nostalgija, rodni kraj ne izlazi mužu iz glave, pa dolazi i do rastanka i ponovnog susreta...
Dvoje glumaca i sjajna ideja Arije Rizvić razvili su priču i napravili komad nad kojim ćete se zamisliti, ali ne i otići s nekakovm gorčinom, naprotiv, pokazali su kako se ozbiljna tematika može napraviti kao pitka i zavodljiva predstava, a koja istovremeno sadrži i šalje poruku.
- Trudili smo se zajedno svi jako pa mi je drago da je publika tako dobro primila ovu predstavu - rekla nam je Arija Rizvić u "pauzi" primanja čestitki. Tekstualni predložak predstave temelji na osobnim iskustvima bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, a proširen je i obogaćen osobnim iskustvima autorskog tima čije su vlastite životne priče tijesno povezane s temom i motivima predstave. Na neki je način ovo autobiografsko djelo cijelog tima.
- Ima biografskih elemenata dosta, ako ne naših, onda od naših prijatelja, dijelova koje smo od njih čuli. Emocije su velike, snažne, ali nalazim lijepu stranu, a to je da napokon i na kazališnim daskama igram na jeziku svog djetinjstva - rekao je Tarik Filipović i nastavio:
- Nadam se da će predstava zaživjeti i dugo trajati. Na njoj smo radili zaista dugo i detaljno.
Vjerujemo da će dugo živjeti, jer ova predstava je to zaslužila. Kao i cijeli tim zaslužan za nju, a osim autorice teksta Nikoline Bogdanović i redateljice Arije Rizvić, veliki obol dali su suradnica za scenski pokret Larisa Lipovac Navojec, autor glazbe Damir Imamović, oblikovatelj svjetla Ivan Lušičić, oblikovateljica zvuka Nina Ugrinović, dok likovno oblikovanje potpisuje Lejla Hodžić.