Trebala je biti satira o true crime serijama, a na kraju su je spasili slikoviti ambijenti, sporedna lica te detalji poput opatica koje vježbaju jogu, hipijevski gangsteri...
Preambiciozna serija bračnog para Obama: Pogledali smo Netflixovu seriju 'Bodkin'...
OCJENA: 6/10
(Netflix)
Želio sam je voljeti, napisao je na IMDb-u jedan gledatelj i zaključio: “Na kraju sam je jedva uspio odgledati do kraja”. To je najtočniji opis doživljaja ove serije. Ne možete je prestati gledati, a na kraju, kad odgledate svih sedam epizoda, iscrpljeni ste od hvatanja neuhvatljivih niti priče koja se cijelo vrijeme bori sama sa sobom jer joj nije jasno kamo ide i kako će do toga nepoznatog cilja doći.
Autor serije i jedan od scenarista, Jack Scharf, želio je napraviti satiru o danas omiljenom televizijskom žanru dokumentaraca o istinitim zločinima, neku vrstu crne komedije koja se igra očekivanjima gledatelja te mijenja smjer priče i ponašanje njezinih junaka. Satira je sama po sebi nesretna vrsta jer joj je cilj izlagati preziru nekog ili nešto što je uspješno, omiljeno i prihvaćeno. Za one koji vole ono što satira ismijava to je besmisleno, a oni koji se slažu u preziru nalik su na jednoumnu političku stranku. Dok je komedija univerzalna jer ismijava ljudsku narav kao takvu i nalik je na dobro vino, satira je ograničenog dometa, poput vinskog octa. Nije piće nego kiseli začin. No problem serije “Bodkin” nije u njezinoj kiselini jer se ona jedva osjeća nego u nedostatku okusa.
Ma koliko se autor serije trudio napraviti satiru o dokumentarcima o istinitim zločinima, “Bodkin” uopće nije nalik na satiru jer gledatelj ulaže svu energiju da bi shvatio što se i kome zbiva, a kad je mentalno iscrpljen, nije mu ni do smijeha ni do ismijavanja. Serija je očito bila vrlo ambiciozna, o čemu svjedoče i imena njezinih producenata, bivšeg američkog predsjedničkog para Michelle i Baracka Obame, koji od 2018. godine imaju produkcijsku tvrtku Higher Ground i ugovor s Netflixom. No zašto su odlučili biti producenti baš ove, blago rečeno, otkačene serije o istraživanju jednog zločina u irskom gradiću Bodkinu, nije jasno. Barack Obama ističe da je i on po majci podrijetlom Irac, čime valjda želi reći da voli sve što je irsko, pa i irske serije u kojima se puno priča, smije, pjeva, pleše i pije viski.
I ubija. A radi se o tajanstvenom nestanku i možda ubojstvu dvoje ljudi prije 25 godina tijekom tradicionalnog festivala Samhaina koji je, zapravo, irski Halloween i slavi se 1. studenog. To ubojstvo istražuje troje junaka serije, a o uspjehu istraživanja ovise njihove karijere. Gilbert Power (Will Forte) neuspjeli je američki podcaster koji očekuje da će mu podcast o tom irskom zločinu biti hit te oživjeti karijeru i brak. Mlada novinarska istraživačica Emmy Sizergh (Robyn Cara) njegova je podcast asistentica, ambiciozna početnica željna uspjeha. Treći član ekipe je novinarka uglednog londonskoga Guardiana, Irkinja Dove Maloney (Siobhan Cullen), koja je pobjegla iz Irske i nema lijepe riječi ni za što irsko, pa ni za sebe, a ponajmanje za ljudski rod.
Urednik ju je natjerao da prihvati suradnju s podcasterom Powerom i doslovno se skloni u irsku provinciju jer joj prijeti uhićenje i suđenje zbog pomaganja otkrivanju tajnih podataka s čovjekom koji je bio njezin izvor i koji se objesio. Troje neželjenih stranaca nisu dobro došli u Bodkinu čiji stanovnici ne žele govoriti o onome što se zbilo u prošlosti, a većina ne zna što se dogodilo niti želi znati. Iznimka je Seamus Gallagher (David Wilmot), bivši kriminalac koji je nesretan jer su dvoje nestalih ili ubijenih bili njegov brat i njegova djevojka. Dok su troje junaka izgubljeni u labirintu zbivanja, Seamus ima svoje mjesto u tužnoj priči i snagu junaka koji se ne pokorava priči, nego je stvara. Njegovo prijateljstvo i zajedničke nevolje s nemoćnim i nesretnim podcasterom Powerom najzanimljiviji je dio serije, u stvari jedini koji daje uvjerljiv odnos dvoje lica. Sva ostala lica porazbacana su u nizovima prizora kojima je možda bio cilj da gledatelja iznenade, budu originalni ili lišeni klišea, no konačni rezultat je prometna gužva lica i motiva u priči koja ne ide glavnom cestom već zaobilaznicama.
Dobre stvari u ovoj ambicioznoj seriji bračnog para Obama su slikoviti ambijenti, sporedna lica, atmosfera irske provincije, detalji poput hipijevskih gangstera, kriminalaca koji na crno trguju jeguljama, opatica koje vježbaju jogu i destiliraju narkotike te nadasve glumci koji su bolji od njihovih nespretno napisanih karaktera.