Oni koji nisu fanovi MMA-a te nešto starija, zrelija publika u seriji će nalaziti više mana nego vrlina, pa možda bolje da je i ne gledaju
BINDŽAJ I STRIMAJ
Pogledali smo seriju 'The Cage': Tek toliko da pustite mozak na pašu, ali ništa više od toga...
Čitanje članka:
2
min
OCJENA: 7/10
(Netflix)
Dozlaboga naivna i klišeizirana serija o luzeru koji postaje MMA šampion. Ipak, u svemu tome ima i nekog šarma, pa i privlačnosti. Jer serija je rađena upravo onako kako dječaci (i djevojčice) sanjaju da će se hrabrošću, spretnošću, pa i snagom mišića, uzdići s dna i pobijediti usprkos svim okolnostima i okolini koji su protiv njih te pomutiti račune sudbini koja im je dodijelila neke sasvim druge karte.
Ali mora se reći da će oni koji nisu fanovi MMA-a te nešto starija, zrelija publika u seriji nalaziti više mana nego vrlina, pa možda bolje da je i ne gledaju. Osim ako vole univerzalne priče, da ne kažem snove, potpuno naivne i nerealne, o gubitnicima koji postaju prvaci. A ponekad su naivni dječji snovi pretočeni u seriju upravo ono što nam treba. Filmovi poput “Rockyja” ili odličnog “Warriora” imaju čvrstu priču i jasnu dramatiku u kojoj su borbe, boks ili MMA, tek vrhunac i ogledalo svih dramskih radnji, u kojoj su borbe cilj, a ne samo putovanje. A bit je u putovanju. Francuska serija “The Cage” osmišljena je po tom obrascu, ali bez svih onih kvaliteta, prije svega dobro napisanog scenarija i dobro okarakteriziranih likova utopljenih u realni svijet.
Mladi, amaterski borac spletom okolnosti dobiva šansu da prijeđe u profesionalce i bori se protiv boraca koji pretendiraju na titule. U svemu tome - kao što prema naivno klišeiziranim filmovima i serijama treba biti - susreće se s nenadanom pomoći bivših šampiona, pohlepnim promotorima, poštenim (prepoštenim trenerima) ljudima kojima više odgovara da izgubi nego da dobije, nepovjerenjem, ljubavnim jadima, besparicom, pa i vlastitim karakternim manama. Uglavnom, kreće se po mapi svih onih događanja i zapleta koje možemo naći u svakom filmu o borilačkim sportovima.
Međutim, za razliku od onih vrhunskih filmova, poput, primjerice, “Rockyja” ili Warriora”, u “The Cageu” sve je to očekivano, napisano i odglumljeno po sto puta viđenim obrascima koji su u nekim trenucima toliko daleko od stvarnog svijeta da na trenutke mogu djelovati i karikaturalno. Da, i “Rocky” i “Warrior” su na neki način bajke, ali bajke utopljene u realni svijet i među stvarne ljude i svoj uspjeh i privlačnost mogu zahvaliti upravo tome - bajke su, ali stvarne.
U “The Cageu” sve je to ipak naivno i crno-bijelo. S druge strane, serija ni ne “glumi” da je nešto drugo, ne “glumi” da je pametna i da će otkrivati svijet MMA, nego sve te klišee i obrasce vidi jednostavno kao stanke između borbi - što onih u kavezu, što onih izvan njega. Ta nepretencioznost je ustvari poštena - ne glume da su pametni niti u to žele uvjeriti svoju publiku. Već jednostavno žele ispričati neku priču koja će popuniti vrijeme između, relativno dobro režiranih i atraktivnih, ali ipak pomalo naivnih borbi. Ukratko, serija da se pusti mozak na pašu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
