Pogledali smo film 'Dražen': Razočarani mogu biti samo oni koji su očekivali dokumentarac

Izlazeći iz punoga kina u centru Zapad, što je rijedak slučaj kad su hrvatski filmovi na repertoaru, čuo sam zadovoljne komentare publike u kojoj je bilo mnogo djece. Film se od početka do kraja gleda sa zanimanjem, napeto, jer se usponi i padovi, takozvani dramski momenti, neprestano smjenjuju, ostavljajući gledatelju - baš kao na košarkaškoj utakmici - samo čistu igru. Razočarani su mogli biti samo oni koji su očekivali dokumentarac, u kojemu bi bila dana kronika pobjeda ili bilanca klupskih ili reprezentativnih nastupa. “Dražen” je igrani film koji je pokušao, i uspio, uhvatiti Dražena Petrovića ne kao ikonu nego kao živog čovjeka.

Nekima je malo Šibenika ili Šibenke, drugima Hrvatske, trećima Cibone, četvrtima politike, ali za ispunjavanje svih tih želja trebala bi dramska serija. Publici koja, poput mene, o košarci zna jako malo, a o Draženu samo ono elementarno, te epizode ne nedostaju.

Sadržaj, vjerujemo, svi znaju pa nećemo otkriti ništa novo. Na početku vidimo malog Dražena i starijeg Acu, koji na košu ispred kuće vježbaju šuteve i povremeno igraju, premda se Aci igra s mlađim bratom, još djetetom, čini nezanimljivom. Dražen je rođen s tjelesnom manom, pa ga otac usmjerava na gitaru, dok je sport Acina privilegija. Dražen se, međutim, ne da. Ustrajno vježba šutiranje, diže se u zoru, bježi sa satova gitare, pa premda je nadaren matematičar, sanja samo jedan san - postati veliki košarkaš. Na kraju, uz pomoć majke, svladava očev otpor - Jole ga jednog dana vodi u Šibenku... To je možda najbolji dio filma.

Zrinka Cvitešić, izvanserijska glumica, ovdje je uspjela nadmašiti samu sebe skidanjem dalmatinskog naglaska, što malo kojem kontinentalcu polazi za rukom. Dragan Mićanović, Jole, srpski glumac - ovo su njegovi veliki trenuci, na RTS-u je upravo počela s emitiranjem serija “Sablja”, u kojoj tumači glavnu ulogu, lik pokojnog premijera Zorana Đinđića - također je uvjerljivo odigrao strogog, ali dobrog oca, poštenog i skromnoga šibenskog milicajca.

GLUMILA JU JE U FILMU Zrinka Cvitešić pojavila se na sarajevskoj premijeri 'Dražena': 'Biserka je ponosna na mene'

Možda najveće glumačko iznenađenje predstavlja rola Mile Kekina, nekadašnji frontmen Hladnog piva, koji je dobio ulogu Mirka Novosela. Dok ne vidite film, taj vam se izbor čini ekshibicionističkim, ali Kekin je, i kao glumac i kao reinkarnacija legendarnog trenera Cibosa, izvrsno odglumio Novosela.

Redatelj filma Danilo Šerbedžija se pomalo igrao s castingom pa je dvije male govorne uloge povjerio novinaru Saši Kosanoviću i redatelju Peđi Ličini, koji su solidno odradili zadatak. Nakon Šibenke, Dražen odlazi bratovim stopama, u Cibonu, pa u slavni Madrid, a onda prerasta Europu i odlazi u Portland, gdje grije klupu, što kod njega razvija silnu frustraciju. Nakon Portlanda odlazi u New Jersey Netse, dokazujući se kao jedan od najboljih igrača NBA lige i predvodnik liste igrača koji će iz Europe - što onda nije bila praksa - prijeći u najjaču ligu svijeta.

Paralelno s košarkaškom pričom, razvijaju se i Draženove ljubavne priče - nabačena je ona sa Sanjom Doležal, najveći je prostor dan Renati Čajić, njegovoj životnoj ljubavi, dok je Klari Szalantzy pripala kratka, ali fatalna uloga na kraju, koji ne vidimo. Ona je vozila automobil iz kojeg je Dražen, u trenutku nesreće, od siline udarca izletio kroz šoferšajbu i ostao na mjestu mrtav.

Aco Petrović najbolje je sažeo doseg filma. “Ovaj film doživljavam kao umjetničko djelo”, kazao je pa nastavio: “O Draženu su napravljeni mnogi dokumentarci, sve njegove najveće utakmice se znaju, trofeji također, a ovo je jedan sasvim drukčiji pogled koji nije toliko vezan za košarkaški teren. Ljudi se bune da nije prikazano ovo ili ono razdoblje, neka konkretna utakmica, no u 99 minuta filma nema prostora za dokumentirano predstavljanje svih uspjeha. Pa to ne bi stalo ni u film od četiri sata. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, tako je to s umjetnošću, no redatelj je htio prikazati Draženovu osobnu stranu”.

POSTAVIO NOVI REKORD Film 'Dražen' u prvom vikendu pogledalo više od 23.000 ljudi

Način na koji je redatelj Šerbedžija prikazao smet njegova brata, Aco ocjenjuje uspjelim. “Svi znamo da je Draženova životna priča završila tragično i zato se meni svidio način na koji je film završen bez prikazivanja trenutka nesreće. Početak je sjajan, a kraj vam izmami pokoju suzu i držim da je to dobro filmsko djelo. Jer glavna nota filma bila je Draženova osobna priča ispričana i kroz njegovu najdulju vezu”, dodao je. U “Draženu” ima puno emotivnih momenata, sportskih i osobnih, koji duboko dirnu čovjeka. Kraj filma, flashback na košarkaškom igralištu pokraj mora, izvrstan je.

Šira publika ne mora znati, ali naši filmovi ne snimaju se u holivudskim uvjetima i plaćaju danak malih budžeta. Na golemom platnu Cinestara slika je vidno zrnata, osobito - što je, doduše, nemoguće izbjeći - kod korištenja arhivskih TV snimki. Scene snimane u Americi pojele su lavovski dio proračuna, ali su bile neizbježne. Ukratko, ovo je film u kojemu ćete se upoznati s Draženom, ne samo kao strojem za pobjede nego s plemenitim, velikim čovjekom kojemu je najveći kompliment došao na kraju, od Amerikanca koji je, između ostalog, kazao - “djeca su ga obožavala”...