'Pisao sam o ljudskoj dobroti i okrutnosti 200 puta nanovo'

Već kao 20-godišnjak privukao je pažnju publike i kritike djelima za mlade “The Underdog”, “Fighting Ruben Wolfe” i “Getting the Girl”, a na velika vrata svjetske književne scene Markus Zusak (38) stupio je 2002. humoristično-sarkastičnim romanom “Ja sam glasnik”. No tri godine kasnije postaje literarni fenomen “Kradljivicom knjiga”, u kojoj pripovijeda o jednoj od najvećih tragedija čovječanstva svih vremena - Drugom svjetskom ratu i stradanjima Židova. Budući da je ova tema već bezbroj puta opisana, utoliko je posrijedi bio krupniji zalogaj i utoliko ju je teže bilo obraditi. Međutim, australskom piscu tema se sama nametnula, nije ju mogao izbjeći i nije razočarao.

Odrastao je slušajući priče iz Drugog svjetskog rata

- Roditelji su mi odrastali u Hitlerovoj Njemačkoj i djetinjstvo sam proveo slušajući priče iz njihove mladosti. Dvije su me strahovito potresale. Prva je o bombardiranju Münchena i o tome kako je tad ‘nebo gorjelo’. Druga je o nečemu čemu je moja majka svjedočila kao djevojčica. Gledala je Židove koje su odvodili iz njezine četvrti u konc-logor u Dachauu. Na samom repu kolone bio je neki starac koji je jedva hodao. Jedan stariji dečko vidio je to i donio mu je komad kruha. Starac je pao na koljena i počeo je mladiću iz zahvalnosti ljubiti stopala. Tad je to primijetio stražar. Istrgao je starcu kruh i počeo ga udarati. Onda se izvikao na dječaka pa i njega izudarao zato što ga je nahranio. U istom trenutku svjedočila je neizmjernoj dobroti i okrutnosti. U toj priči vidim za kakve su sve stvari ljudi sposobni - priča. O istim emocijama progovora u svom romanu, u kojem curica Liesel, između ostalog, spašava djela koja su nacisti spaljivali na lomačama jer su smatrali da truju narod.

Spašavajući knjige, vraća svjetlost u ljudski život

- Hitler je ljude očarao svojim govorima u kojima je iznosio stravičnu viziju svijeta i sve koji su mu se suprotstavljali bespogovorno je uništavao. Tako je bilo s piscima i njihovim romanima u kojima nisu dijelili njegove stavove. Liesel krade ta književna djela od zločinaca i, čitajući ih bližnjima, unosi svjetlo u njihov život. Kroz knjigu sam želio prikazati tu neizmjernu dobrotu koju predstavlja Liesel i okrutnost koju predstavlja ondašnja vlast - kaže Zusak. Dok ga je stvarao, roman mu je zadavao dosta glavobolje.

- Prvih 90 stranica nanovo sam pisao od 150 do 200 puta dok nije sve ispalo kako treba - ističe. Nasreću, istoimena ekranizacija njegova djela, u režiji Briana Percivala (51), nije mu zadavala glavobolje. Zusak je zadovoljan filmom, u kojem je sudjelovao kao savjetnik. Bio je na setu u Berlinu, gdje je ratna drama snimana, i glumcima je objašnjavao na koji način da što bolje utjelove svoje uloge.

- Sophie Nélisse izvrsna je kao Liesel. Zanimljivo je da sam se potajno nadao kako će nju producenti izabrati za glavnu ulogu jer sam je vidio u filmu ‘Monsieur Lazhar’, u kojemu me je očarala. Pa sam nazvao Briana i molio ga da je pozove na audiciju, na kojoj je na kraju briljirala - govori Zusak. Neočekivana literarna slava nije mu previše izmijenila život.

- Pisci nisu toliko medijski eksponirani, pa s obitelji uživam u anonimnosti. S druge strane, toliki uspjeh nisam očekivao pogotovo zato što sam pisao ‘Kradljivicu knjiga’ iz perspektive Smrti, koja je jedan od glavnih likova u romanu. Taj pristup sam upotrijebio jer vjerujem da samo to sablasno biće može objasniti što se događalo tih godina - ističe.

Zusak je deset godina u braku s kolegicom Dominik (40). Imaju kćer Kitty (7) i sina Nou (3). Žive u Sydneyu nedaleko od plaže jer je Zusak strastveni surfer.

- Kad nisam s djecom ili kad ne pišem, onda ‘jašem valove’. No idealan provod mi je igrati se sa svojim mališanima, zbog kojih na kraju krajeva i pišem jer im želim sretnu budućnost. Naime, naivno vjerujem da ću svojim knjigama potaknuti čitatelje na razmišljanje kako se zlodjela koja su se, primjerice, zbila u Drugom svjetskom ratu ne bi ponovila - kaže.