Ove djevojčice usudile su se biti drukčije i postale junakinje

Prve se priče pamte cijeli život, tako da nije rijetko da se i ljudi s podosta godina još sjećaju stihova pjesmica i dijelova priča iz najranijih dana života. Većina je najprije slušala bajke i, iako su mnogima presurove i zastrašujuće, svojim su poukama o posljedicama dobrih i loših djela stvorile u dječjem umu osnovnu sliku svijeta. U bajkama su nevolje svladavali i muški i ženski junaci, od Crvenkapice preko Jakova do Ivice i Marice..., a u književnim djelima pak koja su napisana za malo veću djecu dugo su dominirali dječaci. Nije to ništa čudno, jer i danas se smatra da su djevojčice mirnije, a dječaci nestašniji, nemirniji i nesputaniji pa samim time valjda i sposobniji za niz odvažnih i nevjerojatnih pothvata o kakvima djeca sanjaju. 

Junakinje koje nas i danas nadahnjuju

Ali i djevojčice nisu uvijek spremne uklopiti se u društvene kalupiće za koje se smatra da su za njih previđeni, a oni su nekoć bili još strože definirani nego danas. Upravo tamo gdje su se neke od njih otele uobičajenom, nastale su smione junakinje koje nas nadahnjuju i mnogo poslije nakon što smo pročitali njihove pustolovine. Jedna od djevojčica čija nas slika prati cijeli život je Alisa Lewisa Carrolla. Iako se može činiti da je Alisa učinila najveći korak u trenutku kad se odvažila zakoračiti u zečju rupu i Zemlju čudesa te poslije u svijet s druge strane  ogledala, zapravo je najsmjelije to što se odvažila prihvatiti izazov čak i u svijetu u kojem ne vrijede logički zakoni. Iako je pravi smisao Alise posve razumljiv samo engleskoj djeci i onima koji su dobro upoznati s pjesmicama koje su se učile u tamošnjim školama nekoć i danas, njezina je hrabrost prepoznatljiva svima i najdojmljivija upravo kad se odupire tome da “sanja“ samo podobne djevojačke snove i otme se čak i zakonima logike kako bi zadovoljila radoznalost. Zato je Alisa i danas djeci draga junakinja i potiče ih čak i kad šeću sve malobrojnijim gradskim livadama da zavire iza drveta ne bi li ugledala Bijelog Zeca. Pomak prema približavanju dječačkog svijeta i onog djevojčica napravila Astrid Lindgren sa svojom Pipi Dugom Čarapom. Vrckava crvenokosa Pipi najjača je djevojčica na svijetu, ima pjege, suprotstavlja se odraslima i neodgojena je. Živi bez roditelja sa svojim pjegavim konjem, Malim Prijateljem, kojeg može podignuti, i s majmunom gospodinom Nilssonom. Njezina je mama je na nebu, a otac kralj crnaca na otoku i za nju ne vrijedi niti jedno pravilo kojih se djeca moraju pridržavati. Djeca joj zavide na slobodi jer su ona osuđena na balansiranje između vlastitih želja i roditeljskih ograničenja, što je jedna od najtežih granica odrastanja. 

Zato je Pipi više od junakinje dječjeg romana, ona je utjelovljenje neukrotiva duha djetinjstva koji stalno izmiče stvarnosti i čvrstom tlu, baš poput zmajeva ili balona koji u parku bježe iz dječje ruke, a uzice im ne daju da se otisnu slobodno put neba. A ta uzica koja vraća male čitače to je ona piščeva nit koja poručuje da će kad-tad doći i taj trenutak da i njihove noge sustignu brzinu dječjih misli i da, oplemenjeni svim dobrim mislima iz pročitanih knjiga ,počnu stvarati svijet prema svojoj mjeri. 

Harry Potter je uz Hermioninu pomoć lakše pobijedio zlo

Kako mali često razmišljaju kao i veliki, a u mnogim situacijama i jasnije i bistrije, učinila je male junake vrlo uspješnima u rješavanju problema u kojima ni odrasli ne mogu uvijek povezati sve konce u jednu jasnu cjelinu. Katkad se takvi problemi slože u svijetu u kojem se žestoko sudaraju dobre i loše snage, stvarne i nadnaravne sile - u svijetu čarobnjaka u kojem je Harry Potter najmoćniji. Ali čak i on ne bi preživio da nije imao potporu jednog pomalo plašljiva prijatelja i jedne neustrašive djevojčice Hermione. Koliko god dečki bili smjeli, treba im i ruka djevojčice jer ona će i tamo gdje oni ne vide ništa prepoznati mogućnosti, a zajedno će moći poraziti i najveće zlo. 

Kika je pak junakinja naših dana. Glavna “stanarica” naslova “Kika i tajna uklete kuće”, novog dječjeg romana Snježana Babić Višnjić, moderna je curka kojoj ne treba pomoć nadnaravnih moći da bi shvatila što se događa oko nje, a to i mnogim odraslima nije jasno. Nije ona toliko drukčija od drugih, samo otvorenih očiju ide kroz svijet. Kika, Zvonac, Edi i Lana malo su, ali hrabro društvo, koje se, kako kaže književnica Silvija Šesto, “u svom nepomućenom svijetu, u kojem je dobro od zla razdvojeno kako i treba biti, i u kojem nema kompromisa i kalkulacija, upuštaju u avanturu razotkrivanja ‘mutnih igara’ odraslih, te na kraju, u nimalo naivnoj i opasnoj situaciji, dokazuju kako se isplati biti dobar, pošten, hrabar.” Time, ističe književnica, “floskula kako su ‘djeca naša budućnost’ biva književno revidirana u ‘dajmo djeci da poprave svoju sadašnjost’. 

A s tim je najbolje početi oko svoje kuće, u kvartu u kojem smo odrasli, gdje poznajemo ljude, u kvartovskoj knjižnici, ili na prvom kiosku, gdje vaš čekaju mali junaci poput Kike koji čak i u teškim vremenima imaju nekoliko gotovih rješenja za svaki problem.