Nekada 'It' par domaće scene, umirovljeni tenisač Goran Ivanišević (51) i njegova bivša supruga Tatjana Dragović (45) danas su na suprotstavljenim stranama u sudskim postupcima. U javnosti je poput bombe odjeknula vijest da Ivanišević, 11 godina nakon njihova sporazuma, tuži bivšu suprugu i traži, kako je sam napisao (pa obrisao) na društvenoj mreži, novce koje je zaradio prije i tijekom braka te za koje smatra da ih je ona 'prisvojila mimo svih zakona i ugovora'.

Ivanišević je prije četiri godine prolazio kroz teške životne trenutke. Njegova sestra Srđana Ivanišević preminula je 2019. u 53. godini nakon borbe s teškom bolesti. Kada je 2001. Zec osvojio Wimbledon, na splitskom dočeku čekala ga je 35-godišnja Srđana i pucala od ponosa i sreće. 

'Sav nagradni fond sam uzeo u kešu'

- Ovo je nezaboravan dan - rekla je tad. Kako je ona ponosno stajala uz njega na rivi, tako je i Goran 1988. godine odlučio učiniti sve za sestru Srđanu kad je saznao da boluje od leukemije. Imao je tek 17 godina, taman je trebao krenuti za Australiju. Očeva vijest ga je šokirala, ali je bio odlučniji nego ikad da pobijedi kako bi pomogao sestri koja je tad bila trudna s prvim djetetom.

- Prije nego što sam otišao, otac mi je rekao: ‘Vidi, imam loše vijesti, sestra ti je bolesna, moramo se posvetiti njoj, sad si sam’. Tretmani za tu vrstu bolesti, od koje je umiralo mnogo ljudi, bili su jako skupi i te noći nisam spavao. Međutim, otišao sam za Australiju i izgubio u finalu kvalifikacija za Adelaide. Ipak, upao sam u izravni ždrijeb za Australian Open i postao prvi igrač koji je iz kvalifikacija stigao do četvrtfinala - prisjetio se Ivanišević prije nekoliko godina tog dana. 

- Sav nagradni fond koji sam zaradio uzeo sam u kešu, a do tada sam ga vidio samo na televiziji. I onda sam, sjećam se, putovao na Davis Cup protiv Danske u Beogradu, a sa sobom nosio sav taj novac u jakni. Stjuardesa me 16 puta pitala hoću li skinuti jaknu, ja sam je svaki put odbio i rekao: ‘Ne, dobro mi je tako’. 

Kad je došao kući, ocu je dao jaknu u kojoj je bio sav novac od osvojene nagrade (oko 200.000 kuna) kako bi mogao platiti Srđanino liječenje.

Obitelj uvijek vjerovala u njega 

Od Goranovih teniskih početaka, s njegovih šest godina, kad je prvi put otišao s tatom na tenis, obitelj ga je uvijek podržavala i podređivala život njemu. Roditelji su morali prodati stan na Bačvicama kako bi mogao trenirati i sudjelovati na turnirima, jer splitski klub nije imao novca. Sve što su imali morali su prodati i nikad to nisu zažalili jer su beskrajno vjerovali u Gorana kao uspješnog sportaša. No uvijek je bio zahvalan što su roditelji njemu i sestri omogućili sretno djetinjstvo.

- Iako nismo imali puno novca dok smo odrastali u Splitu, roditelji su se uvijek trudili da sestra i ja imamo sve što nam je trebalo, i to nam je bilo dovoljno. Stvarno smo imali sretno djetinjstvo. Nisam možda uvijek imao sve što poželim, ali bio sam sretno dijete - rekao je svojedobno Goran. 

Ivanišević je oduvijek bio poznat po temperamentu i psovkama na terenu, teška srca gledali su kad je lomio rekete, a oni su ih jedva uspjeli kupiti.

- Mi smo Dalmatinci takvi. Temperamentni smo, zapalimo se kao šibica, ali se brzo i smirimo. Goran je takav na tatu. Ali ima pravo, smirio se. Nekad, kad je bio mlađi, srce mu se lomilo kad bi slomio rekete, jer smo imali malo novca. Od moje plaće smo mu kupovali rekete, skupimo ih dva i on ih u jednom meču razbije. Bilo nam je teško, ali sve smo izdržali - prisjetila se Ivaniševićeva mama Gorana prije nekoliko godina.

No, Goran je nažalost ostao bez sestre u listopadu 2019. godine. Srđana je preminula u Zagrebu nakon operacije srčanih zalizaka. 

'Njezino srce nije ovaj put izdržalo' 

- Bila je puno bolesna u životu, ali uvijek je bila društvena, bila je superinteligentna, snažna i pozitivna. Njezino srce ovoga puta nije izdržalo - rekao je tada za 24sata Srđan Ivanišević, Goranov otac. 

- Jako mlada imala je Hodgkinovu bolest, odnosno rak limfnih čvorova. Kad su joj otkrili bolest, nije se zračilo ciljano kao danas, nego su je zračili široko, znači sve. Hodgkin se nakon terapija nije više vratio, ali liječenje protiv te bolesti ostavilo je traga. Oštećenja su bila na svim mekim tkivima, posebno plućima i srcu. Prije godinu dana Srđana je imala tešku virusnu upalu pluća, a virus joj je ‘napao’ i tri zaliska koja je trebalo promijeniti. Teško se kretala jer srce nije pumpalo, baš je bila jako slaba. Odlučili smo se na operaciju. Trajala je 10, 11 sati. Liječnici su nakon zahvata u operacijskoj sali čekali još sat vremena da se uvjere da je sve u redu, da srce radi kako treba. Tek onda su je prebacili na Jedinicu intenzivnog liječenja. Već se planiralo kad će je početi polako buditi - ispričao nam je tata Srđan.

Dodao je kako je došlo do snažne hipertenzije te da Srđana, usprkos trudu liječnika, nije preživjela.

- Zašto je tijelo tako reagiralo, nikad nećemo doznati, to se događa i tako se moralo dogoditi - rekao je tada. 

'Mislim da bi sestra bila ponosna na mene' 

Sestre se Ivanišević prisjetio i 2021. godine kada je ušao u Međunarodnu tenisku kuću slavnih, 20 godina nakon što je osvojio Wimbledon. Nije mogao suzbiti emocije. 

- Pa isplatilo se čekati. Ovdje moj teniski put završava. Krenuo je prije 42 godine iz Splita. Dosta emocija, govor sam promijenio 300 puta - rekao je Goran i prisjetio se Srđane koju nije spomenuo ranije u govoru. 

- Mislio sam da nekoga ne izostavim. Na kraju jesam jer bih se najvjerojatnije rasplakao. To je moja sestra koja nažalost... Nije tu, ali eto. Mislim da bi ona bila ponosna na mene za sve što sam napravio i da me gleda tu - rekao je Ivanišević tada.

POGLEDAJTE VIDEO: ZA ČIJI KONCERT BI IZDVOJILI 'MASU' NOVACA?