Đorđe je bio zaljubljen u ženu, sport i glazbu do samog kraja

Mislim da Francuzi nisu pretjerali, čini mi se da će se ‘Stari Pjer’ pjevati i kad moj sin bude odrastao. Volio bih napraviti barem još jednu takvu pjesmu, ali ako i ne uspijem, ostaje spoznaja da sam stvorio vječni šlager, rekao je Đorđe Novković. Intervju je to iz 1972. koji je pokojni skladatelj dao TV novostima. Sa 'Starim Pjerom' prvi put je pobijedio na Zagrebačkom festivalu 1968.

Pjesma je potom krenula u pohod na inozemstvo. Šansona je planetarnu slavu stekla izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata pod imenom 'Dans le soleil et dans le vent' ('U suncu i u vjetru'). Nana ju je otpjevala na francuskom i njemačkom.Već 1972. bila je prepjevana na desetak jezika, a Francuzi su je uvrstili među sto najvećih šlagera svih vremena.

Uz glazbu obožavao je sport

Pjesma je, rekao je skladatelj, nastala spontano tijekom njegova povratka iz Zagreba u Sarajevo. U vlaku je zviždukao neku melodiju u ritmu okretanja kotača. Kod kuće je sjeo za klavir, pokušao je skladati taj motiv, ali mu nije išlo. Ritam okretanja kotača bio mu je prebrz pa se “Stari Pjer” počeo rađati kao marš. Završena je u ritmu valcera.

'Stari Pjer' zavrtjet će se i danas na mnogim radio postajama jer danas je deseta godišnjica otkako nas je napustio ugledni skladatelj. Još te 1972. napisao je više od 2500 skladbi te prodao oko 20 milijuna ploča. Šezdesetih godina svirao je s Indexima, a 1967. osnovao Pro arte. Ploče pjevača za koje je skladao prodavale su se u milijunskim tiražama. Njegova pjesma 'Don’t Ever Cry' u izvedbi riječkih Putokaza bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993. Osim što je bio vrhunski skladatelj, Đorđe je bio omiljen među kolegama. I danas se glazbenici dive njegovoj sjajnoj memoriji - znao je oko 500 telefonskih brojeva napamet.

Pregršt Zlatnih ploča, nagrada za rekordnu tiražu, osvojio je s Mišom Kovačem, Vladimirom Savčićem Čobijem iz grupe Pro arte i Duškom Lokinom

Prema sebi je, slažu se svi koji su s njim radili, bilo jako kritičan.

- Picajzlast sam i strog, prava horoskopska Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red – govorio je Đorđe.

‘Starog Pjera’ osmislio je u vlaku, a završio doma

I danas glazbenici rado komentiraju njegove duhovitosti i pažnju koju je posvećivao izgledu i komforu. Spavao je u spavaćici jer je mrzio pidžame. Kad su ga novinari nazvali, rekao je: “Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije”. Rado je govorio i kako je počeo brijati glavu.

- Kad sam posijedio, prvo sam je počeo bojiti u frizerskim salonima. Tamo su mi se smijali, pa sam se preselio u svoju kupaonicu. Spalio sam si kosu, naljutio se, uzeo brijač, obrijao glavu i - nikad nisam požalio - rekao je.

Đorđe je sa samo šest godina krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića. Da nije bio glazbenik, nikad nije tajio, bio bi profesionalni sportaš. Novković je, manje je poznato, bio osmi na svijetu u stolnom tenisu, a mogao je napraviti 100 trbušnjaka bez stanke. Svaki dan vježbao je 40 minuta.

Sa sinom Borisom i Severinom na promociji njihova dueta ‘Tko je kriv’ 

Do kraja života nije si oprostio što je sinu Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb. Napustio nas je 6. svibnja u 64. godini. Supruga Ozana našla ga je kako leži ispred kupaonice. Dobitnik je Porina za životno djelo, na opatijskom šetalištu ima svoju zvijezdu. Kolege o njemu govore kao o velikom hitmejkeru, a kad je on govorio o sebi, bio je kratak: 'Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport'.

1968. Preselio se u Zagreb i tu je sa ‘Starim Pjerom’ odnio prvu pobjedu. Godinama je govorio da mu je baš ona bila najveći podstrek za dalje

1985. Gabi Novak napisao je pjesmu ‘Nada’, a tri godine kasnije i hit ‘Hrabri ljudi’. Obje pjesme pjevačica obavezno izvodi na svim koncertima

1969. Upoznao je Mišu Kovača. Novković je obilježio njegov opus, a među ostalim napisao mu je evergreen ‘Ako me ostaviš’

1993. ‘Don’t Ever Cry’ napisao je za Putokaze. Predstavljali su nas na Eurosongu, a zbog propozicija nisu smjeli svi nastupiti, pa su odabrali manji broj pjevača i nazvali se Put

Glazbenicima još fali 

Igrali smo često remi i zadovoljstvo je bilo veće jer sam bolje igrao od Đorđa. No on je tih ‘70-ih kao skladatelj bio uspješniji od svih nas, kaže Fadil Redžić (70). Nekadašnji basist Indexa i autor hita “Bacila je sve niz rijeku” kretao se u istom društvu kao Đorđe.

- Svi smo se mi glazbenici poznavali i družili. Sve je u onim vremenima bilo spontano i neformalno. Đorđa pamtim kao iskrenog, spontanog, galantnog prijatelja koji se volio natjecati. Bio je užitak gledati njega i Davorina Popovića kako igraju stolni tenis - rekao je Redžić. Njih dvojica zajedno su svirali u Indexima. Đorđe je u bendu bio pet a Redžić 31 godinu.

Novković je istodobno svirao klavijature i skladao za grupu Pro Arte, koju je osnovao. Bend bi ponekad posudio basista, a Redžić se uvijek rado odazvao. Glazbenik dodaje da su njihove svirke bile jako zabavne jer su obojica bili djetinjasti.

- On bi meni napakostio tako što mi je u kupaonicu podmetnuo sapun od kojeg sam dobio svrab. Uzvratio sam pribadačama u jastučiću na kojem je sjedio za orguljama ili bih medom namazao volan njegova auta - prisjetio se Redžić. Svaki put se rastuži kad se sjeti preminulih kolega.