U tom su klubu imali debele okrugle pepeljare pa sam mu rekao da ako mu se što dogodi naočalama slobodno njih uzme, jednake su debljine, priča Tihomir Pop Asanović
Oliver si je želio kupiti nove naočale s puno tanjim staklima
Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojeg bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
Tihomir Pop Asanović (71) upoznao je Olivera šezdesetih godina prošlog stoljeća u Münchenu. Imao je stalnu gažu u jednom klubu, a pjevač je sa svojim tadašnjim bendom Doktor No, došao u klub udaljen dvadesetak metara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Mi smo svirali svaki dan, a oni su bili slobodni ponedjeljkom. Došli su nas jednu večer slušati, bilo je blagdansko doba, uoči Božića. Poslije svirke smo zaružili do fajrunta - prisjetio se orguljaš.
Oliver je tada još bio na početku karijere, no općinjen glazbom. Pop je svirao na ogruljama Hammond.
- Bio je fasciniran time. Volio je jako muziku, vidjelo se to odmah. Oni su tada ostali u Njemačkoj dva tjedna, onda su produžili za Švicarsku i potom u Split za blagdane. Družili smo se svaku večer, strašno je pjevao Raya Charlesa i Josea Feliciana - rekao je Asanović.
Pop i Oliver vrlo su se brzo zbližili. Nije ih vezala samo glazbu, u čemu su vili vrhunski, nego i sklonost vicu, šali i smicalicama.
- Sjajno je pričao viceve i znao ih je dosta. Volio se šaliti, pa i na svoj račun. Pa nekoliko dana nakon što smo se upoznali u Njemačkoj prozvao sam ga Ćoro. Nosio je naočale i imao stvarno debela stakla, rekao je da prvo mora zaraditi da si kupi tanja stakla, modernije naočale - ispričao je Pop i nastavio:
- U tom su klubu imali debele okrugle pepeljare pa sam mu rekao da ako mu se što dogodi naočalama slobodno njih uzme, jednake su debljine. A kad su odlazili jednu sam pepečjaru zamotao u kutiju i stavio mašnu na nju. Darovao sam ju Oliveru i zamolio ga da ju otvori tek kad dođu u Švicarsku. Kasnije mi je pričao da se bend ‘kidao’ od smijeha kad su vidjeli što sam mu zapakirao.
Viđali su se potom godinama. Nadimak Ćoro je ostao, uvijek su se našalili, ali nije se ostvarila Oliverova želja da zajedno naprave pjesmu.
- Žao mi je i što se nikad nismo slikali, pogotovo tamo u Njemačkoj kad smo bili mladi. Nije nas to zanimalo, ni tada, ali ni kasnije. Bio je sjajan čovjek, genijalan pjevač, a kod njega me fasciniralo što nije bio niti malo ljubomoran. To je za takvog pjevača velika stvar, ni zrne ljubomore nije imao u sebi. To je i pokazivao, pjevao je sa svima - dodao je Asanović.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...