Uoči rođendanskog spektakla 'Vridilo je' na kojem će glazbenici pjevati Oliveru u čast, donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića
NIKAD ISPRIČANE PRIČE
'Oliver je zbog malog baluna letia iz Münchena za Split...’
Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojega bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:14
Oliver i splitski glazbenik, danas poduzetnik Ino Kalašić bili su ekipa od početka osamdesetih pa narednih 20 godina. Oliverovo društvo bili su Zoran Grašo, Vladimir Smolčić, Ivica Hlevnjak Bukle, Bata s Korčule, Ivica Rifle...
- Sastajali smo se u kafiću kraj Jugoplastike. Pokojni Ivica Rifle bio je Oliverov najbolji prijatelj. Poginuo je kraj Šibenika, bio je vrlo mlad. Imao je 35, 36 godina. Oliver je strašno teško podnio njegov odlazak. Oliver je angažirao doktore da mu pomognu jer je desetak dana bio u komi, ali nije bilo spasa... - priča Kalašić.
Njihova druženja u kafiću kraj Jugoplastike počela bi pred ručak oko 13,14 sati.
- Družili bi se do 14,15 sati i onda bi išli na ručak. Onda bi se dogovorili ajmo na balote popodne na Marjan ili na tenis. Pričali su mi da je prije našeg druženja Oliver igrao biljar i da je bio vrhunski u tome. Na Firulama je igrao biljar - govori Kalašić.
Oliver je, nastavlja, strahovito volio igrati i dobivati.
- U glazbi nije težio da dobije nagradu. Najbitnije u je bilo stvarati dobru glazbu. Pretpostavljam da je bio svjestan sebe. Ali na balun, biljar, karte, japanežu... Na sve je volio dobiti, baš je guštao u tome. Imali smo dva termina za balun utorkom i četvrtkom, kraj hotela Marjan u Dalvina. Jednu godinu se čak potrefio da je bio, mislim u Münchenu. Koliko se sjećam bio je 15 dana gore. Balun je bio od utorka do četvrtka, a on je nastupao tipa od četvrtka do ponedjeljka. Došao je avionom iz Münchena u Split samo radi baluna. Strašno je volio igrati i dobivati - objašnjava Kalašić.
Jednu godinu su tako imali druženje u Zorana Graše u konobi u Žrnovnici.
- To je bila ekipa jedan zatvoreni krug. Stajala je tamo jedna gitara i onda bi Oliver počeo svirati. Međutim taj jedan put govori meni 'aj uzmi ti gitaru'. Govorim ja 'šta pa uvik ti sviraš'. On govori 'ajde, ajde, uzmi ti. I onda ode tamo negdje iza i vraća se s harmonikom, objesi je. Mi smo svirali šest sati bez prestanka. Pjesmu za pjesmom. Ali on je tako maestralno svirao tu harmoniku da je to bilo čudo. Nitko od nas prijatelja nije znao da svira harmoniku – kaže Kalašić.
Družili su se i dok je Oliver s obitelji , njih 11, živjelo na Vidilici, kao i poslije u stanu u potkrovlju u Tolstojevoj.
- Gori je imao klavir. Znam da je jednu godinu igrala Jugoplastika u Splitu. Igrali su prvenstvo države. Skoro svi su poslije došli u njega doma. Ja sam imao neko vjenčanje i u četiri ujutro su me zvali da dođem. Oliver je sjedio za klavirom, a svi su oko njega sjedili po podu. I slušali ga i uživali – priča Kalašić.
Zajedno su osamdesetih snimili duet "Ja ću živjeti tužno". Kalašić se u vrijeme druženja s Oliverom bavio pjevanjem. Odlučio je tad napraviti CD, odnosno snimiti kazetu.
- Zdenko Runjić mi je dao pjesme. I meni je palo na pamet da bi bilo dobro da Oliver otpjeva jednu pjesmu sa mnom. Možda mu je to bio prvi službeni duet, za pjesmu „Ja ću živjeti tužno“. Jedan put je poslušao pjesmu i odmah rekao 'Uključi ja ću pivat'. Poslije još kaže 'ja bi doda jedan meksički bariton' i to je otpjevao. To je bio Oliver i gotovo. Takav čovjek ne rađa se više. Činjenica je da je sve što je uzimao u ruke svirao dobro. Bubnjeve, što ljudi ne znaju. On bi znao sjesti i pratiti sam sebe. Harmonika, gitara, saksofon, klarinet, čudo. Što bi uzeo sve je dobro svirao – prisjeća se Kalašić.
Kalašić je Olivera osamdesetih doveo i u Veliku Kladušu.
- Često sam tamo dolazio u firmu. Kako su znali da sam prijatelj s Oliverom molili su me da ga dovede ako bude htio. Međutim on je pristao. I došao je gore i to je bio urnebes. Kladuša dan danas priča o tom nastupu. Bila je velika stvar da jedan Oliver dođe tamo. Svaka njegova pjesma bila je hit. Od Pape, Skalinade preko Nadaline – govori Kalašić.
Zajedno su i nastupali u Beogradu u Velikoj Skadarliji krajem osamdesetih.
- Tad sam svirao u duu Žal. Deset dana smo išli u Beograd svirati na Dalmatinske večeri. Išli bi kuhari, konobari, hrana i glazbenici iz Splita u mornarskim majicama da se stvori dalmatinski štih. A onda bi Olivera doveli za vikend odnosno u petak i subotu. To što bi on napravio to je bilo čudo. Velika Skadarlija prima 300 ljudi. To se tuklo za karte, pogotovo kad bi Oliver pjevao. Došao bi glumac Aljoša Vučković. Sjećam se i da su političari bili. Jednom je Budimir Lončar došao odnosno poslao konobara i naručio tri pjesme da je li može ponoviti. Odnosno meni je rekao konobar jer sam bio vođa sastava. Jedna je bila Oprosti mi pape, druga Skalinada i treća ona koju je pjeva o Hajduku, Hajdučka. Par godina je zaredom bio na Skadarliji i to je stvarno bila ludnica - kaže Kalašić.
S Oliverom ga je upoznao zajednički prijatelj Rifle.
- Kaže meni Rifle 'dođi na Jugoplastiku, mi se tamo sastajemo'. Tu smo se upoznali Oliver i ja. Kako sam ja malo svirao tu je krenulo. I družili smo se stvarno punih 20 godina. U zadnje vrijeme vidjeli bi se po gradu, stali, popričali. Zadnji duži razgovor, dva sata smo ćakulali, imali smo u hotelu Lav, neka fešta je bila. U zadnje vrijeme sve rjeđe smo se viđali jer on je sve više išao u Vela Luku. Prije zimi nije išao, a onda je počeo ići i tad. Tako je bilo zadnjih desetak godina,a ja sam otišao u poduzetničke vode. Vela Luka mu je bila sve. Primjećivao sam kad bi došao deseti mjesec, kad bi morao ići u Split, po njemu bi se vidilo da je loše volje. Inače uvijek se smijao, uvijek se zezao, uvijek je to bila zafrkancija. Al vidjelo bi se da bi bio tužan jer se približavao dan kad bi morao napustiti Vela Luku – priča Kalašić.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA':
Pokretanje videa...
09:49
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
