'Okus - Moj život kroz hranu': Knjiga Stanleya Tuccija puna okusa uz koju brzo ogladnite

Gorde su najave bile uoči hrvatskog izdanja knjige "Okus - Moj život kroz hranu" Stanleya Tuccija. Knjigom godine proglasili su ga The Guardian, The Times i The Daily Mail. Kritike sjajne. "Svijet trebao više muškaraca poput njega", jedna je od njih. I već nakon prvih nekoliko stranica, sa svim tim hvalospjevima, možemo se složiti. Naravno, puno ju je lakše čitati ako imate sklonost prema kuhanju, eksperimentiranju i, općenito, gastronomskim užicima. U tom slučaju se vrlo lako poistovjetiti s Tuccijem, shvatiti o čemu piše.

Hrana je za njegovu obitelj oduvijek imala značajnu ulogu, što za talijansku obitelj i nije čudno. Lagano i pitko opisuje odrastanje u Americi šezdesetih, a pogotovo kako su tretirali hranu. Ako bi on i sestre malo "zastranili", roditelji bi im zaprijetili da će ići za kaznu kod susjeda na ručak. Kako oni kod susjeda nisu voljeli ići jesti, tako je susjedstvo voljelo dolaziti kod njih. Bili su u njihovoj kući pravi obredi, majka je kuhala gotovo svaki dan, otac bi se kuhinje primio petkom, da se majka odmori. Sve te priče Tucci donosi i s receptima, pa je time onima koji znaju malo više od ispeći jaja gušt dok čitate ovu knjige sve veći.

Kroz cijeli život, odrastanje, školovanje, Tucci je jako bio vezan uz hranu, kao, uostalom, i svi, ali ne na ovakav način. Rijetki ljudi daju takvu važnost, pedantnost jelu kao što to radi Tucci. A svakom novom stranicom to se kod njega i vidi. Otkriva on recepte i za neke koktele, jednostavne ili komplicirane, kao i kod jela, svima iskazuje podjednako poštovanje, ma možemo reći i divljenje.

"Nemoguće je čitati ovu knjigu, a da vam ne rastu zazubice", rekla je Nigella Lawson, britanska televizijska kulinarska zvijezda, koju smo nedavno imali prilike gledati i na domicilnim programima. I apsolutno je u pravu, čovjek uz ove stranice brzo ogladni. Dosta je teško čitati ovu knjigu, a da ne razmišljate o hrani i da vam ne rastu zazubice. "U pravoj carbonari uvijek se upotrebljava guanciale, ne panceta. U nju ne ide luk ili češnjak i zasigurno nikada, ali baš nikada, malo vrhnja ili maslaca", piše Tucci, između ostalog, pa neke izvedenice ovog ukusnog jela naziva "bastardiziranjem". To, zapravo, otkriva njegovu strast prema jelu i kuhanju, poštovanju namirnica i tehnika koje su u kuhinji potrebne. Inače, Tucci je svjetsku je slavu stekao ulogom u filmu "Vrag nosi Pradu", a glumio je i u filmskim hitovima poput "Julie i Julia", "Igre gladi", "Terminal", "Dogodilo se na Manhattanu", "Put uništenja" i mnogim drugima. Za ulogu u filmu "Ljupke kosti" nominiran je 2010. za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg sporednoga glumca.