Obožavali su ih diljem svijeta, a Milli Vanilli samo su 'zijevali'

Osvojili su svijet hitom i istoimenim albumom 'Girl You Know It's True' 1989. godine, a Fabrice Morvan i Rob Pilatus pobrinuli su se da uskoro svi upamte ime Milli Vanilli. Pojavili su se kao simpatični mladići s dreadlocksima, a njemačko tržište s kojeg su se otisnuli bilo im je premalo iako su engleski jedva govorili. Hit singl prodali su tada u više od 30 milijuna primjeraka. Publika ih je obožavala i 1990. dobili su Grammyja za najboljeg novog izvođača. Nitko tada još nije slutio kako se iza svega krije ponajveća glazbena prevara stoljeća. Rob i Fab ustvari uopće nisu pjevali svoje hitove već su samo otvarali usta i plesali. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Sve je počelo tako što je producent Frank Farian oformio bend, za koji je smatrao kako ima veliki potencijal, ali da ih zbog njihovog 'dosadnog i običnog looka' neće moći prodati publici. S druge strane, imao je dva breakdancera, koji svojom pojavom privlače instantno pažnju, ali ne znaju pjevati. Zbrojio je tada dva i dva, a za simbolične honorare 'vezao' Morvana i Pilatusa, obećavši im slavu, iako se od njih očekuje tek da simuliraju pjevanje. 

- Sve je išlo tako brzo i nosila nas je struja. Bilo nam je uzbudljivo što će nas ljudi znati, ali naravno kada bi se navečer vratili u sobu i kada bi show završio shvatili smo da to nije u potpunosti stvarno. Netko drugi je pjevao - rekao je svojedobno Fab u jednom intervjuu.

OTVARALI USTA Varalice za mikrofonom: Milli Vanilli su najveća pop prevara

Farian je slične 'mutne poslove' započeo još 70-ih s uspješnim bendom Boney M, kada nisu svi na pozornici zaista i pjevali već su glasovi bili studijski obrađeni. Za ono vrijeme, popriličan skandal. Neki od najvećih hitova, ispostavit će se, bili su im ‘Daddy Cool’, ‘Rivers of Babylon’ i Hooray! Hooray!. Shvatio je promišljeni glazbeni stručnjak već tada da su stav, imidž i performans često važniji za komercijalni uspjeh od samih vokala. 

POGLEDAJTE VIDEO:

No, za razliku od Boney M projekta, Slava benda Milli Vanilli nije potrajala. Postalo je poprilično sumnjivo da ova dva mladića, koji natucaju engleski prilikom davanja intervjua ujedno i posve tečno pjevaju, a nakon što im je na jednom nastupu zaštekala snimka, a oni su još neko vrijeme nastavili 'pjevati' stvari su se dodatno zakomplicirale. Charles Shaw, čovjek koji je zaista pjevao hitove nije više mogao trpjeti nepravdu te je dao intervju novinaru New York Newsdaya, no navodno mu je producent Frank Farian platio pozamašnu svotu da povuče izjavu. Uskoro je dobio otkaz, a zloglasni producent godinu kasnije, u studenom 1990., bio je primoran sam ispričati detalje prevare. 

Podiglo je to veliku prašinu u glazbenom svijetu, a obožavatelji su tražili odštetu. Uskoro su Milli Vanilli ostali bez ranije osvojenog Grammyja, a Farian je pokušao distribuirati već snimljeni album pod imenom The Real Milli Vanilli i pravim izvođačima, no projekt je ubrzo zaboravljen. Isto vrijedi i za buduće projekte Roba i Faba koji su neslavno propali. Mladi breakdanceri obožavali su glazbu, ali morali su pronaći neki svoj put. Sramota ih je pokolebala, a Rob se posebno teško nosio sa skandalom. Postao je ovisnik, a 1998. od predoziranja je i preminuo. Fab je svoj glazbeni put nastavio u nekom drugom smjeru, ali slavu Milli Vanilli dua nikada nisu ni približno ponovili te je ovaj dvojac ostao vječni sinonim za lažno pjevanje na playback u glazbenoj povijesti.