Ako netko ima želju oprostiti se i upisati u knjigu sjećanja u spomen na našeg Akija, može doći u Šmihel u Viva bar od 14 sati nadalje, poručio je njegov prijatelj i kolega Marko Novak
Novo Mesto oprostilo se od Akija: 'Sve nas je prihvatio, kao i mi njega. Voljeli smo ga...'
Novo Mesto, gradić u Sloveniji, zadnjih šest godina bio je dom pokojnom Akiju Rahimovskom i njegovoj obitelji. Danas su se sa sjetom i suzom u oku, oprostili od legendarnog glazbenika čiji je pokop bio na Mirogoju u Aleji velikana.
POGLEDAJTE VIDEO ISPRAĆAJA:
Jedan od onih koji nas je dočekao u subotu u Novom Mestu je bio njegov prijatelj i kolega s turneja Marko Novak. Danas je u kafiću Viva bar omogućio prijateljima i poznanicima da se oproste od Akija.
- Ako netko ima želju oprostiti se i upisati u knjigu sjećanja u spomen na našeg Akija, može doći u Šmihel u Viva bar od 14 sati nadalje - napisao je danas na društvenim mrežama.
U spomenutom kafiću, dok su se s televizora čule pjesme Parnog valjka, susreli smo se s poznanicima i prijateljima s kojima se Aki rado družio.
- Znao sam ga otprilike godinu dana. Čuo sam ja za njega i ranije, a kada bi se vidjeli razgovarali bi o glazbi, životu, ma o svemu. Mislim da su riječi suvišne. Čak je jednom i zapjevao, ali mene tada nije bilo - priča nam poznanik.
- Prvi put kada smo ga vidjeli bio je šok, naravno, ali smo postali prijatelji. Krajem prošle godine pozvao nas je sve na koncert Parnog valjka 26. ožujka u zagrebačku Arenu. Mi smo htjeli kupiti karte, a on nam kaže "Pa jeste vi ludi? Vi ste moji prijatelji i ja ću napraviti popis tko želi doći, svi ste pozvani i svi ste moji gosti" - ispričao je drugi poznanik.
- Sve nas je prihvatio, kao i mi njega. Popio bi s nama kavu, ali nikada se nije predstavljao da je bolji od nas, da je on Aki Rahimovski. Mi smo slušali Parni valjak sedamdesetih, znali smo tko je on i presretan sam što sam ga poznavao - sa sjetom se prisjetio Akijev prijatelj. Atmosfera u kafiću je bila doista emotivna, mnoge riječi sugovornika prekidale su pjesme, ali emocija i ljubav koju su osjećali prema prijatelju, ipak je bila jača.
- Voljeli smo ga i zahvalni što je bio dio nas jer se ovdje potpuno uklopio. Govorio je da mu je ovdje jako lijepo - složno je veliko Akijevo društvo.
Barbara je bila trgovački putnik, i malena je većinu vremena bila s Akijem. Ljeti bi šetala po terasi, bili su jako vezani, rekli su nam.
- Ona je non stop bila s Akijem, on je sa 66 godina bio mladi tata. Za Antoniju sve, obožavao ju je. Kad bi telefonom razgovarao s Barbarom, ja bih uvijek znao jer joj je govorio ljubavi. Kakva je to ljubav bila, kakva prisnost i povezanost, unatoč razlikama u godinama. Kako je ona njega mazila, ‘Moj Aki, moj Aki’, non stop - zaključili su.