'Nisam uspijevala okupiti ekipu, a igrali su skoro samo muškarci'

Povijest pub kvizova u Hrvatskoj stara je 15 godina, a u posljednjih pet gotovo da nema grada koji se ne diči barem kakvom mikro kviznom scenom. U Zagrebu praktički u svakom kvartu postoji pub kviz, a sve je započelo u malom književnom klubu Booksa, u Martićevoj ulici. Omiljenom okupljalištu književnika, umjetnika, studenata, ali i onih koji samo žele nešto popiti ili pročitati u miru. Ako ste se ikada zatekli na ovom pitomom mjestu, u kojem će vas neizbježno obuzeti osjećaj bivanja u prijateljevom dnevnom boravku, znate da ne može primiti puno ljudi. No, tko je te 2005. mogao zamisliti kakvu će popularnost s vremenom dosegnuti pub kvizovi.

POGLEDAJTE VIDEO S LOVKINJOM MORANOM ZIBAR:

- Inicijatorica prvog pub kviza u Hrvatskoj bila je Vanja Pavlović, a prvi kviz u povijesti odigrao se u prosincu 2005. godine. Vodila ga je Marija Mladina iz Bookse. Vanja je to vidjela u Velikoj Britaniji i svidjelo joj se. Kod njih je to najnormalnija stvar, da uz pivo igraš kviz znanja, ali te tradicije kod nas još nije bilo. Kako smo ipak književni klub, prva verzija pub kviza bila je isključivo književni kviz, a nešto kasnije postao je to opći kviz. Kategorije su bile još film, glazba, opća kultura, trivija, sport... ali važno nam je bilo zbog Bookse da književnost bude dio identiteta kviza. Na tom prvom kvizu igrale su tri ekipe, uglavnom ljudi koji su se zatekli u Booksi u tom trenutku. Jedna ekipa zvala se 'Muškarac, žena i pas', iako se ustvari radilo o dva muškarca i ženi - prisjetila se Miljenka Buljević Mika, suosnivačica i voditeljica Bookse.

Isprva su se dobar glas i dojmovi o kvizu širili isključivo usmenom predajom, nešto kasnije Booksa je na svojim web stranicama objavljivala tjedne izvještaje s pitanjima i odgovorima (tzv. 'kvizni štab') pa je vijest o prvom pub kvizu zaintrigirala još veći broj poklonika.

POVIJEST KVIZOVA U HRVATA 'Išao sam na sve ili ništa, pred očima mi se zacrnilo. S tom lovom sam mogao kupiti tri fiće'

- Vrlo brzo je interes postao toliko velik da se Booksa više nije mogla nositi s kvizašima i logično je bilo da sve preseli u neki veći prostor, no krenulo je baš u našoj Booksi i to nam je svima bilo iznimno drago - pojasnila je inicijatorica Vanja Pavlović zašto je kviz ubrzo napustio dotad omiljenu lokaciju.

U klubu je moglo igrati 10 do 12 ekipa, a da se pritom ljudi osjećaju ugodno, no znalo se svakog petka navečer natiskati u mali prostor u Martićevoj ulici i dvostruko više zainteresiranih.

- Rješavalo se pitanja po stubama, na galeriji, u sobici od ureda straga. Puno puta sam igrao na šanku... Nitko nije htio odustati, ljudima nije smetala gužva. Bilo je važno igrati iz petka u petak - dodaje Goran Pavlov, prekaljeni kvizaš, čije su ekipe kroz godine bile jedne od najuspješnijih.

U to se vrijeme pub kviz igrao za novčane nagrade. Ono što bi se skupilo od kotizacija svih natjecatelja išlo bi na kraju večeri pobjedničkoj ekipi, što je dodatno zaoštrilo igru, a kod nekih pobudilo i nečasne namjere. Neslužbeni kvizaški kodeks je da za vrijeme igre nema provjeravanja mobitela niti razgovora s protivničkim ekipama, no tu su počeli prvi problemi i tenzije.

- U tom trenutku igralo je sigurno već dvadesetak stalnih ekipa i ispostavilo se da je dio njih bio u tim 'mutnim poslovima'. Nije to bio nitko od onih koji su kroz svih ovih 15 godina ostali na sceni i dokazali se, nego eto, neki ljudi koji možda nisu mogli podnijeti da ima uspješnijih ekipa. Bio je to među kviznom scenom u to vrijeme pravi mali skandal. Kasnije je ta praksa novčanih nagrada iščezla, što mislim da je i bio dobar potez - tvrdi Mario Kovač, redatelj i dobri duh pub kviz scene.

Nakon što su fizički prerasli Booksu, Kovač je pronašao alternativni, veći prostor. U obližnjoj Ilici stotinjak najzagriženijih kvizaša 'okupiralo' je prostor Hrvatskog društva za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO), a njihova 'ovisnost' tako se uspješno nastavila. Svakog petka okupljali su se sa svojim ekipama i odmjeravali znanje i trivijalne informacije pohranjene u nekom zapećku mozga. Jedina iznimka, pričaju kvizaši, bili su blagdani i eventualno kakva važna utakmica hrvatske nogometne reprezentacije koja bi se poklopila s terminom kviza. Na pub kvizovima 'stasali' su i znalci koje publika danas poznaje s malih ekrana. Svi lovci odreda pohodili su kvizove u Booksi i HDPIO.

- Sjećam se da jako dugo nisam uspjela formirati ekipu. Zvala sam sto ljudi, nitko nije htio i onda smo jednom zaigrali Mima Simić, ja i još dvije kolegice. Čini mi se da smo bile treće odostraga i da mi je Mima rekla da više neće nikad doći. Kasnije sam godinama igrala sa svojom kviznom ekipom Nižerazredni Vratnik, koju sam ponekad i prevarila sa strane, ali oni su moja kvizna obitelj. Ono što veseli je i da je danas omjer muškaraca i žena na pub kvizovima 50-50. U vrijeme kad sam ja počela igrati kvizove to je stvarno izgledalo kao neka muška zatvorena zabava intelektualaca i alternativaca i dobro je da više nije tako - prisjetila se lovkinja Morana Zibar.