Diva jugoslavenskoga glumišta otkriva kako ju je majka Ana lišila zvjezdanih hirova čak i kada je tulumarila s Jackom Nicholsonom i Johnom Lennonom
'Nisam umislila da sam faca ni nakon večere s Hitchcockom'
Kamere su se u Milenu Dravić zaljubile još 1959. u filmu “Vrata ostaju otvorena” češkog redatelja Františeka Čapa. Došao je u baletnu školu gdje je Milena plesala i pozvao ju je na probno snimanje. Sve nakon toga je povijest.
Glumicu gledamo kao Marijanu Margitić u seriji “Putovanje u Vučjak” koju emitira Klasik TV.
- Najljepša moguća sjećanja vezana su uz tu seriju jer sam radila s redateljem Eduardom Galićem i sjajnim kolegama... Glumački ‘dream team’ plus Krležin tekst. Ta Margitićka, na kojoj su se okušale mnoge velike glumice, i danas je jedna od mojih najznačajnijih uloga - rekla je glumica.
Ikonu srpskoga glumišta poštuju u regiji i u svijetu. Njezina fotografija bila je na naslovnici New York Timesa. Nema, rekla je, zemlje u kojoj se nisu prikazivali “Čovjek nije tica” i “W. R. - Misterije organizma” Dušana Makavejeva.
- Ne volim ni pričati o tome jer mi se to čini kao dolijevanje ulja na vatru mladom svijetu koji se muči i ne zna kako će se izvući iz svega ovoga danas - kaže Milena.
Na projekciji filma “W. R. - Misterije organizma” u Cannesu se družila s Jackom Nicholsonom, Johnom Lennonom i Yoko Ono. Kad se vratila u Jugoslaviju, rekli su joj da neće igrati doktoricu Veru u “Sutjesci” zbog “neprimjerenog ponašanja” u Francuskoj. Ulogu je naposljetku ipak dobila jer je to tražio Richard Burton koji nije bio zadovoljan njezinom alternacijom. Večerala je i s redateljem Alfredom Hitchcockom.
- Bila sam u društvu s legendom, silno počašćena, i to zauvijek ostaje u sjećanju. On je već tad bio jedan od najvećih redatelja svih vremena, a ja jako mlada, na početku karijere. Hitchcock je sa suprugom došao u Beograd, a ja bila domaćin s naše strane. Već tada sam znala većinu njegovih sjajnih filmova. I suprugu mu pamtim kao dragu, simpatičnu ženu. Šetali smo se Beogradom, posjetili Skadarliju - prisjeća se glumica.
Do “Prekobrojne” Branka Bauera, koji je snimila 1962., nije bila sigurna hoće li je redatelji opet zvati i nuditi joj uloge. Nije bila sigurna u nastavak karijere.
- Iščekivanja su se pokazala neopravdanima jer jako brzo zvala me je Soja Jovanović i ponudila ulogu u seriji ‘Pop Ćira i pop Spira’. Potom su se filmovi redali, a nakon njih šest došao je i film ‘Prekobrojna’. Za ulogu seoske djevojke koja kreće za momkom na radnu akciju dobila sam prvu Zlatnu Arenu u Puli. Tada je sve krenulo u petoj brzini, a tempo je donedavno ostao gotovo isti - rekla je Milena.
U svijet filma ušla je vrlo mlada pa se bliži 60 godina kako radi na tri fronte; televiziji, filmu i kazalištu. Još pamti savjet majke Ane koji joj je dala kad Milena još nije bila napunila 21 godinu: “Pazi što radiš, sutra već dolaze nove, mlađe, sa 17 ili 18 godina”.
- Doživjela sam popularnost kakva se danas ne može zamisliti. Neke je glumce ta slava poljuljala. I mene je mogla odvesti u pogrešnom pravcu, ali nije zahvaljujući mojim roditeljima. Baš suprotno. Posebno nakon prve Zlatne Arene moja je odgovornost prema poslu bila i pretjerana. Odricala sam se mnogih stvari da bih napredovala. Srećom, izdržala sam i neke teške trenutke, suze - kaže.
S pokojnim suprugom Draganom Nikolićem upoznala se 1969. na snimanju filma “Horoskop” Bore Draškovića. Vjenčali su se 1972., tijekom snimanja TV filma simbolična naslova “Kako su se voljele dvije budale”.
- Nismo tada znali da ćemo ostarjeti zajedno, ali smo se jako voljeli. Kao da nismo bili svjesni što nam se događa, prekinuli smo snimanje, otišli se vjenčati i vratili se - rekla je glumica.
Balerina
Otac Milenko upozoravao je Milenu i brata Radu da se klone politike. Ona je voljela balet, no gluma se pokazala većom ljubavi
Obraz uz obraz
Show u kojem je sa suprugom Draganom Nikolićem nasmijavala generacije. Prestali su jer nisu mogli istodobno i snimati filmove
Sjaj u očima
Film o ljubavi dvoje izbjeglica u koju se upleću duhovi prošlosti, s mnogo flashbackova, snimila je 2003.
Zlatno doba
Naši filmovi bili su na istoj razini s najuglednijim svjetskim filmovima. Danas mladi glumci u to ne mogu vjerovati