'Nisam stroga kao Martina u Supertalentu, ali sam realna'

Mirela Priselac Remi (39) drugi put se našla u ulozi žirija. Led je “probila” prošle godine u RTL-ovu showu “Zvijezde”, a sad ocjenjuje celebrityje u HRT-ovu showu “Zvijezde pjevaju” te nam je otkrila kako se snalazi u sudačkoj stolici, što misli o kandidatima, što priprema njezin bend Elemental te što je najromantičnije napravila za muškarca.

I prije ste bili članica žirija, kako to da ste i sad pristali da budete u showu “Zvijezde pjevaju”?

Prethodno iskustvo u žiriju talent showa bilo mi je sjajno i nadam se da će mi i ‘Zvijezde pjevaju’ biti slično. Nevjerojatno mnogo truda se ulaže u takve emisije i sjajno mi je biti dijelom takve priče. Jedan od izazova bilo mi je i to što emisija ide uživo - baš volim te instance kad se natjeram da izađem iz sigurne zone, a žiriranje uživo je upravo to.

Neki od gledatelja komentirali su kako ste strogi kao i Martina Tomčić u showu “Supertalent”. Hoćete li trenirati strogoću?

Ma ni blizu. Ja nisam stroga, samo sam realna. Kao i u svemu što radim. Prva emisija je bilo ispipavanje teritorija, sigurna sam da će kandidati biti sve bolji i bolji - to i je poanta njihovih nastupa. Baš mi je drago da će se svi oni okušati u pjevanju - nije to tako jednostavno kako se čini. No iznad svega, to je TV show i moramo se dobro zabaviti.

Što mislite o kandidatima, tko vas je posebno dojmio? Čijim se izvedbama veselite i zašto?

Oduševila me Tara, ali i Dino kojeg zapravo dugo, dugo nisam čula, valjda od one dječje Eurovizije. Mislim da Borko ima sjajan potencijal, kao i Ella, Riđan ima sjajnu boju glasa. Ipak, ovo je bila tek prva emisija - jedva čekam da zasjaje ovi nebrušeni dijamanti!

Na što ste najviše ponosni u svojoj glazbenoj karijeri?

Na to da nikad nismo radili ustupke i da smo uvijek bili svoji. Također, drago mi je što smo regionalni bend koji svira po cijeloj bivšoj Jugi. Sve što smo ostvarili, učinili smo svojim trudom i radom, nitko nam ništa nije poklanjao ‘ispod stola’ i baš zato sam još ponosnija na nas.

Kako komentirate ovogodišnju Doru, zašto se vi niste prijavili? Jeste li zadovoljni s pobjednikom?

Nismo mi, žanrovski gledano, bend koji ide na Doru. Možda u nekoj zezanciji, kao kad su se Kawasaki 3P bili prijavili, prije desetak godina. Uvijek se zezamo da su naše pjesme preduge, gotovo su uvijek iznad tri minute i da nas definitivno ima previše u bendu za Doru.

Što je najluđe što ste napravili u životu?

Slučajno sam ostala dužna Poreznoj prije desetak godina kad sam imala svoj obrt. Znam da nije kalibar ludosti kao ‘skakanje iz aviona’, ali svi koji imaju svoju firmu ili obrt znaju da se poreznoj ne zamjeraš. Nemojmo zaboraviti da je porezna ‘skinula’ i Ala Caponea (smijeh).

Možete li se zamisliti u drugom glazbenom žanru osim rapa? Što bi se moralo dogoditi da čujemo kako Remi zapjeva nešto drukčije?

U posljednjih nekoliko godina zaista repam malo. Stvar je u tome što su me ljudi prepoznali kao repericu, pa ću onda valjda vječno ostati u toj ladici. Pripremam solo materijal koji nema nikakve veze s rapom, ali i pjesme na engleskom koji je kantautorski... No o tom potom.

Biste li pristali na suradnju, odnosno duet s nekim izvođačem narodnjaka?

Narodnjaci definitivno nisu žanr u kojem se vidim, a s obzirom na to da radim suradnje samo s ljudima i bendovima koje volim i zbog kojih izlazim iz sigurne zone, narodnjaci i ja zbilja nismo ni na horizontu.

Da niste ovoliko uspješni u glazbi, biste li razmišljali o odlasku u inozemstvu? Biste li možda voljeli imati uspješnu karijeru i u inozemstvu?

Nikad ne reci nikad. Jedna od ambicija mi je prodati neku od pjesama u inozemstvo - znači, ne nužno da ja odlazim i gradim inozemnu karijeru kao izvođač nego kao autorica. To mi zvuči jako zanimljivo. Da se ne bavim muzikom, radila bih nešto vezano uz svoju fakultetsku diplomu profesorice engleskog i španjolskog. Ili bih više pisala poezije i proze. Sigurno bi bilo nešto vezano uz riječi jer obožavam pisati, bilo da se radilo o pisanju za uglazbljivanje, poeziji ili prijevodu.

Što je najromantičnije što ste napravili za muškarca?

Dvije i pol godine sam svaki četvrtak sjedala na vlak i odlazila na drugi dio Hrvatske kako bismo se vidjeli i proveli vikend zajedno. Bilo mi je to baš slatko i romantično, bila sam jako zaljubljena. Kad sam u vezi, predajem se potpuno i učinim da se moj muškarac osjeća voljeno i sigurno. Naravno, to uvijek mora biti dvosmjerna ulica.

Jeste li zaljubljeni? Koliko vas ljubav pokreće u životu? Vjerujete li i dalje u brak ili vam papir nije bitan?

Malo sam si redefinirala taj pojam zaljubljenosti - on kod mene nije tu isključivo prema jednoj osobi. Zaljubljena sam u ono što radim, sretna sam radom koji ulažem u sebe, volim svoju obitelj i prijatelje. Zbilja volim život i mislim da se to vidi na meni. Smijem se. Što se tiče braka i papira, ne volim pričati o tom dijelu svoje intime jer mislim da je malo deplasirano.

Po čemu pamtite djetinjstvo?

Po ogromnoj količini pročitanih knjiga, lakoći postojanja, Zelengaju i igrama u šumi, ali i dosta teškom životu jer potječem iz radničke obitelji. Ja sam generacija koja je rođena u komunizmu, a odrastala u kapitalizmu - naši sustavi vrijednosti morali su biti rekalibrirani tijekom odrastanja.

Kakvo ste dijete bili?

Bila sam povučena, više-manje samotnjak. Imala sam dvije, tri prijateljice s kojima sam se ‘kužila’. Trenuci kad bih najviše uživala bili su momenti kad bih doma ‘nastupala’ za kumove, roditelje i njihove prijatelje kad bi nas došli posjetiti. Puno sam čitala i pisala, ali sam imala i taj drugi dio sebe koji je tražio ekspresiju. Mislim da se to ni danas nije promijenilo - balansiram između pozornice i osame u kojoj pišem.

Pamtite li neku mladenačku mangupariju?

Markirala sam gotovo cijeli semestar u Muzičkoj školi jer nikako nisam voljela solfeggio. Mjesecima sam umjesto na solfeggio odlazila frendici doma, dok jednog dana roditeljima nije stigao upit iz Muzičke: ‘A što se događa s Mirelom, gdje je ona’. Taj dan, kad sam se vratila iz markiranja, doma je bilo kao da je pala bomba. Sve moje male laži su se rasplinule u pet minuta.

Tko se bolje zabavlja, crnke ili plavuše?

Iskreno, najbolje se zabavljam tijekom ljetnih festivala kad si obojim kosu u neku ludu nijansu - volim se igrati i eksperimentirati.

Što vas ljuti, na što imate kratki fitilj?

Ne mogu podnijeti nepravdu. Uvijek ću stati na stranu slabijeg. Ne volim kad se ljudi postavljaju iznad nekoga, to me izrazito raspali.

Planirate li kakvo putovanje poput Indije prošle godine?

Ove godine idem u Barcelonu na festival Primavera krajem svibnja, a s obzirom na to da sam lani kupila stan, malo ću manje putovati jer moram štedjeti za renoviranje. Nekako se ipak nadam da ću osim Barcelone uspjeti ponovno do Stockholma u koji sam zaljubljena. Ova godina mi je malo manje ‘aktivna’ što se tiče putovanja, što me već sad malo rastužuje jer obožavam putovati, ali kompenzirat ću time što napokon imam svoj stan.

Je li danas umjetnicima, pjevačima, glumcima... teško opstati na sceni. Kako to vama i Elementalu polazi za rukom?

Mislim da je poanta u stalnoj mijeni – u stalnom istraživanju zvuka i svojih potencijala. Stalno radiš nešto novo, drukčije i to je zanimljivo i tebi i publici. Neki put pogodiš, nekad pogriješiš, ali sve je to dio procesa istraživanja. Ako ne gubiš, znači da ni ne riskiraš. Stvaranje uvijek mora biti rizik, nepoznati teritorij... Jedino je tada zabavno stvarati.

Što Elemental ima u planu?

Uskoro objavljujemo novi singl i spot, a nakon toga i novi materijal. I ovaj put ćemo imati konceptualno zaokruženu cjelinu i jedva čekam publici prezentirati nove pjesme. Imamo ih već puno i trenutačno smo u procesu ‘filigranskih radova’ na probi. Brusimo ih dok ne zasjaje.

OTKRIVENA DUGO ČUVANA TAJNA: Ovo je razlog zašto se Kraljica nije vratila u London kad je umrla princeza Diana