Tata Mario o sinu Branimiru: Nisam pobijedio na Eurosongu s 'Džuli', ali on hoće s 'Tick-Tock'

Deda se uvijek šalio da ima dva sina, Marija iz prvog, i mene iz drugog braka. Bio je duhovit, gospodin, dok je moj otac Mario uvijek bio fakin. Ja sam pobrao malo od jednog, malo od drugog. Supruga Sandra mi kaže da sam više na djeda, ali kad budem euforičan, onda sam kao tata, kaže Branimir Mihaljević (45).

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:15

Albina | Video: 24sata/pixsell

Jedan od naših najuspješnijih skladatelja, producenata i aranžera treći je iz dinastije Mihaljević koja je itekako zadužila hrvatsku glazbu. Djed Branko, otac Mario, Branimir, pa njegovi sinovi Marko i Matej. Redom, iznimno uspješni. Najveća tri bisera djeda Branka, po Branimiru, su „Golubovi“ pjesma s kojom je 1964. osvojio publiku na Zagrebfestu, „Pjevat će Slavonija“, koja je postala neslužbena himna Slavonije i „Zeko i potočić“. Pjesma uz koju su odrastale generacije nastala je u svega 20 minuta. Kad ju je čuo Brankov, tad trogodišnji sin Mario, rasplakao se radi tužne zekine sudbine. 

– Svi su klinci plakali, ne samo tata. Tužna je to priča. Ta zekina naivnost i skromnost… kad pomisli da je potočić otišao s lastama… Nije se zabrinuo gdje će piti vodu, hoće li preživjeti, nego je bio sretan što je potočić slijedio laste. One su i zeki bile divne. Cijela ta misao pomalo je naivna, ali čovjeka ispuni srećom – kaže Branimir. 

Djed Branko rođeni je Zagrepčanin koji se kao mladić preselio u Osijek. Radio je s velikim pjesnicima onog vremena, i sam je pisao tekstove, a cijeli život je radio i kao novinar i urednik na radiju. 

– Ja sam prvi među Mihaljevićima koji se bavi glazbom, a ne radim ni kao novinar, ni bilo što drugo. Svaki od nas bavio se glazbom na drugačiji način. Deda je pisao orkestracije i lijepe skladbe, povremeno tekstove. Otac je više pisao tekstove, radio je s Novim fosilima, Srebrnim krilima, Danijelom Popovićem, Terezom Kesovijom, Nedom Ukraden, Mišom Kovačem…ali ima i puno pjesama za koje je napisao i glazbu. Ja sam krenuo kao aranžer i glazbeni producent, povremeno sam pisao pjesme, a kratko vrijeme i pjevao – govori Branimir.

Njegov otac Mario kaže kako se Mihaljevići oduvijek sjajno nadopunjuju. 

– Tata je bio velika faca, ali nije prešao granice. Ja jesam. Skoro sam i postao direktor Zagrebfesta. Sad je to moj sin. I nisam pobijedio na Eurosongu, ali Branimir bude – kaže Mario Mihaljević.  

Sin i otac u spomen djedu napravili su i crtani film „Zeko i potočić“. Scenarij je napisao Mario, glazbu Branimir. Crtić počinje pjesmom “Zeko i potočić” koju su za tu priliku otpjevali Branimirovi sinovi, tad desetogodišnji Marko i osmogodišnji Matej. Pamte i trenutke kad su jedan drugome bili rivali.

– Na „Beogradskom proleću“ 1975. moju pjesmu izvodio je Dragan Stojnić. Dobila je nagradu publike, a tatina, koju je pjevala Anica Zubović, je ostala nenagrađena. Dakle u izravnim obiteljskim ogledima pobjeđujem ja, a za utjehu Branimiru - pobjeđuje mlađi – našalio se Mario.

Lani je Marijevu pjesmu na Dori izvodila Zdenka Kovačiček, a Branimirovu Indira. Dinastija nema pjesmu koju autorski potpisuju tri Mihaljevića. Najbliže tome je izvedba početkom 2000-ih „I kad umrem pjevat će Slavonija“ na jednom Požeškom festivalu. Djed Branko, Mario i Branimir skupa su pjevali u revijalnom dijelu. Koračnicu „Hrvatine“ radili su otac i sin. Mario je napisao tekst i glazbu, a Branimir napravio aranžman.  

Hitovi obitelji broje se u tisućama. Sad pripremaju trostruki Gold Collection CD; Branko, Mario i Branimir Mihaljević. Lijepi presjek bit će na izdanju, jer osim šlagerima, Branko je zadužio hrvatsku glazbu i mjuziklima. "Zeko, Zriko i Janje" iz 1958.  najdugovječnija je predstava za djecu, igra se 70 godina. Tu su i „Slavonska rapsodija“ iz 1978., Osječki carousel… Da je njegov sin Mario napisao samo „Džuli“, bilo bi dovoljno da uđe u povijest hrvatske glazbe. Mario, dakako, ima  beskrajan niz hitova sa Zlatkom Pejakovićem, Mišom Kovačem, Fosilima, Srebrnim krilima, Džo Maračić Makijem…  Branimir je, pak, najljepše komentare, čestitke, nagrade dobio za „Ako voliš ovu ženu“, duet Željka Bebeka i Olivera Dragojevića. Nema zvijezde regije s kojom nije radio, a mahom ih je upoznao kao klinac. Imao je samo osam godina kad je njegov otac pokorio svijet s „Džuli“. 

– Istovremeno sam krenuo u glazbenu i osnovnu školu, već sam svirao klavir kad je tata pobijedio na ondašnjoj Jugoviziji. Bilo mi je normalno gledati zvijezde doma iako, naravno, tad nisam shvaćao povijesnu vrijednost. Sjećam se da je Danijel imao kožnu jaknu s ciferšlusima, na kojoj je pisalo Martin. Bio je to Martin Arbanas, on ju je dizajnirao i napravio. I samo tri takve jakne su postojale. Dvije velike i jedna mala. Jedna za Danijela, druga za tatu, a treća za mene. Jako bih volio da ju i sad imam, vjerojatno bi mi uokvirena stajala u studiju. Ali imam originalni tekst od Džuli i top listu gdje je na visokom mjestu – priča Branimir.

I doista, te godine su na top listi njemačkog lista Bravo, malo iza ili ispred Džuli bili David Bowie i „Let's dance“, Michel Jackson s „Billie Jean“, a daleko iza Popovića, Police i "Every breath you take". Kad su se i službeno, na Billboardu zbrojile sve europske top liste, Džuli je bila prva, Bowie drugi, a Jackson treći. Mario Mihaljević vlasnik je najprodavanijeg albuma u bivšoj zemlji, „Džuli“. Te 1983. nije pobijedio na Eurosongu, ali je osvojio svijet. 

 – Na toj Jugoviziji 'tukli' smo Lepu Brenu i njezinu „Sitnije, Cile sitnije“. Bili smo popljuvani od svih, otišli smo na Euroviziju u München i odmah bili glavni favorit. „Tick-Tock“ će biti još veći uspjeh – priča Mario. 

Ni Branimiru se očev uspjeh ne čini nedostižnim. Vremena su, smatra, drugačija. S pjesmom „Tick-Tock“ sprema se u Rotterdam. Pjesma ima više od dva milijuna pregleda, a trending videa u cijeloj regiji izuzetno je dobar. 

– Glazba se danas drukčije konzumira. Nekad smo kupovali ploče, danas nam streaming servisi pokazuju slušanost. „Tick-Tock“ je dobila iznimnu podršku publike, a znači li to da ćemo prodati puno ploča – ne znači. Ali znači da ćemo ostvariti veliki streaming, puno downloada. Nekad si jako teško uopće došao do prilike da snimiš ploču, da dobiješ priliku. Danas ako imaš dobar materijal, brzo postane viralan – govori Branimir.

POBJEDNICA DORE Tick-Tock je 'zapalio' Twitter: Rasprava o Albininom nastupu ne staje, komentiraju i plesače

Osim najvećih domaćih zvijezda, Branimirove pjesme izvode i svjetske face. Anna Oxa samo je jedna od njih. Bila je gošća Ivi Gamulinu na koncertu, preslušala je njegov materijal i svidjela joj se Branimirova „Pijesak vremena“ i snimila ju je. I njemački superstar Juergen Drews snimio je jednu njegovu pjesmu…  Nakon „Džuli“ i otac Mario imao je iznimno puno prilika da se makne izvan granica Jugoslavije. Branimir smatra da je odbio jer mu nije trebalo.  

– Imali su ogromno tržište bivše zemlje. Danas također imamo regionalno tržište, ali smo manja država. Novim generacijama normalno je pratiti svjetske produkcije i očekivati da i domaća bude takva. Više se emitira engleska verzija pjesme „Tick-Tock“ s malo hrvatskog, nego hrvatska koja također ima odličan tekst. Više nije neobično što se pjeva na engleskom dok je samo 10 godina unazad to bilo nerelevantno – priča Branimir.

Njihovi glazbeni putevi stalno se isprepleću, a kako stvari stoje, uspjesi dinastije nastavit će se nizati. 

– Moja oba sina danas su također u glazbi. Marko (22) studira u Londonu na Abbey Road Institutu, redovito se susreće s najvećim svjetskim zvijezdama. Učionica mu je studio u kojemu su snimali The Beatlesi, Adele, Ed Sheeran….sreo je i Sama Smitha u studiju… Iskorak u svijet dao mu je dobru poziciju. Prije je učio od mene, a sad ja lagano učim od njega – govori Branimir.

Hvali se i mlađim sinom Matejom (20) koji je jedan od najboljih violinista na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji u svojoj generaciji. Šalju ga na sva natjecanja, a violinu ne svira samo u Branimirovom studiju već i s Antom Gelom, Antom Pecotićem… 

– Na 90 posto snimki zadnjih godina na kojima čujete violine, svira Matej i njegovi prijatelji. Kad ih već imam u obitelji, radije radim s njima nego s drugima – priča.

Ove godine obitelj slavi nekoliko obljetnica. Djed Branko, da je poživio, slavio bi 90. rođendan. Godina je to u kojoj Mario slavi 50 godina od kako je snimio prvu pjesmu, instrumental „Ljetni san“,  a Branimir bilježi okruglih 30 kako se bavi glazbom.  Otac i sin i dalje puno rade zajedno. Skupa su napravili pjesme Luki Nižetiću, Zlatku Pejakoviću, Stavrosu, Željku Bebeku… Neda Ukraden, Mišo Kovač, Kićo… tek su neki od izvođača koji su radili s dvojicom Mihaljevića, a samo je Tereza bila te sreće da su joj pjesme pisali sva trojica.