Neponovljivi Kemal Monteno danas bi slavio 67. rođendan

Kemal Monteno danas bi proslavio 67. rođendan . Zato se ovdje prisjećamo nekih izjava jednog od najpoznatijih šansonijera i jednog od najljepših glasova ovih prostora. Uvijek vedar i nasmijan , Kemo je, iako već prilično bolestan, pri svakom susretu pričao viceve, trudio se zabaviti sugovornike . Ali, bilo je trenutaka kad bi se zagledao u daljinu i otvorio dušu:

Odgovornost prema publici

- Nećete vjerovati, mene vam je danas strah . Svaki puta kad izađem na pozornicu, tresem se. Prije sam znao da imam 19 godina, pa i ako nešto pogriješim, ima vremena da ispravim. Sad više nemam pravo pogriješiti. Ima pjesma Duška Trifunovića koja kaže da ljudi kad sve znaju o tebi nemaš više ništa novo za dati. Ja vam postojanje na glazbenoj sceni gledam kao da plivam u moru, držim se na nekoj dasci.

Inspiracija se čeka

- Jako sam realan i miran . Znam da sad mogu napisati 'Yesterday' i da se nikom ne sviđa , a mogu napisat neku pjesmu koja odjedanput postane poznata. Nikada nisam tražio pjesmu, čekao sam da ona mene nađe , ja ju pustim kao vodu da teče, voda nađe kanale, ako dođe do publike sama od sebe, ja neću nikome govoriti, ako ne, neće nikada doći.

Pjevao uvijek o ljubavi

- Ja cijenim ljude koji pjevaju žele da se bore protiv nečega. Međutim mi se mali umjetnici nemamo što boriti. Šta ću se ja boriti protiv rogatih i bogatih , protiv njih nema borbe. Imali smo milijun humanitarnih koncerata, pa  zašto nisam niti na jednom takvom koncertu za siromašnu djecu vidio niti jednog tajkuna , kao što Talijani rade.

Obitelj

- Kad se popnem na pozornicu, ja se onda zovem Kemal Monteno, a kad siđem ja sam uvijek Kemo . Volim se družiti sa običnim ljudima, ne volim izigravati zvijezdu. Znate, postoje neki pjevači koji daju sve za karijeru, a zaborave na ženu i djecu . Ja sam uvijek se trudio da to ravnomjerno podijelim, dio obitelji, dio publici i malo sebi, da imamo svi zajedno.

Što će ljudi pričati

- Recimo moj Davorin Popović, čuvamo ga pa puštamo njegove pjesme , Proeski još uvijek živi , možda će se i mene nekad netko sjetiti na nekom radiju . Meni je važno da me sretne žena na ulici, kaže samo da vas poljubim, meni je to važnije od svih pjesama i svega što će ostat iza mene .

Sve što mi možemo je poslušati koju njegovu pjesmu, na trenutak s njim otplivati u one sretnije dane , kad smo ga mogli uživo čuti ili sresti na ulici...