'Čovjek koji nije mogao šutjeti' donosi priču o pojedincu koji se usudio progovoriti protiv nepravde, iako ga je to koštalo života. Nagradu je Slijepčević posvetio umirovljenom kapetanu JNA Tomi Buzovu
Nebojša Slijepčević osvojio je nagradu za najbolji europski kratki film: 'Nisam vjerovao'
Kratkometražni igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' osvojio je Europsku filmsku nagradu (EFA) za najbolji kratkometražni film u subotu, 7. prosinca u švicarskom gradu Luzernu na 37. svečanoj dodjeli godišnjih priznanja Europske filmske akademije.
- Oduševljen sam, nisam vjerovao da možemo dobiti dvije velike nagrade u jednoj godini. S tim da je ovo posebna nagrada jer ju dodjeljuje struka. Jako sam sretan što su evropski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. Mislim da to nije samo pohvala našem filmu, nego i odraz vremena u kojem živimo - izjavio je redatelj Nebojša Slijepčević.
- Sretni smo zbog još jedne velike nagrade za naš film, ponosni na Nebojšu, Gorana i cijelu ekipu filma i zahvalni koproducentima, fondovima te posebno Hrvatskom audiovizualnom centru na podršci filmu te Europskoj fillmskoj akademiji. Nakon Zlatne palme, film Čovjek koji nije mogao šutjeti vidjeli su deseci tisuća ljudi u Hrvatskoj i svijetu; želimo da i ova nagrada pomogne tome da film dođe do još publike - povodom nagrade izjavili su producenti Katarina Prpić i Danijel Pek.
'Čovjek koji nije mogao šutjeti' od svjetske premijere na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio Zlatnu palmu, prikazan je dosad na više od 80 festivala diljem svijeta, uključujući filmski festival u Torontu, Manhattan Short, PÖFF Shorts u Tallinu, Filmski festival u Stockholmu, Festival du Nouveau Cinéma i mnoge druge.
Uz sjajan prijem svjetske filmske kritike, na spomenutim je festivalima ovjenčan i brojnim priznanjima, poput Grand Prixa Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, nagrade publike na Međunarodnom festivalu Kurzfilmtage Winterthur, nagrade za najbolji film na Euro-Balkan Film Festivalu u Rimu, najboljeg glumca (Goran Bogdan) na Sulmona film festivalu (SIFF), najbolju fotografiju (Gregor Božič) na Filmskom kratkometražnom festivalu u Bukureštu i mnogih drugih.
Zahvaljujući canneskoj nagradi, spomenutom Grand Prixu na festivalu u Melbourneu, kao i uvrštenju u selekciju festivala Manhattan Short, Čovjek koji nije mogao šutjeti kvalificiran je za nominaciju za nagradu Oscar Američke akademije umjetnosti i znanosti. Također, uvršten je na listu odabranih filmova koji su u utrci za nominaciju za Nagradu ​César koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike.
Čovjek koji nije mogao šutjeti za Europsku filmsku nagradu natjecao se uz još četiri kratkometražna filma u jedinstvenoj kategoriji neovisno o filmskom rodu: portugalski igrani film 2720, nizozemski animirani film Wander to Wonder te dva filma francuske proizvodnje: igrani Clamor i igrano-animirani Djevojka koja eksplodira.
Europsku filmsku nagradu (EFA) u kategoriji kratkometražnog filma dosad su osvojila dva hrvatska naslova: njemačko-hrvatska koprodukcija Kokoška Une Gunjak 2014. godine te Piknik Jure Pavlovića 2015. godine.
Film Čovjek koji nije mogao šutjeti govori o istinitom događaju i herojskom djelu jednog pojedinca sredinom 1990-ih kada su u Štrpcima u Bosni i Hercegovini naoružane srpske paravojne snage zaustavile vlak s 500 putnika na relaciji Beograd-Bar te počinile ratni zločin pogubivši 19 muslimana. Tom činu suprotstavio se samo Kaštelanin Tomo Buzov, umirovljeni časnik Jugoslavenske narodne armije. Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević.
Uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Čovjek koji nije mogao šutjeti nastao je u produkciji kuće Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Koproducentice su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska), a koproducent je Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).