'Bowiejev Blackstar oproštajni je dar publici, to je za sve nas'

Mnogi su bili iznenađeni da je ‘Blackstar’, prvi Bowiew album bez njegove fotografije na omotu. Tko bi mogao predvidjeti, osim onih koji su znali za tešku bolest, da bi crna zvijezda, koja nam je čak ponuđena i kao profile picture, simbolizira crnu budućnost. Onu bez Davida Bowiea. Nedavni je 69. rođendan i objavljivanje novog albuma, ‘Blackstar’, Bowie dočekao u čudnoj poziciji. Ne daje više intervjue, nije dostupan za promocije i ne ide na turneje.

Dakle, ne radi gotovo ništa od onog što rock zvijezde rade. Ali, uspjela je ta taktika na zadnjem albumu, ‘The Next day’, objavljenom 2013. nakon desetgodišnje stanke, pa bi mogla i sada. Kritičari u Britaniji album ‘Blackstar’ odmah su ocijenili snažnim materijalom bogatog zvuka.

Mnogi britanski mediji, u kojima, vjerovali ili ne, postoje educirani glazbeni kritičari, odmah su pisali da je nakon slušanja albuma jasno da je najstariji rock futurist, obrisao prašinu sa svog saksofona. Naime, slušajući album jasno je da gitare i klavijature, često služe gotovo kao prateći instrumenti saksofonu

 U tom smislu, svi su primijetili da se Bowie na neki način vraća iskonu. Naime, saksofon je bio njegov prvi instrument, pa je već kao 17- godišnji mladić rekao:

-Ne znam niti sam želim li zapravo biti rock zvijezda ili saksofonist John Coltrane.’

Bend za album ‘Blackstar’ Bowie je regrutirao u susjedstvu, točnije u poznatom jazz klubu ’55 Bar’, blizu Sohoa u kojem je od 2003. živio sa suprugom Iman i 15- godišnjom kćeri. Nenajavljen je došao u klub jedne nedjeljne večeri 2014.. Na pozornici su svirali  saksofonist Donny McCaslin, bubnjar Mark Guiliana, basist Tim Lefebvre i klavijaturist Jason Lindner. Prišao im je i uskoro su, s producentom Tony Viscontijem snimali u malom studiju u kojem je snimljen i ‘The Next Day’. Bowie je opet, pišu britanski stručnjaci, pokušao nemoguće. Jedan od najprogresivnijih, najslobodnijih i najnepredvidivijih i tehnički najnaprednijih glazbenih stilova, free jazz, ukalupiti u pjesme za album. Odmah je okarakteriziran kao veliki eksperiment, sedam skladbi u 42 minute, mnogi nisu mogli povjerovati da će eksperiment uspjeti. Pisalo se kako je album čudan, kako se vidi da je Bowiev pogled, kao i uvijek, usmjeren u daljinu, u budućnost, a to je uvijek do sada bio recept za stvaranje njegove najbolje glazbe. Sada je, nažalost,  cijelom svijetu jasno kuda je to veliki glazbenik gledao. 

Oproštaj uz "crnu zvijezdu"

Posljednji album Davida Bowieja već se opisuju kao oproštajni dar publici. Napisao je to i njegov producent Tony Visconti na Facebooku:

- Uvijek je radio ono što je želio. I želio je to napraviti na ovakav način. Njegova smrt ne razlikuje se od njegogov života - sve je to umjetničko djelo. "Blackstar" je napravio za nas, kao oproštajni dar. Godinama sam znao da će tako biti, ali za to nisam bio pripremljen.