'Mučila me sumnja u sebe, da sam potrošena i da je gotovo...'

Noge su mi se odsjekle kad sam prvi put u Lapidariju vidjela Massima uživo. Koja božanstvena sreća. Mnogo godina kasnije upoznali smo se, sjedili za istim stolom nekoliko puta, ali nikad mu nisam prepričala ushićenje te večeri u Lapidariju, kaže Ksenija Marinković (53).

VEČERNJAKOVA RUŽA Marinković: Kad glumim, svake večeri postajem druga osoba...

Mlada, puna snova gledala je svjetske dive i razmišljala: 'Da mi je biti kao Elizabeth Taylor'. Od zvijezda koje nikad nisu ugasnule, bila je fascinirana s Milenom Dravić. Otkrivala je, u godinama svoje mladosti, jedno mjesto za drugim, Kulušić, Zvečku, Kavkaz... a sva su bila usko vezana uz Akademiju. Svi su budući glumci tamo odlazili. Na večer su bili ili na predstavama ili na koncertima. U kolege i glumu nije se razočarala. Jedina tuga koju pamti bila je kad je postala svjesna svojih limita.

- Mislila sam da mogu sve, a kad sam shvatila da nešto ne uspijevam napraviti, da nisam bila dovoljno vješta, preispitivala sam se kako sad to ne mogu. Onda sam si rekla sad ću to svladati ovako ili onako. U ljude oko sebe nisam se razočarala jer sam ih tek sve upoznavala. Zanimalo me je kako što funkcionira, tko što radi, zašto je nešto dobro a nešto loše, kako to drugi ljudi postižu – prisjeća se.

Ksenija Marinković danas je naša najtraženija glumica, a njezin dosadašnji opus je golem, zavidan i kvalitetan. Godina iza nas bila joj je opet izrazito radna. Snimila je film 'Nebesa', Srđana Dragojevića (56), vrhunsku političku satiru, ali i duboku analizu ljudske prirode, koji na velike ekrane stiže u ljeto. Igrala je predstave, snimila odličnu reklamu za jednog teleoperatera... Očekuje je i završetak filma radnog naslova 'Metamorfoze', priče o ženi njezinih godina, o krizi identiteta.

Iako oduvijek puno radi, glumica ne misli da je vrijeme za predah, već polako sprema i novu predstavu u zagrebačkom HNK, Berlin. Komad prema kojemu je nastao i kultni film 'Cabaret' režirat će Dalibor Matanić (44), a tekst radi dramatičar Ivor Martinić (35). Ksenija snima po nekoliko filmova godišnje, serije, reklame, igra u teatru i nikad nije pomislila da se previše daje, da gluma melje, pa bi možda trebala malo i usporiti.

- Postala sam glumica zato da bih glumila. Nekad sam znala biti umorna, ali nije mi to teško padalo. Teško mi je samo prihvatiti da u nečemu ne uspijevam. Nisam nikad pomislila da se puno dajem, to je čak i moja obveza – rekla je Ksenija koja ipak ne skriva da  svako malo kaže 'Ne mogu više'.

Obično to iz nje izađe prije nego ode na spavanje. I ne samo 'Ne mogu više' nego kaže i 'Neću više', 'Dosta mi je svega', ali to traje pola sata. Kad se u jutro probudi, ne osjeća više umor i opet ide sve ispočetka. Samo u 2015. snimila je šest filmova, istovremeno je igrala i predstave. Kad je godina završila nije razmišljala koliko je napravila, što je sve iza nje. Već je, priča, imala dogovorene nove projekte i nastavila je sa snimanjima.

- Tek kad sam sljedeće godine došla na Pulu, shvatila da sam u svakom filmu, uvidjela sam koliko je toga iza mene. Važno mi je bilo napraviti sve kako treba, dogovoriti sve termine i ne griješiti – priča Ksenija. Ništa joj nije teško, a u svoj je posao zaljubljena kao i prvog dana. Ljubav i strast prema poslu daju joj snage da godinama radi nesmiljenim tempom. Isto tako, kaže, i činjenica da imaš posao jer je jako teško nositi se sa spoznajom da nemaš posla. Puno je teže, smatra, prehodati vremena u kojem si
nezaposlen.

- Nisam ni ja uvijek imala posla. Događalo se da, ako nemam unaprijed dogovoreno što ću raditi, utonem i mislim 'Gotovo je'. Onda sam shvatila da je najbolje naći nešto čime ćeš se zabaviti jer ta razmišljanja 'Tužna sam, jadna sam', nisu dobra – govori Ksenija.

Dobrih godina, do 40-e u takvim je periodima pisala dnevnike. Svoja je razmišljanja rasporedila po raznim bilježnicama, a kad je nedavno čistila kuću našla je jednu koju je pisala s 34 godine.

- Pisala sam samo kad nije valjalo. Uvijek me mučila sumnja u sebe, da sam potrošena, da više nije zanimljivo to kako radim, da je prošlo moje vrijeme i slično. S vremenom sam se naučila nositi s takvim razmišljanjima. Prihvatila sam i stav 'Ako i ne bude posla, sve je ok' – priča.

Ne zna reći u kojem je trenutku, nakon koliko godina glume i nakon koje uloge postala OVA Ksenija Marinković. Zapravo i sad kaže 'Ja ne mislim da sam to postala', a onda se nasmije na pitanje 'Zašto vas onda zovu hrvatskom Meryl Streep?'. Jako joj je lijepo to čuti ali ističe da s tim komplimentima i priznanjima ne može ništa.

- To je potvrda da sam nešto dobro napravila, ali ni ona ne jamči novi posao. Ne znam kad se to dogodilo, mislim da je bilo sve vezano, film televizija, kazalište, da je svatko vidio nešto svoje pa se nagomilalo. Nikad ne znam kako ću glumiti, svaki put o tome odlučim po projektu, u dogovoru s redateljom. Moja prednost je da razumijem što netko hoće. Nemam fiks ideja koje baš želim ostvariti – govori Ksenija.

Iako danas uživa status zvijezde, slava ju nikad nije ponijela. Teške trenutke u karijeri shvaća kao školu za bolje sutra. Drži se one 'Što te ne ubije, ojača te'.

- Naučila sam da je u našem poslu važno izdržati, sačuvati živu glavu. i vedar pogled, kreativan. Razmišljanja 'Ako ne ide ovako, ići će onako' i smišljati načine kako nešto riješiti dok ne upali – kaže. Ljudi ju zaustavljaju na ulici, susjedi ispituju što će biti u novim nastavcima neke od serija. Svi misle da je odnekud poznaju. Na bezninskoj je jedna gospođa došla do nje i pitala 'Jeste li vi Ksenija?'

- Kažem jesam, ona se vrati kolegici i kaže "Vidiš, rekla sam ti, to je pjevačica Ksenija Erker". Beskrajno duhovito – priča Ksenija.

U kazalištu je od malih nogu. Bila je djevojčica kad je u rodnoj Virovitici došla i rekla 'Dobar dan, ja bih se upisala u kazalište'. Roditelji su se već naviknuli da se sama upisuje na sve aktivnosti koje je željela. Išla je na folklor, u muzičku, vježbala karate, rukomet. Htjela je, priča, biti svugdje, vidjeti i probati svašta. Po završetku srednje škole, Akademija joj nije bila jedina opcija. Razmišljalo je o studiju socijalnog rada, ekonomiji, pravu...

- Gluma je bila najveći izazov. Imala sam osjećaj kao da gluma objedinjuje sve što želiš. Prošla sam iz prve, ali tresla sam se kao šiba. Tad sam bila u hostelu u Petrinjskoj, to je bio moj prvi susret sa Zagrebom. Tamo sam prespavala i čekala rezultate. Kad sam ušla u uži izbor, mama je došla s koferom i preselila me u hotel Dubrovnik. Poslije sam živjela u studentskim domovima, a kad sam počela zarađivati, iznajmljivala sam si stanove – prisjeća se Ksenija.

Odmah je s ekipom s Akademije počela izlaziti po tad kultnim mjestima. Osjećala se, priča, kao Alisa u zemlji čudesa, kao da je došla u centar svijeta. Ne skriva da je i u njezinom životu, svako malo, bilo situacija koje su joj se činile bezizlaznim.

- Tad su mi pomagale knjige iz filozofije, one ozbiljne iz psihologije ali i one najgluplje, iz samopomoći. Gledala sam i filmove od dječjih do Briljantina, božićne filmove... i nekako se izvučeš. Nisam tip od plakanja na ramenu, nisam uopće sklona plakanju. Ne naslanjam se ni na koga, volim sve riješiti sama. Popričam s prijateljicama, kažem što me tišti i to je to. Čim izgovorim, osjećam se bolje – rekla je Ksenija.

Već 15 godina je samohrana majka. Od bivšeg supruga Kristijana Ugrine razvela se 2005. Najgori period u samohranom roditeljstvu bio joj je odmah nakon razvoda.

- Tad trebaš resetirati život i početi otpočetka. Trebalo je izdržati prve godinu, dvije i staviti se na noge – kaže. I taman kad se oporavila, vremena u kojima živimo, spoznaja da je potpuno sama, razmišljanja što i kako dalje s djecom, probudila su tjeskobu i anksioznost. Znala je da mora pobijediti te nove strahove, u glavi opet sve presložiti. I uspjela je, ponovo.

- Bilo me je strah budućnosti, od onog što bi se moglo dogoditi, kočilo me i blokiralo. Jednostavno sam odlučila da ću se prestati bojati. I uspjela sam. Ne znam kako, polusvjesno, svjesno, valjda sam dovoljno dugo čačkala po tome i straha više nije bilo – priča.

Iza sebe ima golemi opus, podignula je dvoje djece i ima razlog smatrati se snažnom ženom. Polako se i navikava da će jednom otići od kuće. Nema, kaže, više utjecaj na njihove živote, studiraju što žele, Kosta Kai programsko inženjerstvo, a Korana glumu, vide se kad im treba dati novac ili navečer doma. Bilo je već trenutaka kad su se odvojili, kad su odlazili po mjesec dana nekamo. To, kaže Ksenija, bude teško, ali shvatila je da i sebi mora naći novi život.

POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA':

Pokretanje videa...

12:39

Što je Ivan Šarić bez Kolinde? | Video: 24sata/pixsell