Na Biokovo se pentrao već kao dječak, na pučini oceana izdržao je 11 dana bez da je vidio kopno, a plivao je i s morskim psima. Najvećem avanturom svojega života glumac smatra uspinjanje na Himalaju
NAJVEĆI AVANTURIST NA SCENI
Mlikota bio gol na vrhu svijeta: Volio bih još preploviti Atlantik
Sa Žarkom bih rado skočio iz aviona, planirali smo to, možda i napravimo. Žarkec je bolji u skakanju pa bi mi lakše bilo s njim. Pratio sam sve te njegove avanture, lani smo bili skupa i na glumačkoj regati na jedrenju, kaže nam Vedran Mlikota (50). Žarko Potočnjak (74) i Vedran Mlikota najveći su avanturisti među glumcima. Plivali su s morskim psima, penjali se na Himalaju, skakali iz aviona... Mnogo je avantura koje su prošli, ali ni jednom nisu bili skupa. Žarko je, među ostalim, uskakao u jureći vlak, skakao s konja u galopu... Žali što nije stigao na put oko svijeta na jedrilici, a to si priželjkuje i Vedran Mlikota.
– Volio bih još preploviti Atlantik u jedrilici - kaže Mlikota.
Već je 2015. plovio preko Indijskog oceana s Leom Lemešićem. Prošao je dvije trećine pa se morao vratiti. Obišli su Tajland, pa preko Šri Lanke, na Maldive i Sejšele.
– S Leom sam na brodu bio dva i pol mjeseca po Indijskom oceanu, a 11 dana sam najdulje bio na oceanu da nisam vidio kopno. I to je bila avantura. Čak smo i plivali s morskim psima. Oko Maldiva su topla mora i rekli su nam lokalci da psine ne napadaju ljude. Dok smo lovili ribu, vidjeli smo ih na tri metra od nas. Kad sam vidio peraju, nije mi bilo svejedno, ali uvjeravali su me da se može plivati s njima. Odvažili smo se, zaplivali i nisu nas napali – prisjetio se Mlikota.
O njegovim iskustvima s morskim psima na Visu već se pisalo, no Mlikota kaže kako te priče nisu istinite. S Ognjenom Sviličićem su 2008. snimali film “Vjerujem u anđele”. Imali su set u Modroj spilji, a samo pet dana prije morski pas je napao jednog Slovenca. Ovaj je nasreću preživio, a Mlikota ističe da tad nije ni vidio morskog psa. Scene kupanja u moru su snimili unatoč nemilom događaju. Najvećem avanturom svojega života glumac smatra uspinjanje na Himalaju. Inicijativa je došla od našeg proslavljenog alpinista Stipe Božića. On je pozvao Mlikotu da pođe s njim na ekspediciju od 26 dana.
– Fascinacija planinama traje od djetinjstva, kao klinac sam hodao po Biokovu. Stipe me nije trebao nagovarati, odmah sam pristao. Trebale su mi dvije minute da odlučim da idem, a sljedeći dan sam mu i potvrdio - kaže Mlikota.
Ipak, na planinu nije odlazio bez znanja roditelja. Svoj Zagvozd naziva surovim i lijepim krajem. Uvijek je s ekipom bio po brdima, sjekli su drva, Biokovo im je bilo prirodno okruženje. Kao klinci su išli na sam vrh, na hodočašće. To, kaže, radi i danas. Biokovo gleda iz rodne kuće. Životnom avanturom svakog ljubitelja planina smatra uspon na Himalaju. Mlikota je tamo išao tri puta.
- Himalaja je druga dimenzija, planine, života, svijeta. Kad sam se vratio, s planinarskim društvom i ekipom prijatelja planinara iz Zagvozda, nas 18, dogovorio sam drugu ekspediciju - Vlaji na Himalaji. Treći put sam bio lani, kad je Stipe slavio 40 godina prvog uspona na Mount Everest - rekao je Mlikota.
Adrenalin je cijelu ekipu držao već u avionu do Istanbula, pa do Katmandua. Od tamo su malim avionom letjeli do Lukle, malog aerodroma na Himalajama.
– Slušali smo iskusne alpiniste, posebice 2017., kad smo išli na Mera Peak na 6500 m visine. Užad, navezi..., prava Himalaja. Uvijek si u opasnosti iznad 5000 m. Penjali smo se u navezima, u tri grupe po pet ljudi. Bilo je opasnosti u prelazu ledenih provalija, penjanja po aluminijskim ljestvama, gore su rupe, ledeni procijepi, lavine, provalije, led..., ali opasnosti ima i na Sljemenu. Osim toga, imali smo Nepalce koji su visinski vodiči i prošli su tu stazu - prisjetio se Mlikota.
Poštovao je osnovno pravilo - da se mora poštovati planinu. U zoni leda spavali su u šatorima i dobroj vreći za spavanje. Prije nego što su se popeli, spavali su kod lokalnog stanovništva koje iznajmljuju lođe, sobice s ležajem od spužve.
– Uvučeš se u vreću i to je to. Bilo je spavanja, zadnjih nekoliko dana ekspedicije i na otvorenom. Od 5000 do 6000 metara penješ se dva, tri dana. Malo je kisika, na 5000 metara imaš samo 50 posto kisika u zraku, umaraš se, usporen si - govori.
Na uvjete s manje kisika prilagođavali su tijelo i izjednačavali tlakove tako da su spavali niže od mjesta na koje su se popeli. Ako si, priča Mlikota, bio na 3500 metara, vraćaš se 500 metara niže i tu prenoćiš. Zbog apneje nisu mogli spavati, svake dvije, tri minute su se budili. Pomogli su im Solgar supstance kao dodatak prehrani i tablete za spavanje.
– Popiješ jednu, pa te zvekne i zaspeš dva sata. Malo se i navikneš na nove uvjete pa spavaš. Kad hodaš, dobiješ posebni adrenalin, pa koliko god si umoran, imaš snage - priča.
Jeli su uglavnom rižu i sušeno povrće. Sa sobom su ponijeli čvarke, slaninu, kobasice..., sve što je moglo vakuumirano stajati u ruksaku. Njegovo oduševljenje kraljicom svih planina pokvarila je jedna nesreća.
- U Nepalu smo 2015. i 2017. imali vodiča. Kad smo došli treći put, čovjek je nestao. Imao je obitelj, suprugu i dvije male kćeri pa sam skupio 80-ak prijatelja te uz simboličnu godišnju svotu školujemo njegove dvije kćeri. Jedna ima 11, a druga 14 godina. Jako sam ponosan na prijatelje koji su se uključili u to jer preuzeli smo obvezu da sljedećih deset godina pomažemo curicama - završava Mlikota.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:35
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
