Mirjana se s Fulirom ljubila 13 puta, Zrinka je za njim 'patila'

Dok su davne 1970. snimali flm “Tko pjeva zlo ne misli”, ni slutili nisu da će to postati najbolji hrvatski film svih vremena. Tek s odmakom vremena postali su svjesni što su snimili.

- U startu nismo očekivali da će biti tako, iako je na početku reakcija publike bila sjajna. No s vremenom film još dobiva na vrijednosti i još se više vidi genijalnost Kreše Golika - prisjetila se Mirjana Bohanec Vidović (78), koja u filmu glumi Anu Šafranek.

Ako je suditi po reakcijama oduševljene publike nakon nedavne premijere istoimene predstave u Hrvatskom narodnom kazalištu, slično bi moglo biti i s predstavom.

Lik Ane Šafranek bio je prva filmska uloga za Mirjanu Bohanec Vidović, uostalom kao i njezinu partneru u filmu, Franji Majetiću. Odigrali su sjajno, pa su i očekivanja od predstave bila velika.

- Nezahvalno je to uspoređivati. Mi smo mjesec dana radili samo na tekstu, pa smo imali i svoje replike koje je redatelj Krešo Golik uvažio. Snimali smo dva mjeseca i imali sjajnu atmosferu, tu ležernost kod snimanja smo prenijeli na film i to se vidi. Mene su zvali da dođem u HNK na probe za predstavu, ali nisam htjela jer sam željela da glumci izrade svoje likove bez opterečenja. Uspjeli su, mislim da je treba doći pogledati. Zabavna je i vesela, ljudi su napokon nasmiješeni izašli iz teatra - rekla je Bohanec Vidović.
Zrinka Cvitešić nije imala tremu oči premijere, no rekla je da su “joj se noge odsjekle” kad se nakon predstave u garderobu ušetala Mirjana Bohanec Vidović, “originalna” Ana Šafranek.

- Mislim da su i film i predstava uspjeli prenijeti duh onog vremena i onih ljudi. I film i predstava slave život, smijeh i pjesmu. Slave ljudske odnose i neko vrijeme kad su se ljudi više družili, živjeli s nekom većom lakoćom nego danas, s manje sivih oblaka nad glavama. Jedina velika razlika između filma i predstave je što je film pokušao i uspio sakriti onu drugu, ne tako ružičastu stranu tog vremena - dolazak rata ili zabranu isticanja hrvatske zastave, dok je predstava naglašava i otvara - smatra Zrinka Cvitešić.

Različita vremena uvjetuju i najteže situacije koje su glumice imale u ulogama Ane Šafranek. Mirjana Bohanec Vidović imala je problem s nekim scenama, dok je Zrinku Cvitešić najviše mučilo breme filma.

- Najteža mi je bila ljubavna scena, u stanu prije one svađe, s Reljom Bašićem. Nisam navikla na takve scene, bila mi je prva. Ponavljali smo je valjda 13 puta, nikako se nisam mogla opustiti. Onda se Relja razbjesnio i rekao: ‘Ajde, prestani više’. Prestrašila sam se i uspjela. Nije lako bilo ni u sceni u vlaku, morala sam stajati mirno, pa su mi iza leđa stavili nekakvu dasku. Osim toga, bila je golema gužva i valjda 50 Celzijevih stupnjeva - kaže Bohanec Vidović, dok je Cvitešić rekla:

- Najveći je zadatak bio skinuti s leđa teret uspješnosti filma i njegovih uloga koje su bile pred nama i kojima smo morali udahnuti neki novi život. Kad smo to napravili, sve je nekako teklo samo od sebe. Meni je osobno bio problem zagrebački akcent tog vremena, ali uz pomoć kolege iz ansambla, Ivana Glowatzkog, i taj je problem brzo riješen. Zahvaljujući glumcima odabranim za ovaj projekt, kao i svima ostalima koji su na njemu radili, u radu nije bilo težine, samo veselja te međusobne potpore i poštovanja.
“Tko pjeva zlo ne misli” obiluje pjesmama, pogotovo predstava.

- ‘Ja ljubim’ je sigurno najpopularnija pjesma iz filma, no meni je najdraža ‘Noćas ću tebi draga šaptat nježne riječi’ - otkrila je Bohanec Vidović.

Za Zrinku Cvitešić izbor je bio teži jer u predstavi ima više pjesama nego u filmu.

- Sretna sam što smo predstavom vratili neke zaboravljene pjesme. Tu je prije svega zaslužan Matija Antolić, apsolutni genij i zaljubljenik u pjesme iz starih vremena. Od pjesama iz filma najviše volim “Falu”, a od Matijina izbora pjesama iz ‘formalina’ volim sve, od početne ‘Poslije prve probe’, središnje ‘Taj dan’ pa do posljednje ‘Dvije siluete’. Nažalost, nisu sve pjesme koje nas je Matija naučio stale u predstavu - rekla je Zrinka.

Lik Ane Šafranek izvukao je najbolje iz glumica kako bi dočarale domaćicu sjajnoga glasa.

- Ona je skromna žena koja obavlja kućanske poslove i brine za domaćinstvo. U duši je jako romantična, čita ‘Moderna grešnica’ te zamišlja fantazije s više romantike i ljubavi. Srce joj zaigra kad susretne Fulira, ali običaji onog vremena ne dopuštaju joj ništa više od fantazije. Imala je veliku dilemu koju je nadišla i na kraju je sve sretno završilo. I danas ima sličnih situacija, žene budu željne romantike, ljubavi i pažnje, a muževi im baš i nisu takvi. I tu je jedna od veličina filma, mnogi se mogu prepoznati u nekim situacijama - opisala je Mirjana Bohanec Vidović.

Slično je lik koji utjelovljuje opisala i Zrinka Cvitešić.

- Žena, majka, domačica, živi život sanjareći o nekom drugom životu. Sve u kući radi s veseljem, ali mašta o životu iz ljubavnih romana i radio drama. Tijelom na zemlji, ali glavom u oblacima. Voli sve što je lijepo i pristojno, sve ostalo bi najradije stavila pod tepih, jer je najvažnije mišljenje drugih ljudi i dojam koji ćeš pred njima ostaviti. Željna pažnje, finoće i ‘pravog tretmana jedne žene’ poseže za prevarom u kojoj dobiva upravo to, pa bilo to iskreno davanje ili tek ‘fuliranje’.

Mirjana Bohanec Vidović ne može se odlučiti koji joj je najdraži lik iz filma.

- Ne bih mogla nikoga izdvojiti. Svi zajedno činili smo jednu predivnu cjelinu.

Zrinka ima svojeg favorita:

- Iz filma sam jako voljela Reljinu ulogu Fulira, što je razumljivo iz glave jedne djevojčice koja je željela postati Doris Dragović. I jako mi je bilo zanimljivo i zabavno dvorište. U predstavi mi je glazba najdraži lik, uz Peričin balon - kaže Cvitešić.