Nikad nije požalila što je bila novinarka, znala se pitati je li iskoristila život na pravi način, s vremenom je shvatila da je i komentiranje dio života koji je morala prepustiti drugima
ODLAZAK LEGENDARNE NOVINARKE
Milka je govorila da nikad neće zapustiti svoj novinarski posao kako bi bila uzorna kućanica...
Kad je kao 20-godišnjakinja došla u Zagreb, Milka Babović odlučila se ozbiljnije baviti trčanjem. I to upravo na nagovor budućeg supruga, sportskog novinara Žarka Sušića, koji joj je uz trenera Veljka Bakija predložio da se posveti trčanju. Nebrojeno puta je na početku televizijske karijere ujutro otrčala što je trebala, a nakon toga brže-bolje vratila se na posao.
- Već sam radila na televiziji, a uredno sam i dalje trčala. Sjećam se kad smo kolega Mladen Delić i ja prenosili prvenstvo Jugoslavije u atletici iz Beograda. Prijepodne sam trčala kvalifikacije na preponama, potom otrčala i trku pa se vratila u kabinu dalje prenositi događaj. Sve je to bilo normalno - prisjetila se svojedobno.
Završila je u braku sa Žarkom Sušićem, što je, iako su se kasnije razišli, bilo olakšavajuće za Milku jer su oboje bili 'u istom sosu' - sportskom novinarstvu.
Kad smo je prije deset godina upitali je li joj zbog posla trpio privatni život, rekla nam je:
- Profesionalni dio života para bez djece jednostavnije se rješava nego onih s djecom. Sve je stvar razgovora i dogovora. Objektivna teškoća je bila razlika u prirodi posla: moj suprug Žarko Susić je bio novinar Vjesnika, pisanog novinarstva, ja sam pak morala putovati ako sam željela valjano raditi - kamera i mikrofon moraju biti na mjestu događaja. Zajedničko rješenje: mogli smo platiti dvorkinju. Žarko je objedovao u tada odličnom Vjesnikovu restoranu. Nadam se da Vam je jasno da nisam prekršila svoje obećanje s obzirom na to da nisam nikada ni obećala da ću biti uzorna kućanica i zapustiti svoj novinarski posao. Novinarski posao, posebno sportski, ima svojevrsni ritam - vikendi su najradniji radni dani, pa sam uvela običaj da utorkom bude večera u 'salonima gospe Milke', kako se šalio jedan naš prijatelj. A za prijatelje je vrijedilo pravilo: dokle god je i jedan prozor našeg stana, bilo s ulične, bilo dvorišne strane osvijetljen, dobro ste došli. Time smo nastojali sačuvati nešto od društvenog života. Ali sport je bio važna veza u našem privatnom životu: dijelili smo iste ideale, ja kao natjecatelj i profesionalni novinar, Žarko kao dobrovoljni trener atletičarki Mladosti i profesionalni novinar. Voljeli smo i sličnu glazbu.
Imala je, rekla je za Yugopapir 1995., sreću što joj je tadašnji suprug bio sportski novinar pa su imali čudan način života, na koji se netko drugi ne bi mogao naviknuti. No Milki se toliko svidjelo novinarstvo da za nju kompromisa nije bilo.
- Budem li imala djece, neću ostaviti novinarstvo, nego ću se prilagoditi, kao što se i druge žene prilagođavaju pa djeca sasvim dobro odrastu. Idu u vrtiće ili se nađe neko drugo rješenje - govorila je osamdesetih godina.
Bilo je i bacanja pisaćih mašina, takva su bila vremena, vrlo entuzijastična, prepričavala je Babović za Glas Istre, a točnost u izvještavanju pravilo je koje nikad nije prekršila:
- Nikad mi nije palo na pamet da nešto izmislim, da neki podatak ne prekontroliram. Ljudi hoće točnost, da novinaru mogu vjerovati i to je možda jedini savjet koji imam za mlade kolege.
Nakon njezinih nebrojenih komentiranja Milka Babović povukla se u mirovinu, no ni tad nije mirovala. Pozvali su je 2006. da žirira u HRT-ovu showu 'Plesu sa zvijezdama', ali nije odmah pristala. Staroga kova, prvo je htjela provjeriti o čemu je tu riječ.
- Kada me Mario Sedmak nazvao i ponudio mi da budem u žiriju, prvo sam tražila snimku originalne emisije da vidim što je to. Odmah mi se svidjelo što sam vidjela suštinu te emisije, a to je da je prije svega pristojna, da to može gledati baka s unucima i da joj neće biti neugodno. Osim toga, to je glazba koju volim, ali i cijeli show dobro izgleda. Druga stvar koja mi se svidjela je to što nema reklame i odmah sam ljudima na Televiziji rekla da u suprotnome ja to ne bih radila. To je novinarski kodeks kojeg ću se držati do zadnjeg dana jer sam novinar dok živim, to je dio mene. Kada su me nedavno ponovno zvali, rekla sam im da uzmu nekog mlađeg, ali sam prihvatila kada sam vidjela da će žiri biti isti. Čak me i Dinko Bogdanić nazvao i rekao mi: 'Pa teta Milka, kako ćemo mi bez vas?' - rekla je svojedobno za Jutarnji list Babović, koja se nije odlučila za show samo zbog novca, iako joj je, kako je rekla, dobro došao:
- Dala sam ugraditi PVC stolariju, toplo mi je i manje plaćam plin, a prihvatila sam nakon što sam vidjela snimku s BBC-ja. U mojim godinama čovjek poznaje sebe i znala sam da i ja kao i svaki zapadnjak mogu reći i neugodnu kritiku na ugodan i pristojni način. To je u svojoj suštini pomalo i licemjerno, ali je i pretpostavka opstanka u ljudskoj zajednici.
Dok je ocjenjivala u showu, i sama je 'tapkala' nogama ispod stola. Rado je prepričavala u intervjuima svoj prvi ples tijekom ratnih godina u Rumi. U neko je doba nestalo struje, a kako zbog policijskog sata nisu smjeli izaći na ulicu, na stolici je drijemala cijelu noć.
No nakon osam sezona 'ispala' je iz žirija, show je preuzela Nova TV, ali Milku to nije previše pogodilo. Borbenog duha, kao cijelog života, kratko nam je tad prokomentirala:
- To je normalno, ja sam svoje napravila i sad dolazi nova generacija koja će donijeti nešto novo.
Vrsna se komentatorica nije dala godinama. Svaki trenutak koristila je za održavanje forme i tijela i duha. Tako je, otkrila nam je jednom, dok je čekala da zakipi mlijeko, uz štednjak rado napravila nekoliko čučnjeva. Gledajući televiziju, u svojoj je fotelji razgibavala ruke i noge.
U 86. godini naučila se služiti kompjutorom, a i nabavila je prvi mobitel.
- Moji najprisniji prijatelji znaju koliko sam se opirala osobnoj kompjutorizaciji. Ali racionalno sam odlučila pridružiti se. Jedan od ozbiljnih razloga je bio i ovaj: postalo je gotovo nepristojno nastaviti pisati pisaćim strojem i takav rukopis poslati urednici teleteksta, koja više nema službu prijepisa. Nisam smjela računati da će to ona tolerirati. Ali priznajem da i danas privatna, bliska pisma, one divne ćakule s prijateljima, pišem rukom. A puta vječnoj mladosti nema! To je samo hvatanje koraka s vremenom i pokušaj zavaravanja da ne stariš ako spretno barataš kompjutorom - rekla nam je 2010. godine.
Nikad nije požalila što je bila novinarka, znala se pitati je li iskoristila život na pravi način, s vremenom je shvatila da je i komentiranje dio života koji je morala prepustiti drugima. Životni stav bio joj je da nikad ne staje i da i dalje radi, bez obzira na godine ili vrijeme, kako je rekla za Jutarnji list.
- Žao mi je što ne radim više u mirovini, mada znam da malo po malo moram uvenuti, nestati. Zato već darujem svoje knjige, rashodujem svoj život. I bolje da to učinim sada nego da poslije ne znaju što će s mojom ostavštinom - ispričala nam je Milka 2013. godine.
Bila je vrsna sportašica i vrsna novinarka. Napisala je četiri priče pod nazivom 'Olimpijske priče', bila je UNICEF-ova dugogodišnja donatorica Čuvarica djetinjstva te dobitnica brojnih uglednih nagrada, među kojima su Zlatno pero HND-a1 974. godine, nagrada Grada Zagreba 1977., nagrada za životno djelo Hrvatskoga zbora športskih novinara 1994. godine, priznanja 'Milan Grlović' Hrvatskoga novinarskog društva 2003. godine te državna nagrada 'Franjo Bučar' 2014., kao i državna nagrada 'Franjo Bučar' za životno djelo 2018., za koju je rekla:
- Nagrada mi znači jako mnogo, iako da su me pitali trebam li je dobiti ili ne, rekla bih: 'Pa zašto, ja samo radim svoj posao'.
Kad su je jedanput pitali u intervjuu smatra li da joj je novinarska karijera zasjenila sportsku, odgovorila im je:
- Ne bih željela da ostane zapisano da je cijeli moj život bio samo sport, iako sam na to ponosna i to sam rado radila. Ponosna sam na sport, ali to je nepravedno prema novinaru moga tipa. Bilo nas je malo. Uređivala sam i emisiju 'Porodica i domaćinstvo'. Ono što je bilo presudno u tom trenutku, odmah sam tražila da dobijem odobrenje i minute da radimo emisiju 'Vježbajte sa nama'. Vježbanje je vodila jedna gimnastičarka. Išlo se uživo, ujutro. Pijanistica je uživo svirala, a ja sam odbrojavala vježbe. Onda smo u ženskom časopisu Žena ilustrirali te vježbe. Tada smo radili svi sve. Posebno sam rado radila u jednoj skupini novinara i javnih radnika uz liječnike psihologe, voditelje i ravnatelje u duševnim bolnicama. Jedan zagrebački primarijus je uveo tjelesni odgoj i sport kao preventivu. Čak sam dva puta bila u pojedinim bolnicama i snimala sam te sportske vježbe i primjenu tog sistema koji je prihvaćen na svjetskoj razini. Ne tvrdim da su današnji sportski novinari nepismeni. Ali mi je žao što neki od njih postaju klupski glasnogovornici ili glasnogovornici nekog sporta.
No da nije bilo oca Milke Babović koji ju je uveo u svijet knjiga u ranom djetinjstvu, pitanje je bi li se legenda sportskog novinarstva usudila zakoračiti u muški svijet i prihvatiti urednički posao te 1957., kad pojma nije imala u što se upušta, kad je učila po putu, a ono što nije znala ujutro, kako ju je učio mentor Hrvoje Macanović, stigne se naučiti i svladati do popodneva.
- Nikada mi otac nije branio da iz njegove knjižnice uzmem nešto. Samo me je pitao što čitam. Moja prva knjiga bila je biografija Kemala Ataturka. Već sa šest godina sam čitala. Kroz to čitanje sam upoznala svijet u kojem žive žene, koje su ljudi, ravnopravne. Kasnije, autora koji bi pisao - žene i ljudi, a ne žene i muškarci - ne bih nastavila čitati. Takav sam stav o tome imala - objasnila je u jednom intervjuu.
Legendarna televizijska sportska novinarka i atletičarka, Milka Babović, preminula je u 93. godini u Zagrebu
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
