Mia Negovetić nam otkrila: 'Ne smeta mi što me neki pamte po pjevanju himne, bilo je bitno'

Gdje je nestala Mia?! Najčešće je pitanje koje posljednjih tjedana čuje ova 21-godišnja Riječanka. Iz emisije u emisiju Mia Negovetić zabavlja naciju svojim transformacijama u showu “Tvoje lice zvuči poznato”. Muško ili žensko, narodna ili pop glazba, u svemu je na domaćem terenu. Takav će biti i njezin prvi album - spoj raznih žanrova. Na njemu je radila posljednje dvije godine, a izlazi vrlo, vrlo brzo, otkriva nam.

Kao djevojčica imitacijama ste nasmijavali obitelj, a sad to radite pred širom publikom. Zadovoljni kako vas gljiva zasad “mazi” u “Tvoje lice zvuči poznato”?

Da, kao mala sam često znala imitirati, stvarno mi je to bilo jedna od dražih vrsta zabave na obiteljskim okupljanjima. Ovaj show mi je pružio totalno drukčije iskustvo nego bilo što dosad i svaka transformacija me naučila nečem novom. Predana sam svakom zadatku jednako, iz svakog lika pokušavam izvući maksimum. Gljiva mi je dala jako raznovrsne likove i drago mi je što je to tako jer mi je sve puno zanimljivije kad dobijem nešto što mi nije toliko, ili čak uopće, poznato.

Je li ovaj show ispunio vaša očekivanja? Je li vas još malo više izbacio iz vaše zone komfora?

Je, apsolutno. U ovom sam showu otpjevala neke pjesme koje možda inače nikad i ne bih, tako da mi je jako drago zbog toga. A na kraju krajeva, i zbog sebe jer sam si dala velik prostor za nove stvari. I inače volim eksperimentirati, ali u ovom showu sam u svakoj točki imala eksperiment.

Ariana Grande, Vanna, Lepa Brena, Škoro, Chanel... Koja vam je najdraža dosadašnja transformacija?

Jako šareno, da. Svaka transformacija mi je bila gušt. Teško je izdvajati, ali Chanel mi je bila najveći zalogaj. Nikad u životu nisam izvela tako zahtjevan broj i jako mi je drago što sam imala priliku jer sam time razbila toliko predrasuda o samoj sebi. Zahvaljujući, naravno, Heleni Janjušević i svim plesačima koji su imali toliko strpljenja i svaku probu su mi učinili ugodnom, produkciji koja je učinila da taj broj zaista izgleda kao Eurosong. Inače se jako sramim plesati, uvijek me bilo sram, uopće ne znam zašto, ali taj strah je konstantno kroz moj život bio prisutan. Onda, pak, s druge strane, Lepa Brena je isto bila razbijanje nekakve zone komfora, uživala sam i baš se dobro zabavila.

Narodnjake ne volite i ne slušate, ali kao Lepa Brena ste razvalili. Otkud ste izvukli to iz sebe i kako? Ni žiri vam nije vjerovao da ne slušate narodnjake.

Evo, kad bih rekla da znam otkud sam to izvukla, lagala bih. Nemam pojma otkud je to izašlo i kako sam to uspjela, ali eto dogodilo se. Baš me ponijelo. Mislim, Brena mi svakako nije bila nepoznanica, znala sam za nju, samo nikad nisam slušala njezine pjesme. Više sam naletavala na situacije u društvu gdje bi netko pustio neku od njezinih pjesama.

Bojali ste se da ne odete u karikaturu kao Brena?

Ma, nisam se bojala. Ne vrijedi to samo za Brenu nego za sve likove koje sam dobila i koje ću tek dobiti. Ne želim ići u karikaturu jer mislim da to nije poanta ovog showa, nego upravo da se taj lik ‘dovede’ na pozornicu.

Koja vam je transformacija bila najteža po pitanju maske, a koja po pitanju vokala? Nešto vas zezaju zubala u TLZP-u.

Po pitanju maske i izvedbe, definitivno Chanel, a što se tiče vokala, nekako sam se možda najviše borila s Vannom. Ona ima specifičan, prekrasan vokal, ali mislim da ga je skoro pa nemoguće imitirati. Ona je jedna od onih imitacija koje možeš donijeti više duhom i pokretima nego samim vokalom. Naravno, to govorim u svoje ime.

Kad ste nastupili kao Chanel, svi su se pitali gdje je Mia. Za pjevanje lako, znamo da rasturate odmalena, ali koreografija i netipični seksi outfit, to je bila neka druga Mia na pozornici. Što kažete na takvu Miju?

Iskreno, nije mi uopće smetalo. Sve je to dio showa i same točke i to nisam bila ‘ja’, to je bio lik Chanel Terrero. No ne kažem da možda nekad neću obući nešto takvo ili možda čak i otplesati. Nikad se ne zna.

Vidite li se u budućnosti kao nova Beyonce, Shakira...?

Ne vidim se kao nova netko nego eto, kao ja - Mia Negovetić. Pokušavam biti autentična u ovom što radim. U današnjem svijetu teško je biti autentičan jer već puno toga postoji. Ipak, mislim da uspijevam pronaći svoje mjesto u moru izvođača.

Zbog showa već ste nekoliko mjeseci u Zagrebu. Ali ne možete bez Rijeke?

Naravno da mi fali moja Rijeka. Kroz život mi je uvijek bilo najslađe vratiti se doma. Mislim da je to baš zato što odmalena puno putujem.

Po čemu pamtite djetinjstvo? Kad ste “otkrili” i znali da je pjevanje vaš životni put?

Bila sam baš jako malena. Najviše su me na pjevanje potaknuli mjuzikli i Disneyevi crtići. Moja mama mi je također bila veliko otkriće, ona je uvijek pjevala i meni je jako smetalo što ja ne znam pjevati kao ona, pa se u meni probudio neki inat.

Kao 12-godišnja djevojčica oduševili ste izvedbom himne na 20. obljetnice Oluje. Smeta li vam što vas pamte po tome? Kako je došlo do toga da baš vi pjevate?

Ne smeta mi što me pamte po tome, ipak je to bio veliki nastup za mene. Bez obzira na to što sam otad još štošta postigla, ljudi se uvijek toga najprije sjete. Ne mogu sad sa sigurnošću ispričati kako je došlo do toga, to biste trebali pitati moje roditelje.

Tko vas je tad pripremao za nastup? Je li bilo puno treme?

Sjećam se da sam eto, igrom slučaja, imala probe baš s Ivanom Husar. Trema je bila ogromna. Naravno, uvijek pozitivna, ali baš se sjećam kako mi je srce ludo kucalo. Rekla sam samoj sebi u glavi: ‘Okej, sad je to taj trenutak, samo nemoj zaribati’.

Ubrzo ste pobijedili u “Zvjezdicama” i kao da ste preko noći odrasli. Kako ljudi doživljavaju vašu promjenu od djevojčice u ženu?

Ljudima se možda čini da je preko noći, ali otad je prošlo puno vremena, i to ključnog vremena za odrastanje. Bez obzira na to što sam već praktički pola svojeg života na sceni, mislim da će me ljudi uvijek pamtiti kao djevojčicu.

Imate vojsku fanova na društvenim mrežama... Čitate li komentare? Godi li vam ta pažnja ili vam je ponekad teret?

Ne pratim komentare toliko, a kad popratim, na ove negativne se ne obazirem previše, samo se pošteno nasmijem. Nije mi teret, nekako sam kroz sve ove godine navikla na to. Ne bih rekla ni da mi godi ni da mi ne godi. Zahvalna sam na publici koja me prati i drago mi je da moj rad nekog usrećuje, zbog toga i radim to što radim.

Na sceni ste odmalena. Pritom ste naučili puno životnih lekcija. Što konkretno?

Pa, naučila sam puno toga. Bilo bi čudno da nisam. Najvažnija lekcija mi je da ne vjerujem svakom tako lako jer ljudi često znaju biti varljivi i na kraju ispadnu nešto sasvim drugo od onoga kako se prvotno predstavljaju. I to sam već vrlo rano naučila. Imam taj unutarnji instinkt koji mi odmah upali alarm ako osjetim da mi netko na bilo kakav način može naštetiti. Najljepše što mi je cijeli ovaj put donio je upravo rast uz glazbu, prekrasna iskustva, nastupe, projekte, a i upravo to što sam ranije spomenula, da moj rad nekog usrećuje ili inspirira. Najljepše mi je kad mi netko kaže da sam mu ja ‘uzor’. Odmah mi je srce kao kuća.

No je li bilo onog mračnog dijela slave? Je li vam ikad pritisak od javnosti predstavljao ogroman strah?

Sve ima dvije strane u životu, pa tako i slava. Ne bih nužno to nazvala mračnim, nego lekcijama s kojima je samo važno kako ćeš ti postupiti. Hoćeš li naučiti nešto iz toga ili ne. To su po meni ključni momenti, gdje shvatiš kako se treba postaviti i u kojem trenutku kako reagirati.

U posljednje vrijeme mnogi naši mladi, a i strani glazbenici otvoreno govore o borbi s anksioznošću. Je li vas ikad teret popularnosti toliko uzdrmao da ste se htjeli povući na neko vrijeme, da možda estrada nije za vas?

Nisam se nikad htjela povući, ali da sam imala anksioznost u nekim trenucima, jesam. Imam i dan-danas. Samo sam naučila bolje to iskontrolirati tijekom godina. Najčešće mi se ona manifestira onda kad imam loš dan, a moram se pojaviti u javnosti ili na televiziji. Naravno da me to ojačalo i shvatila sam kako je u redu imati loš dan i svakom se može dogoditi, to je sasvim prirodno i normalno, pa nismo mašine.

Najgori trač koji ste čuli o sebi?

Hm. Nemam pojma.

Odlučili ste graditi sebe i svoju karijeru postupno. Razmišljate li još o Akademiji primijenjenih umjetnosti? Bilo je tu i glumačkih ambicija?

Trenutačno ne mislim ići u tom smjeru, ali tko zna što budućnost donosi i kakve ponude će stići.

Puno prašine podigli ste singlovima “Mijenjam se” i “Plešem sama” i dokazali da je Mia odrasla. U kojem smjeru ćete dalje ići?

Stiže cijeli paket uskoro, onog što je u procesu nastajanja već zaista dugo. Dvije godine, ako ne i više. Smjer će mi uvijek biti iskrenost i osjećaji, a žanrovi mogu biti zaista svakakvi. Na albumu ima nešto drum n bassa, nešto balada, elektronike, svega pomalo, a stiže u jako bliskoj budućnosti.

Sami pišete glazbu i tekst. U tim pjesmama progovarate o samoj sebi, dotičete se vrlo ozbiljnih tema poput položaja žene, neprihvaćanja u društvu... Kako se vi nosite s tim? Rekli ste da ste od neke djece doživjeli pogrdne komentare...

Mislim da se skroz dobro snalazim s time jer ustvari nisam osoba koju dotiču pogrdni komentari, komentari vezani uz izgled, tijelo... Kad sam bila mala, imala sam neke situacije s djecom iz škole, ali nije me ni to previše dotaklo, samo sam shvatila tko mi je zaista prijatelj, a tko nije. Meni su važni moj roditelji, seka, prijatelji i partner, mali krug velikih ljudi.

Vaš dečko radio je i na vašim videospotovima. Dakle, poslovno i privatno kod vas jako dobro funkcionira?

Mi uživamo u tome što dijelimo umjetnost i što možemo zajedno kreirati. Na kraju krajeva, i učimo jedan od drugog.

Već ste prošli malo inozemstva i rekli da vam je dosta to što ste vidjeli. Prvi singl na engleskom jeziku izdali ste 2018. sa svjetski popularnim bendom One Directionom, točnije gitaristom Danom Richardsom. A dvije godine ranije nastupili ste u showu “Little Big Shots”, koji su kreirali i koproducirali voditeljica Ellen DeGeneres i Steve Harvey. Nije vas impresionirala Amerika?

Nije da me nije impresionirala. Jako je zanimljivo bilo iskusiti djelić toga, kako sve to tamo funkcionira, ali jednostavno sam shvatila da nije to za mene. Sve to je bilo jedno veliko i drukčije iskustvo, prava avantura.

Je li u pripremi neki novi projekt?

Nemam još ništa previše u planu, osim albuma. Vrijeme je za more i godišnji.