Meri Cetinić karijeru u Americi odbila je zbog kćeri i Dalmacije

Splitska pjevačica Meri Cetinić (64), podrijetlom s Korčule, od najranije je mladosti znala da se želi baviti glazbom. Glas je vježbala dok je čuvala ovce na ispaši i kod kuće slušala stari gramofon. Radom, odricanjem i talentom postala je jedna od najcjenjenijih pjevačica u Hrvatskoj.

Obitelj i glazba na prvome mjestu

Glazbeno je surađivala i s kćeri jedinicom Ivanom (40), na koju je posebno ponosna i koju je odgojila kao samohrana majka.

- Snimile smo 2014. zajednički album ‘Dozvoli mi’ s našim autorskim pjesmama. Svaka pjeva svoje pjesme, za koje smo napisale glazbu i tekst. Nastupamo uglavnom zajedno, najčešće radim koncerte na kojima sviram klavir i pjevam, a Ivana me vokalno prati - kaže Meri koja je više puta dobila priliku okušati se i u inozemstvu.

Suradnica legendarne pjevačice Gladys Knight ju je 1983. molila da ostane u Americi, no Cetinić su previše nedostajali Ivana i Split.

- Nije mi žao jer sam se do tridesete već naputovala i napjevala te nisam mogla zamisliti da počnem još jednom ispočetka u svijetu gdje vlada golema konkurencija. Nisam bila tolika ambiciozna, voljela sam Split i svoju slobodu - kaže Splićanka.

Zanat je tesala u legendarnim grupama, kao što su CHE, Delfini i More, i nastupajući na festivalima. Nije je nikad mučila trema jer je prvi put nastupala još kao 14-godišnjakinja, kad je pobijedila na festivalu Raspjevano proljeće s pjesmom 'Warm And Tender Love' Percyja Sledgea.

Otac je prehranjivao obitelj, majku i dva starija brata, radio je kao električar, a prije toga bio je brijač. Živjeli smo vrlo skromno, u dvije prostorije. Tek na kraju hodnika bio je toalet. Majka je bila domaćica. Ipak, sjećam se tih dana djetinjstva s puno radosti, prisjeća se Cetinić.

Majka i otac su joj iz Blata na otoku Korčuli. Cetinić je upravo tamo provodila ljeta i slobodno vrijeme, a to je utjecalo i na njezin glazbeni izričaj.

- Dida je bio pravi težak, s puno zemlje koju su obrađivali on i baka. Dizali bi se rano ujutro u četiri sata i krenuli u polje. Ponekad je moja mama sa susjednim djevojkama vodila ovce na pašu, pa bi i mene odvele. Tamo su sjedile po travi, a ja bih im pjevala - kaže Meri.

Rokerica 'rastura' balade Mediterana

- Glazba mi je bila uvijek u prvom planu, bila sam opčinjena njome. Imali smo ploču od grupe Animals i ja bih je vrtjela na 45 okretaja, jer bi tako glas od Erica Burtona zvučao kao ženski vokal i meni je to bilo divno, jer sam zamišljala da to ja pjevam - priča Cetinić.

Momci su joj, barem u pubertetu, kaže, bili manje važni. Sa 17 godina otišla je iz grupe CHE u Delfine uz blagoslov brata Ante, koji je već bio uvaženi glazbenik.

- S njima sam otišla na turneju po bivšem Sovjetskom Savezu, pratili smo Arsena i Gaby. Josipu, Tomu i mnoge druge poznate pjevače. Od mladosti sam naginjala svojoj autorskoj glazbi i sviranju klavira, pa mi uloga samo vokalne solistice u grupi nije baš pristajala. Nakon dvije godine prekinuli smo suradnju. Nakon nekoliko godina usavršavanja glasa, na Pedagoškoj akademiji upoznala sam Slobodana Kovačevića i osnovali smo grupu More - kaže Cetinić, koja je s novom grupom objavila i veliki hit 'More'.

More promijenilo sve

S njima je snimila prve ploče, a radila je i kao aranžer. Godine 1975. uslijedio je i prvi nastup na kultnom Splitskom festivalu.

- Dobili smo prvu nagradu stručnog žirija i ja za najbolju žensku interpretaciju. Nekoliko godina kasnije, 1978., nastupili smo s pjesmom Đorđa Novkoviča 'Samo simpatija'. Iako nismo dobili nagradu, pjesma je bila najveći ljetni hit - kaže Cetinić, koja je nakon toga napustila grupu More jer je, kaže, htjela više te imala drugačije planove.

- Kad sam napustila grupu More, otišla sam u Nizozemsku kod brata Ante Cetinića i kod njega snimila nekoliko svojih skladbi. Čuli su to iz Jugotona i ponudili mi snimanje prvog solo albuma. Snimali smo u Zagrebu u Jadran filmu, Ante je bio producent i aranžer te je već taj prvi album ‘Meri’ postigao lijep uspjeh, zlatnu tiražu - kaže Cetinić, koja je i sljedeći solistički album snimila u Arnhemu kod brata.

Posebno ponosna na kćer

Na njemu je i sad već legendarna pjesma 'Ja sam žena'. Cetinić kćer Ivanu od njezine druge godine odgaja kao samohrana majka. Iako ponekad nije bilo lako, pjevačica ni za čime ne žali. Njih su dvije godinama zajedno putovale, 'odrađivale' turneje i oslanjale se jedna na drugu.

- Htjela sam oduvijek imati pravu obitelj, nekog uz sebe tko mi može pružiti ljubav, kao i ja njemu. Možda bih imala i još djece, ali kad pogriješite u mladosti i preuzmete sve te odgovornosti, ne ostaje puno vremena ni snage za nešto novo. Nisam, nažalost, imala priliku sresti osobu s kojom bih se vezala i tako je život tekao tako kako jest. Nije mi žao što sam sama odgajala kćer. Nas dvije činimo malu, ali skladnu obitelj - govori pjevačica koja je na Ivanu, glazbenicu i profesoricu glazbene kulture, beskrajno ponosna.

Rat je bio traumatičan

Splićanku je devedesetih posebno pogodio Domovinski rat. Htjela je, kaže, pomoći kako god zna i umije. Uloga je umjetnika, tvrdi Cetinić, da kroz domoljubne pjesme dižu moral mladićima koji su otišli u rat. Tako je jednom krenula održati dobrotvorni koncert u Australiji, gdje se skupljao novac za Hrvatsku, no na putu se razdvojila od kćeri.

- Iz Sarajeva smo avionom otišle u Beč i iz Beča smo trebale otići u Sydney. Nažalost, u Beču Ivani nisu htjeli izdati vizu, jer nije imala dozvolu od oca, koji tad već odavno nije bio s nama niti sam znala gdje je. Morala sam krenuti sama, a Ivanu sam poslala u Zurich kod prijatelja dok joj ne sredim vizu. Mislila sam da će to biti brzo, ali se oduljilo i trebalo je proći mnogo peripetija dok mi se nije pridružila. Za nju je to bio veliki stres - kaže umjetnica koja svoju malu oazu mira i dalje pronalazi na svojoj Korčuli.

Jako je vezana uz Blato i kuću u koju dolazi već desetljećima. Tamo se bavi poljoprivredom i puni baterije. Spletom okolnosti, Cetinić je neko vrijeme živjela i u Zagrebu, no nisu joj 'sjeli' zagrebačka klima i kaotičan promet, pa se prije nekoliko godina vratila u Split.

Za umjetnika nema penzije

U životu nema, kaže, nečega zbog čega posebno žali.

- Volim svoj život i zahvalna sam na svemu što je bilo i bit će - kaže Meri Cetinić koja je, iako nije planirala više snimati, nedavno napravila novu pjesmu za Šibenski festival. Kad umjetnička inspiracija dođe, kaže, onda nema stajanja i mirovanja.

Majka i otac kupili su joj prvi klavir:

'Roditelji nisu imali novca, ali uvijek su poticali moje želje i talent, hvala im'

Cetinić o mladosti i školovanju:

'Pohađala sam dvije škole te cijelo djetinjstvo gledala u note i tipke klavira'

Pjevačica cijeni bivše kolege:

'Nisu bili sretni kad sam otišla iz mora, ali i danas se uvijek rado sretnemo'