'Mene, uličnog svirača, Boško Petrović je prepoznao i prigrlio. To je za mene bio veliki uspjeh'

Nagrada je samo jedna uvertira u novu karijeru, kaže nam Antonio Čulina (58), umjetničkog imena Tony Lee King, koji je nedavno primio nagradu krovne nacionalne blues udruge za povijesni doprinos hrvatskoj blues sceni. Nagradu, kaže, nije očekivao.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ljubav prema glazbi razvila mu se još u mladosti. Već sa sedam godina je počeo slušati glazbu Ennija Morriconea, poslije francusku šansonu Charlesa Aznavoura, Gilberta Becauda, Joea Dassina, potom glazbu Johnnyja Hallydaya. 

- Sa sedam godina sam svirao usnu harmoniku, a s 12 počinjem gitaru svirati. Sa 17 godina sam otkrio B. B. Kinga. Naletio sam na album 'Six Silver Strings'. Nisam znao tko je to, kupio sam taj album i, normalno, padam u trans. Pjevao je kao zvijer. Od tog trenutka nadalje, uz bazu Morriconea i Elvisa, krećem prema bluesu. S 20 i nešto godina sam počeo profesionalni glazbeni život. Sviram po ulicama, klubovima, festivalima od Engleske, Italije, Francuske... - ispričao nam je glazbenik. 

Teško mu je, kaže, izdvojiti najdražu uspomenu iz dosadašnje karijere.

- Puno lijepih stvari se sada događa. Od prošlosti, nešto najljepše mi je bio rad kod Boška Petrovića u BP Clubu. Kad sam se vratio iz Londona, negdje 1999. godine, tad me Boško prigrlio i svirao sam kod njega. Za mene, tada uličnog svirača, da me poznati jazz glazbenik prihvati i da smatra da imam talenta, da me ugosti, da budem tamo koju godinu zvijezda, bio je za mene najveći uspjeh - priča nam Antonio te ističe:

- Boško Petrović je moj glazbeni mentor i otac. Bez njega i njegove pomoći Tony Lee King danas ne bi niti postojao.

Nakon BP kluba, glazbene prilike u Hrvatskoj su se promijenile, pogotovo za blues, te se Tony ponovno našao na raskrižju svog glazbenog života. Iako je odradio velik broj koncerata u raznim zemljama, Antonio nije postao glazbenik koji ne može živjeti od svog rada. Kako sam napominje, nije imao pravu stvar za promoviranje i pravo tržište.

- Moraš biti najbolji u onome što radiš ili propadaš - rekao je Tony. Blues je, kaže, podcijenjen u Hrvatskoj, iako od bluesa sve krenulo. On je iznjedrio mnoge velike svjetske zvijezde. 

Nedavno je potpisao ugovor o digitalnog distribuciji s Menartom , a uskoro mu izlazi stari-novi spot 'Too Many People', koji je ranije bio objavljen u sklopu albuma 'Redemption'. U idućih godinu dana namjerava objaviti još pet spotova. Za spomenuti album Tony Lee King kaže da je produkcijski savršen. 

- Koliko god ga slušam nije mi dosadan već uvijek iznova u meni izaziva ugodu. Ovo je moje pravo glazbeno iskupljenje i posvećujem ga svom glazbenom ocu Bošku Petroviću i gradu Kastvu - rekao je. 

Uvjeren je da će 'novim ruhom starih pjesama' uspjeti. 

- Sad je tim oko mene jak, ta nagrada koju sam dobio je samo jedan početak. Puno toga se dogodilo prethodnih godina. Ako korona dozvoli, vjerujem da možemo puno napraviti kroz moju glazbu i kroz blues udrugu - ispričao nam je Tony Lee King, kojemu su nastupi draži dio glazbene karijere.

- Live svirke su značajniji dio mog djelovanja jer tada mogu ljudi osjetiti tu emociju i doživjeti je. Naš turizam puno lakše će prihvatiti Tony Lee Kinga nego naše izvođače jer stranci blues smatraju domaćom glazbom. Po ljetnim turnejama nam je dolazilo po 3000 ljudi na nastupe, bilo je krcato - rekao nam je. 

Prije pet godina nastupio je na International Blues Challengeu u Memphisu kao hrvatski predstavnik u kategoriji solo-duo.

- Dečki koji to vode su jako privrženi tome svemu, jako se trude promovirati blues. Trebamo se boriti dalje. To je glazba koja ima potencijala - kaže glazbenik.

Živio je u nekoliko država svijeta, proputovao ih još više, ali ipak mu je najmilija Hrvatska.

- Moja domovina je Hrvatska, ali ja jako volim svijet. Živio sam i u Italiji, Londonu... To su sve za mene prekrasna iskustva, ali moja zemlja je moja zemlja, zato sam se i vratio. Došao sam iz Londona gdje je meni glazbeno bilo divno - ispričao je. 

Osim glazbene karijere, Antonio se bacio u poduzetničke vode. Sa suprugom Marijanom Ćiško napravio je sredstvo za dezinfekciju Genox, koji u sebi nema alkohola, nije zapaljiv i nema drugih kemikalija koje štete. Posao im ide dobro te su od pet zaposlenika došli na 14.