Mazao se izmetom i mislio da je reinkarnacija pokojnog brata

Prolio sam kavu po košulji. Svi koji nisu geniji poput mene, dakle svi ostali ljudi na svijetu, odmah bi to obrisali. No ja sam posve drugačiji. Ja sam već kao dijete običavao vrebati svaki tren kad me sluškinje i roditelji nisu gledali da bih potajice izlio između košulje i kože ljepljive ostatke bijele kave, napisao je Salvador Dali 1962. u svom životopisu 'Dnevnik genija'.

Ekscentrični umjetnik, pravog imena Salvador Domingo Felipe Jacinto Dali i Domenech, rodio se na današnji dan 1904. u katalonskom mjestu Figuerasu u Španjolskoj. 

Dalijev stariji brat, koji se također zvao Salvador, umro je devet mjeseci prije njegovog rođenja od upale želuca i crijeva. Imao je samo godinu i osam mjeseci. Dali je odrastao uz tri godine mlađu sestru Ana Mariju koja mu je kasnije često bila ženski model kod slikanja. Njegov otac Salvador Dali Cusi bio je srednjoklasni notar i odvjetnik, dosta strog, no tu strogoću ublažavala je Dalijeva majka Felipa Domenech Ferre koja je poticala njegove umjetničke težnje.

Kada je imao samo pet godina, roditelji su ga odveli na bratov grob i rekli mu da je on reinkarnacija pokojnog brata.

- Nas dvoje smo isti kao dvije kapljice rose. On je vjerojatno bio prva verzija mene koja nije uspjela poživjeti - rekao je Španjolac koji je osjećao pritisak jer je smatrao da je roditeljima bio zamjena za brata. Zbog toga je razvio svoje ekscentrično ponašanje kako bi im dokazao da je drugačiji. Sebe i brata je nazivao božanskim blizancima Kastorom i Poluksom po braći iz grčke mitologije. 

Dali je kao šestogodišnjak želio biti kuharica, uporno inzistirajući na ženskom rodu imenice, a sa sedam pak Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i ubrzo krenuo u školu crtanja. Bio je visok 172 centimetra, a poprilično je privlačio pozornost ekscentričnim izgledom. Imao je dugu kosu i zaliske, a odijevao se u stilu engleskih esteta s kraja 19. stoljeća, noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke.

Godine 1926. su ga izbacili s Akademije u Madridu zbog poticanja studentskih demonstracija protiv osrednjih slikara, kakvi su bili Dalijevi profesori. To se zbilo malo prije njegovih posljednjih ispita, koje je odbio polagati jer je smatrao da nijedan profesor nije dovoljno kompetentan da ga ispita.

- Nisam mogao shvatiti da u takvoj kvazi-ustanovi rade ljudi koji imaju manje talenta nego ja i da oni ocjenjuju moj rad. Budalaštine! Nisam im htio crtati neke sramotne mrtve prirode koje svi mogu. Pokazao sam svoj otpor prema tom jadnom načinu tretiranja umjetnosti, pa su mi na kraju zabranili da dolazim na satove - govorio je o periodu studiranja. 

Među njegovim velikim umjetničkim opusom, koji broji i preko 1.500 slika, najpoznatija je 'Postojanost pamćenja' (Mekani satovi) dovršena 1931., koja je, osim po svojoj iznimnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima.

Svoje umjetničke ambicije, Dali je usmjerio i na fotografiju, dizajn, književnost i snimanje filmova. Surađivao je 1945. i s Waltom Disneyjem na tada nedovršenom, za Oscara nominiranom animiranom filmu 'Destino', koji je tek 2003. završen i objavljen. 

Na području igranog filma surađivao je s redateljem Alfredom Hitchcockom na filmu 'Začarana' iz 1945. za koji je napravio slavnu scenu sna, a sa svojim prijateljem, redateljem Luisom Buñuelom surađivao je na avangardnim filmovima 'Andaluzijski pas' i 'Zlatno doba'.

Dali je tijekom cijelog života inzistirao na svom 'arapskom porijeklu' tvrdeći da je potomak Maura koji su od 711. do 1492. živjeli na jugu Španjolske. Svoje navodne arapske korijene je i argumentirao sljedećim:

- Imam ljubav prema svemu što je pozlaćeno i ekscesivno, moja strast za luksuz i moja ljubav za orijentalnu odjeću ne prestaje - rekao je. 

Iako su ga mnogi smatrali izrazito maštovitim, Španjolac je imao potrebu stalno raditi bizarne i čudne stvari kako bi privukao pozornost na sebe. To je nekad ljutilo pobornike njegove umjetnosti jednako kao što je ljutilo i njegove kritičare, jer su neke od tih stvari privlačile više pozornosti nego njegova umjetnost.

Kada ga je francuski pjesnik Paul Eluard pozvao da naslika portret njegove žene Gale, on se 1929. zaljubio u nju već pri prvom susretu. Ruskinja Elena Ivanovna Diakonova Gala ubrzo je ostavila Eluarda i postala slikareva muza, ljubavnica i poslovni agent.

Bila je 10 godina starija od njega, a on je volio govoriti da mu je ona sve u životu. Gala se točno uklapala u sliku nepoznate, elegantne žene koja ga je često, kako je rekao, 'proganjala' u snovima.

- Na naš prvi sastanak otišao sam namazan kozjim izmetom imajući na umu da ćemo, ako me takvog primi kod sebe, biti zajedno. Iako sam smrdio, njoj to nije bilo važno niti joj je smetalo - otkrio je kasnije. Šuškalo se da je prije Gale imao aferu s pjesnikom Federicom Garcijom Lorcom, s kojim je do kraja života ostao izuzetno blizak.

Početkom 1934. Salvador i Gala imali su malo građansko vjenčanje, a dvadeset četiri godine kasnije izmijenili su zavjete i u katoličkoj crkvi. Da je Gala centar njegovog svijeta pokazuje i činjenica da su sve do njezine smrti 1982. bili nerazdvojni. 

- Najsretniji sam dok sam sa svojom Galom i kada masturbiram. To su dvije stvari zbog kojih je ovaj ogavan svijet ipak divan. Ona je prepametna i potpuno me razumije. Koža joj nije zategnuta, starija je od mene 10 godina, ponekad mi je ružna, ali ipak je volim. Ona je jedino biće koje je doseglo vid života čija se slika može usporediti sa smirenim savršenstvima renesanse. To je Gala, moja žena, koju sam nekim čudom imao sreće izabrati - pričao je o svojoj voljenoj supruzi kojoj se divio.

Nakon osam godina boravka u Americi, Dali i njegova supruga 1947. odlaze u Francusku, a potom se vraćaju u Španjolsku, gdje su živjeli do kraja života. 

- Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam Salvador Dali. Što li će novo i lijepo ovaj Salvador Dali danas postići? - znao se zapitati. Kreirao je prvi logo za lizalicu Chupa Chups 1969., a dizajnirao je iste godine i za Eurosong koji je bio u Madridu. Salvador je bio zadužen za dizajn pozornice i loga.

- Moj život nikada nije bio kolotečina. Gala i ja smo uvijek puno radili, točnije ja sam radio, a ona mi je pokazivala grudi. To mi je bila najveća motivacija. Obožavao sam te naše male igre, pisao sam joj i pjesme u kojima sam je mrzio, tukao, kidao s nje odjeću, grebao je i čupao, sve ono što sam joj htio stvarno raditi, a nisam mogao - pričao je umjetnik o odnosu s Galom. Iako ju je jednom prilikom istukao i slomio joj dva rebra. Kako bi ga obuzdala i smirila, ona mu je često davala velike doze valija. 

Imao je brojne bizarne fobije, plašio se pokazivati stopala u javnosti i uvijek se pojavljivao s plaštom i štapom. Dobro poznati Dalijevi brkovi bili su inspirirani španjolskim slikarom Diegom Velazquezom, a kasnije je otkrio da mu oni služe kao antene za komunikaciju s vanzemaljcima.

- Postoji samo jedna razlika između mene i luđaka - luđak misli da je normalan, a ja znam da sam lud – govorio je Španjolac koji je početkom 80-ih bio prisiljen otići u penziju zbog konstantnog drhtanja ruku.

Umro je 23. siječnja 1989. u 85. godini dok je slušao omiljenu Wagnerovu operu Tristan i Izolda. Sahranjen je u svom muzeju u Figuerasu, a sve što je stekao, ostavio je Španjolskoj. 

Inače, Španjolka Maria Pilar Abel Martinez (61) više od desetljeća tvrdila je kako joj je slavni umjetnik otac, no konačni rezultati DNK testa 2017. pokazali su suprotno. 

Martinez je tvrdila da je njena majka imala tajni odnos s umjetnikom dok je bila sluškinja u Dalijevoj kući u Port Ligatu. Maria je uvjeravala sud kako je ona rezultat Dalijeve tajne ljubavi. Napravila je test očinstva još 2007., ali su rezultati bili nejasni, pa je španjolski sud naredio da se u srpnju prošle godine ekshumira Dalijevo tijelo. 

Velika kamena ploča u potpunosti se morala maknuti sa slikareva groba u njegovu muzeju u španjolskom gradiću Figuerasu kako bi forenzičari mogu pristupiti balzamiranom tijelu i uzeti novi DNK uzorak s Dalijeve kose i zubi. 

- Dali je besmrtan i neće umrijeti - rekao je slikar 1958. voditelju Mikeu Wallaceu u intervju za emisiju '60 minuta' govoreći o sebi u trećem licu. 

PROČITAJ I OVO -  Majčin dan: 5 filmova koje moraš pogledati sa svojom mamom!