Urednik RTL Sporta Marko Vargek ne skriva da je na utakmicama puno stisnutih ruka, petica, galame od početka do kraja
POGLED IZA KAMERA
Marko Vargek: Sretan sam jer moja Arija voli sport koliko i ja. Utakmice? Zna biti puno galame
Prisjetimo li se veličanstvene pobjede naših rukometaša u Mannheimu, uredniku RTL Sporta Marku Vargeku (39) nedostaje atmosfera iz prvih redova. Istodobno uživa u novoj ulozi urednika RTL Sporta i voditelja projekta u Zagrebu. U emisiji "Vrijeme je za rukomet" vlada izvrsna atmosfera kojom zagrijavaju gledatelje uoči utakmica, a poslije im donose i stručne komentare naših Gorana Šprema i Jakova Gojuna.
Pobjeda nad Španjolskom bila je, slaže se, veličanstvena i iako je prognozirao našu pobjedu, nitko od ekipe nije ni sanjao taj maestralan rezultat. No, kaže, zapravo to i ne čudi, Perkovac i naši reprezentativci izvanredno funkcioniraju i demonstriraju to na terenu.
Kako je sportska redakcija RTL-a u Zagrebu pratila utakmicu, a kako slavila pobjedu? Nervoza? Galama? I na kraju veselje? Čašćenje?
Nakon što uoči utakmice odradimo 'Vrijeme je za rukomet', u jednoj prostoriji na RTL-u svi zajedno gledamo te utakmice. Uživamo u igri naše reprezentacije, na utakmici sa Španjolskom bilo je puno stisnutih ruka, petica, galame od početka do kraja. Vladali su opće oduševljenje i euforija u zagrebačkom studiju, vjerujem da su i naši gledatelji to imali prilike vidjeti nakon utakmice tijekom komentiranja naše igre. I treba biti tako.
Jeste li nazvali nekog od rukometaša? Pohvalili, čestitali? Ili je vaš odnos s njima strogo profesionalan?
S nekima je strogo profesionalan, s drugima sam se malo više zbližio, a s Goranom Špremom i Jakovom Gojunom, koji su dio emisije 'Vrijeme je za rukomet', prijatelj sam. Velika je to vrijednost kad vam posao koji radite i kojem ste predani donese i neprocjenjiva životna prijateljstva. Izbornik Perkovac je nazvao Šprema nakon utakmice sa Španjolskom i svi smo mu čestitali odmah nakon veličanstvene pobjede, a Jakov Gojun je bio na videopozivu s Igorom Karačićem! Ma, zavladalo je jedno opće veselje, a telefoni su se užarili.
A remi s Austrijom? Jeste li bili razočarani nakon onakvog starta?
Razočaran sam zbog ozljede važnog igrača Ivana Martinovića. Ovakve utakmice, kao protiv Austrije, mogu nam samo pomoći da rastemo u nastavku turnira. Ovo je Euro, remizirale su Norveška, Francuska... bitno je kakvi ćemo biti u Kölnu.
Na RTL-u ste 17 godina. Kako danas gledate na onaj prvi dolazak, kad ste samo vi rekli da želite pratiti sport?
Gledam na to tako da mi se izravnost isplatila, nikad nisam požalio što sam pri prvom dolasku rekao da želim pratiti sport. Bila je to moja želja od ranog djetinjstva i ponosan sam što sam u tom trenutku hrabro izrazio svoje želje. Bio sam mlad, imao sam 22 godine, sad ih imam 39. Na RTL-u sam proveo najbolje godine i dao mu dobar dio života. Jako puno sam dobio i natrag. Proputovao sam Europu i dio svijeta s ovim poslom. Pratio sam rukometaše, nogometaše, gledao sve iz prvih redova, bio dio velikih sportskih događanja, dijela povijesti. I kad se osvrnem na prošlih 17 godina, to je veliko bogatstvo. Uspomene. I još ih stvaramo.
Tko je u vašoj redakciji najstrastveniji navijač? Tko se nervira, tko skače od veselja, tko od uzbuđenja ne može gledati?
Svi su iznimno profesionalni, imamo puno utakmica u nogama, tako da već odavno na sportska događanja i utakmice ne gledamo kao obični navijači. Zbog posla kojim se bavimo, uvijek smo malo smireniji, skloniji smo analizi i kritičkom promišljanju, a to zahtijeva hladnu glavu. Osim kad nas nogometaši ili rukometaši bace u trans, onda pomoći nema. Prepustimo se i mi tom vrtlogu emocija, ali znamo kad i kako stati na loptu i pružiti gledateljima objektivan pogled na sve ono što se prošlih sat vremena dogodilo na terenu.
Nastavimo li tako s igrom, hoćete li se u jednom trenutku ostaviti emisije i krenuti put naših rukometaša? Možete li izdržati biti u Zagrebu dok oni nižu pobjede?
Vidjet ćemo, tko zna, možda ako tamo bude Hrvatska, odemo na završnicu u Köln. U Zagrebu smo također iznimno zauzeti emisijom 'Vrijeme je za rukomet', stručnim analizama i stvaranjem dodatnog sadržaja za naše gledatelje, hektika vlada i u Zagrebu. Na terenu su izvrsni komentatori Filip Brkić i Nikša Kaleb te naše sjajne Ines Goda Forjan i Maja Oštro Flis, koje sve od sebe daju u Mannheimu.
Kako tijekom takvih prvenstava izgleda vaš život? Postoji li bilo što osim rukometa? Ili se i na kavama razgovara opet o rukometu?
Ta tri tjedna rukometni je projekt u prvom planu, mnogo je tu detalja na koje treba paziti, to nikad ne prestaje, uvijek moraš biti budan i fokusiran oko pripreme emisija jer imaš odgovornost pred gledateljima. Ja bih se ovaj put zahvalio mojoj producentici Marijani Krištof i svima u studiju, režiji - ma baš svima. Uigrana smo ekipa i svatko daje vrijedan doprinos ovom projektu. Već smo puno puta istaknuli da smo RTL-ova rukometna obitelj i to je zaista tako. Kolegijalnost, profesionalnost, posvećenost i ljubav prema poslu kojim se bavimo - to su naše konstante.
Tko vam je usadio toliku ljubav, strast prema sportu?
Pa zapravo nitko posebno. To je tako od malih nogu, uvijek sam nešto trenirao, gimnastika, pa nogomet, uvijek se nešto igralo, uvijek je lopta bila u ruci, a beskrajni dani provodili su se na zagrebačkim betonskim igralištima. Divno djetinjstvo je to bilo, a sport je u njemu oduvijek imao važnu ulogu.
Kojim ste se sportovima bavili u mladosti? I koliko vam to danas olakšava posao?
Mali nogomet, takozvani hakl, od jutra do mraka na igralištu Osnovne škole Ivana Merza u Draškovićevoj u Zagrebu. Gimnastikom sam se bavio u osnovnoj školi. Sve vas to nauči disciplini i fokusu, što mi svakako dobro dođe i dan-danas u poslu. Uvelike je to, vjerujem, odredilo moje buduće interese i zanimanje i preporučio bih svakom roditelju da potiče svoje dijete na bavljenje sportom. Zdrav život, fizička aktivnost, timski rad - svemu tome sport vas nauči i oblikuje.
Poznato je da ste kao klinac s prijateljem Teom snimali "Zlatne kopačke s Markom Vargekom". Imitirali ste Jarnija, Prosinečkog..., njihove intervjue. Postoje li još uvijek te kasete?
Mislim da postoje i da su kod Tea, moram ga pitati. Bili smo klinci i to nas je jako zabavljalo, imitirali smo sportaše koji su nam bili i veliki uzori! Zaista bi me radovalo danas poslušati te kasete!
Kome ste to puštali? Tko su bili vaši prvi slušatelji?
Nikome. Sami sebi smo puštali i vrištali od smijeha. Nas je to zabavljalo, mi smo i stvarali i konzumirali taj sadržaj. Kažem, lijepa je to anegdota iz djetinjstva, posebno kad gledamo iz današnje perspektive, kad se zaista bavim sportom i sportskim komentiranjem cijelog svoga dosadašnjega radnog vijeka.
Jeste li ikad to rekli našim reprezentativcima? Ili su za to doznali iz novina? I jeste li dobili povratnu reakciju? Je li ijedan to poželio čuti?
Nisam, to je uspomena na djetinjstvo. No ja ih želim čuti, želim se prisjetiti tih radosnih dana i moram do tih kaseta.
Sport, posebice velika natjecanja, za sobom povlače i veliku količinu stresa. Kako se nosite s njime? Kako reagirate u kriznim, a kako u onim sjajnim situacijama?
Iskustvo me naučilo da se u stresnim situacijama, primjerice iznenadnim tehničkim pogreškama ili kratkom vlastitom blokadom u javljanju uživo - jednostavno treba nasmijati i krenuti dalje. Ako pokažeš da ti je neugodno - nije dobro. A kad si na turniru 30 dana na terenu, onda je važno trenirati, dobro jesti i spavati i to pomaže kod stresa, kod mene je takav slučaj. Treba živjeti zdravo, ne zaboraviti na sebe i jednostavno raditi. Prepustiti se tempu, dati sve od sebe i biti spreman na stresne situacije. One su dio posla, ma i života. U kriznim situacijama nastojim biti što staloženiji i što realnije sagledati situaciju. U onim sjajnim - prepustim se sreći. Smatram da je to dobra formula za životno zadovoljstvo i uspjeh.
U dugogodišnjoj ste vezi s glumicom i redateljicom Arijom Rizvić. Kako ona gleda na to ako ste po cijele dane pred televizorom i gledate utakmice?
I ona gleda utakmice i voli sport, zbog čega sam jako sretan. A što se tiče projekta, velika mi je podrška i obožava našu emisiju 'Vrijeme je za rukomet'. Međusobne podrške nam ne nedostaje, a slobodno vrijeme posvećujemo jedno drugome. Baš kao što je Arija obožavateljica sporta i naše emisije, tako i ja pratim sve njezine projekte i silno sam ponosan na nju.
Dakle, poštujete ono "nemam vremena, režiram..." ili "nemam vremena, pripremam emisiju". Oboje ste silno angažirani, uspješni u svom poslu i podrška jedno drugome?
Upravo zato problema nema, zbog te podrške. Ona zna što znači režirati predstavu, odnosno zna što znači kad si na čelu nekog projekta, režirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu. Arija je svjesna posvećenosti i odgovornosti prema poslu koji radim, i sama je takva, u projektima daje sto posto od sebe. Jedno smo drugom vjetar u leđa i zajedno slavimo sve naše uspjehe.
Dogodi li se da u ovom ludom životnom tempu i vaš privatni život ispašta zbog posla?
Istina je da se manje viđam s prijateljima, no sve se to nadoknadi. Trudim se nadoknaditi i održati životni balans.
Arija je briljirala kao influencerica Kristina u seriji "San snova". Sjajna! Jeste li gledali seriju? Idete li inače na njezine premijere?
Da, naravno da sam bio na svim premijerama. A Arija je baš briljirala u ulozi Kristine, nevjerojatno je kako se taj lik uhvatio među gledateljima. Brojne talente ima Arija za razne uloge, za razne likove, svestrana je glumica. Uloga Kristine je vrh, savršeno joj je sjela, a Arija se dokazala vrsnom i u komičnim ulogama, što nije baš lako. Baš me oduševila, iako nisam ni sumnjao u nju!
Za našu naslovnicu fotografirali ste se kao Hugh Jackman. U kojem vam je filmu najdraži?
U 'Wolverineu', naravno. Hugh Jackman je legenda, jako mi se svidio kao voditelj Oscara 2009., sjajan je glumac velike karizme, svestran. Čast mi je što sam utjelovio takvu veličinu!
Što osim sporta volite gledati?
Jako volim dokumentarne filmove - mogu biti o bilo čemu. O sportašima, serijskim ubojicama, glazbenicima, raznim prevarama i zanimljivim ljudima. U pričama o nečijem uspjehu može se puno naučiti, one su mi posebno inspirativne za gledanje.
Kad Euro prođe, kad bude više vremena za odmor..., što ćete napraviti? Otputovati nekamo? Izlaziti? Kako se opuštate nakon takvog posla?
Volimo otputovati, naravno. Nedavno smo Arija i ja putovali i Novu godinu dočekali u Dubaiju. Osim putovanja, volim izaći na dobar koncert ili party. Zaluđeni sam obožavatelj Depeche Modea, gledao sam ih dvaput na ovoj turneji i razmišljam o trećem koncertu na proljeće. Uz to radim na sebi - trudim se naći vremena za opuštanje, treninge, teretanu, saunu, hladan tuš - sve što mi može koristiti. Tu su i druženja s prijateljima i najbližima. Tako punim svoje baterije i životnu sreću.
POGLEDAJTE VIDEO: JE LI BRAD PITT ZAUSTAVIO VRIJEME?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
