Nema šanse da će netko ovu neprežaljenu seks-zvijezdu 20. stoljeća istisnuti s trona, a ožiljci seksualnog zlostavljanja, bolne psihoterapije, zlosretne veze, žudnja za očuvanjem trudnoće i sretnim brakom dali su biljeg svakoj od nesretnih 36 godina koliko je imala kad je umrla 4. kolovoza 1962.
GODIŠNJICA SMRTI
Marilyn Monroe imala je slavu, ljepotu i novac, no ne i ljubav: 'Ja sam neuspješna kao žena...'
Zvuči nevjerojatno, ali izuzmemo li par slavnih pisaca ili političara (Bernard Shaw, sir Winston Churchill, Mark Twain...), Marilyn Monroe autorica je najviše slavnih aforističkih citata pop kulture. Malo je ljudi koji ne znaju što je najpoznatija platinasta plavuša svih vremena nosila u krevetu. "Bila sam odjevena samo u Chanel 5...", rekla je jednom novinaru. "Dospjela sam na kalendar, ali nikad nigdje nisam dospjela na vrijeme", našalila se na račun dugih kašnjenja. "Hollywood je", rekla je, "mjesto gdje će vam platiti tisuću dolara za poljubac i 50 centi za dušu".
Njezina kućna biblioteka imala je 400 knjiga, bila je nakrcana klasicima. U Hollywoodu to baš i nije običaj. Nema čovjeka koji doma ima TV prijamnik, a nije čuo senzualnu izvedbu pjesme "Happy Birthday, Mr. President", koju je otpjevala Johnu F. Kennedyju. Časopis Playboy ju je 1999. proglasio seks-zvijezdom 20. stoljeća. Nema šanse da će je s tog mjesta itko istisnuti. O njoj je napisano više od 600 knjiga, suveniri, plakati i majice s njezinim likom prodaju se jednako dobro kao na vrhuncu slave, a trgovci snovima uzalud se očekuju dostojnu nasljednicu.
Pričalo se da joj je otac Clark Gable
Marilyn je najslavnija glumica u stoljeću kinematografije - pa ipak, kad čovjek pročita bilo koju od njezinih brojnih biografija, može samo s puno sažaljenja reći - "Jadna, jadna žena… Koliko je tu bilo nesreće!". Ožiljci seksualnog zlostavljanja, trajna ljubavna prikraćenost, bolne psihoterapije, zlosretne ljubavi, žudnja za očuvanjem trudnoće i sretnim brakom, od kojih nijedna nije uslišena, dali su biljeg svakoj od nesretnih 36 godina, koliko je imala kad je umrla 4. kolovoza 1962. Marilyn Monroe rođena je kao Norma Jean Mortenson 1. lipnja 1926. u Los Angelesu. Već od tog dana sve što je moglo krenuti po zlu, krenulo je. Majka joj je bolovala od teške paranoidne shizofrenije. Kao dijete gledala je kako majku, uz histerični smijeh, odvode na psihijatriju. Oca nikad nije upoznala. Nije nikad ni saznala tko je on. Kasnije se pričalo da bio to mogao biti Clark Gable, koji je s njom odigrao zadnji film u životu - i par dana nakon toga umro - ali ta se hipoteza ne smatra vjerojatnom.
Razlog zašto mnogi ljudi za života nisu čuli ni za njezinu majku, Gladys Baker, jednostavan je: njezini agenti nisu željeli da itko išta zna o njoj jer bi je to prikazalo u lošem svjetlu, a to bi bilo pogubno za njezinu karijeru. Marilyn je zbog majčine bolesti rano završila kao štićenica države, potucajući se po domovima gdje su je seksualno zlostavljali. To je na njoj ostavilo doživotne posljedice. Bila je frigidna, osuđena na stalnu neuspješnu potragu za srećom u ljubavi.
Već s 15 godina je napustila školu, a sa 16 se udala za 20-godišnjeg mornara Jamesa Doughertyja. Na nekoliko fotografija koje su ostale iz tih dana vidimo lijep, skladan par. "Nikad nisam upoznao Marilyn Monroe, i ne tvrdim ni da je poznajem ni danas", rekao je Dougherty za United Press International 1990. "Znao sam i volio Normu Jean", pojasnio je, "a to je bilo nešto drugo". Bivši kapetan imao je 20 godina kad je u siječnju 1942. počeo vezu s 15-godišnjom ljepoticom. Tijekom ranih 1940-ih u Americi prosječna dob mladenki bila je 21 godinu i 5 mjeseci, a mladoženja 24 godine i 3 mjeseca. Već s 20 Marilyn je bila razvedena. Njihov brak trajao je četiri godine, a završio je 1946. razvodom koji je inicirala Norma Jean. Prema Doughertyju, brak je bio sretan, dok je Marilyn povjerila novinarima da je Jima uvijek doživljavala tek "kao brata".
Morala je pitati kako se ispravno piše 'Marilyn'
Godine 2004. Dougherty se pojavio u dokumentarcu "Marilyn's Man" priznajući da je do kraja pratio sve događaje u njezinu životu, vjerujući da su filmski studiji doveli do propasti njihova braka. "Bio sam previše običan za nju" rekao je Daugherty, koji je otkrio da je Marilyn toliko voljela životinje da je jednom uvela kravu u kuću, spašavajući je od kiše...
No od početka je stremila visini. Da je Marilyn uvijek bila ambiciozna, pokazuje i to da se prijavljivala na razne bizarne natječaje, pa je tako 1947. osvojila titulu Miss Artichoke na natjecanju ljepote u Kaliforniji. Godinu dana ranije promijenila je ime u Marilyn Monroe, no promjenu je ozakonila tek 23. veljače 1956. U prvo vrijeme, kad bi je netko pitao za autogram, morala je pitati kako se "Marilyn" ispravno piše. Nije bila sigurna na koje mjesto ide slovo "I". Nakon nekoliko eksperimenata kao fotomodel potpisala je prvi filmski ugovor. Prvu zapaženiju ulogu imala je u "Džungli na asfaltu". Prirodno crnka, isprobala je devet nijansi plave kose prije no što se odlučila za platinu. Prvi put je kao platinasta plavuša nastupila u filmu "Monkey Business" iz 1952. s Caryjem Grantom.
Presudna je bila 1953., kad je snimila film "Niagara" koji ju je lansirao među zvijezde, potom i hit "Muškarci više vole plavuše". Duhovita i nadarena, ali često patološki blokirana žestokim napadajima treme, ostvarila je dugu seriju uspjeha u filmovima "Kako se udati za milijunaša", "Nema biznisa do šoubizinisa" i "Sedam godina vjernosti".
Joe DiMaggio ju je pretukao nakon snimanja kultne scene
Nijedan uspjeh nije ju oslobodio teške nesigurnosti: razbolijevala se, kasnila satima na set, gutala tablete za smirenje, amfetamine i barbiturate, izazivala incidente. Na snimanjima je znala biti nemoguća, morala je puno puta ponavljati tekst. "Karijera je prekrasna, ali se ne možete sklupčati s njom na hladnoj noći…", rekla je jednom. Triput se pokušala "sklupčati" uz nekog trajno, nijedanput nije uspjela. Prvog je supruga napustila jer joj je bio običan.
Drugi, zvijezda bejzbola Joe DiMaggio, bio je zaljubljen u nju i prije no što ju je upoznao - ona je bila silno slavna, bio je i on, ali nije pratila sport. Ipak, uspio ju je lako upoznati, a nakon toga i odvesti pred oltar. No DiMaggio je imao nerješiv problem. Bio je ultrakonzervativni katolik. Kad je Merlinka snimala čuvenu scenu, jednu od pet, šest najslavnijih u povijesti kinematografije - kad joj vjetar iz rešetki na ulici diže suknju - oko filmske ekipe skupilo se pet tisuća ljudi.
Marilyn je imala dvostruke gaćice na sebi, kako bi DiMaggio bio zadovoljan, ali je poludio zbog prizora koji mu se činio lascivnim. Stajao je među tisućama ljudi i osjećao kako u njemu kuha bijes. Kad su se vratili u hotel St Regis, iz sobe se začula prepirka, pa galama, pa udarci. Gosti su upozorili i menadžment, zabrinuvši se da je "netko ozbiljno povrijeđen". Poznavatelji para tvrde da to nije bio prvi slučaj nasilja između Joea i Marilyn. Sutradan je na ramenima imala vidljive modrice. Filmski studio ih je prekrivao šminkom. Mjesec dana kasnije podnijela je zahtjev za razvod.
'Nitko se ne može usporediti s njome'
Glumica je postala teško labilna tijekom snimanja filma "The Misfits". Njezin suprug, čuveni američki dramski pisac poljsko-židovskog podrijetla Arthur Miller - zbog kojeg je prešla na židovsku vjeru - napisao je taj scenarij baš za nju. Labilna mlada žena zaljubljuje se u starijeg čovjeka, točno kako je i bilo. Usred snimanja Millers se zaljubio u fotografkinju Inge Morat, koja je bila s njima na setu. Bio je to strašan poraz za nju: najveća svjetska zvijezda trpi poraz od anonimne, ružnjikave fotografkinje. Tad se počela kljukati lijekovima, da bi 11. studenoga 1960. objavila razvod.
Billy Wilder izreći će oko njezina dva braka rečenicu ultimativne genijalnosti: "Njezini brakovi nisu uspjeli jer je Joe DiMaggio otkrio da je ona Marilyn Monroe, a Arthur Miller jer je otkrio da ona nije Marilyn Monroe...". "Ja nikad nisam obmanula nikog", rekla je, i sama sluteći problem. "Puštala sam ljude da obmanu sami sebe. Nisu se trudili da otkriju tko sam ja. Umjesto toga, izmislili bi lik za mene, a ja ne bih raspravljala s njima. Očito su voljeli nekog tko nisam bila ja."
Susan Strasberg plastično je opisala tu dvojnost, opisujući trenutak u kojem su ona i Marilyn prolazili kroz New York. Većinu dana nitko ih nije primjećivao, što je Susan bilo čudno. Odjednom se Marilyn okrenula prema njoj i rekla: "Želiš li me vidjeti kao Marilyn?". Susan zapanjeno priča: "Čini se kao da je u hipu uključila čudesni aparat za unutarnju prilagodbu. Odjednom to više nije bila jednostavna djevojka s kojom sam se šetala nego Marilyn Monroe. Sad su se sve glave okrenule prema nama. Ljudi su se okupili oko nas. Čudesno! Danas sam sigurna da se nitko ne može uspoređivati s Marilyn".
Zbog J.F. Kennedyja pala u depresiju
To je u biti tragedija svake slave: samo dok je nedosegnuta, izgleda kao sigurno utočište, a čim je netko dosegne, suočava se s istinom da je u dnu svog bića isti kakav je i bio. "Ja sam neuspješna kao žena. Moji ljudi me toliko očekuju, zbog slike koju su napravili od mene - i koju sam napravila od sebe - gdje funkcioniram kao seksualni simbol. Očekuju zvona koja zvone i zviždaljke koje zvižde, ali moja je anatomija identična kao kod svake druge žene", priznala je Marilyn, kojoj je u biti nedostajalo običnog života, a onaj zvjezdani nije lako podnosila, iako ga je sanjala.
Dok mislimo o Marilyn kao glamuroznoj djevojci, u svakodnevnom životu bila je odjevena u jednostavne veste, haljine i capri hlače. "Marilyn je voljela cipele Ferragamo i imala je mnogo pari; Ferragamo je osobno crtao drveni model nogu da bi stvorio cipele samo za nju. Merlinkina poznata figura, koja se u hodu ljuljala, bila je rezultat njezine, kako je govorila, pametne upotrebe visokih potpetica kojom je, u kombinaciji s njezinom figurom nalik na pješčani sat, izluđivala muškarce." No bila je i lucidna žena. "Dajte mi štikle s visokim potpeticama, na njima ću osvojiti svijet". Uz tri braka Marilyn je imala i dvije čuvene romanse, u kojima je teško razlučiti istinu od mita.
U svibnju 1962. pozvali su je u Madison Square Garden kako bi uveličala rođendansku proslavu Johna F. Kennedyja. Glumac Peter Lawford odlučio je organizirati zabavu u čast američkog predsjednika te na nju pozvati i glumicu. Kasnila je dva i pol sata, izvodeći cijeli show, a na idućem susretu, u Palm Springsu, otpočeli su kratkotrajnu vezu. Navodno je to bila ljubavna jednočinka, koja je trajala samo jedan vikend, bar kad je o njemu riječ. No Marilyn je pala u depresiju zbog Kennedyja. Par tjedana kasnije, u proljeće 1962., dvoje njezinih suradnika su nakon zabrinjavajućega kašnjenja upala u njezin stan, pronašavši je nakljukanu lijekovima - stigli su u zadnji trenutak i spasili joj život. Tu se prvi put pojavila teorija o Kennedyju kao uzroku njezine nesreće, možda i smrti.
Psihijatrica Marianne Kis smjestila ju je u psihijatrijsku bolnicu "Payne Whitney". Tamo je provela kraće vrijeme, a dojmove napisala svom psihijatru Ralphu Greensonu: "Nema empatije tu i to mi teško pada. Smjestili su me u ćeliju za vrlo depresivne pacijente, a ja sam se osjećala kao da sam u zatvoru zbog zločina koji nisam počinila. Pitali su me zašto nisam sretna ovdje (sve je pod ključem - električne žarulje, ladice, kupaonica, ormari, rešetke na prozorima. Vrata imaju prozore tako da su pacijenti stalno pod nazorom, a tragovi prethodnih pacijenata su vidljivi svuda po zidovima). Odgovorila sam: 'Pa trebalo bi da sam luda pa da mi se sviđa ovdje'. Sjedila sam na krevetu pokušavajući shvatiti što bih učinila da je sve ovo glumačka improvizacija. Ideju sam dobila iz svog filma 'Don't Bother to Knock'. Podigla sam stolicu, slomila je, ali mi je to bilo teško jer nikad nisam ništa slomila. Sjedila sam mirno na krevetu i čekala da dođu, a u ruci mi je bio komadić stakla. Kad su došli, rekla sam im: 'Ako ćete me tretirati kao ludu, tako ću se i ponašati'. To sam i uradila u filmu, osim što mi je u ruci tad bio žilet. Nagovijestila sam im da ću se, ako me ne puste, ozlijediti - i to je nešto najdalje na što sam pomišljala jer, kao što znate, dr. Greenson, ja sam glumica i nikad ne bih povrijedila sebe. Toliko sam tašta".
Misteriozna smrt
Bivši muž DiMaggio uspio ju je izvući iz bolnice, ali neki vjeruju da bi joj možda pomoglo da je ostala dulje. Njezina smrt, u dobi od 36 godina, jedna je od prvih "misterioznih slavnih smrti" u pop kulturi. Iako mnogo toga upućuje na ubojstvo, još se smatra "vjerojatnim samoubojstvom". Nekoliko sati prije razgovarala je s DiMaggiom Juniorom, koji je istaknuo da zvuči "optimistično".
Otkrila ju je njezina domaćica Eunice Murray, čija je priča bila puna rupa. Unatoč 40 tableta u trbuhu policija je istaknula da na noćnom ormariću nije bilo stakla s vodom uz njezine boce s pilulama. Kasnije je na podu otkriveno staklo u blizini kreveta - policija tvrdi da nije bilo kad su stigli. Patolog koji je izvršio početnu obdukciju želio je provesti daljnje testiranje, posebno kako bi vidio kako su pilule ušle u Merlinkin sustav. Kad je zatražio njezine organe, rečeno joj je da je toksikolog već uništio sve njezine organe. Patolog je tad zatražio da vidi slajdove organa i fotografija koji prikazuju neobične modrice na njezinu tijelu, no rečeno mu je da su "nestali". Marlon Brando, i sam nesretan u koži glumca, izrazio je dvojbu cijelog svijeta: kako netko tako lijep, tako slavan i bogat može biti tako nesretan".
Svi su prestali raditi, a cijeli dan su mogli vidjeti iste izraze na njihovim licima, istu misao: "Kako bi se djevojka s uspjehom, slavom, mladosti, novcem, ljepotom... mogla ubiti?". Nitko to nije mogao razumjeti. DiMaggio joj je ostao prijatelj do kraja života, pa i dalje, ako tamo nešto ima. Obećavao joj je da će, umre li prije njega, na njezin grob stalno donositi cvijeće. To je činio triput tjedno 20 godina. Navodno su mu posljednje riječi pred smrt bile: "Ja ću konačno vidjeti Marilyn..."
Isprobaj Oranž za 10 centi mjesečno i besplatno gledaj Pickbox. Provjeri ponudu na https://www.24sata.hr/24oranz
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
