'Ljudi su situaciju s koronom shvatili kao neku senzaciju i njima je te senzacije sad dosta'

U sklopu Festivala svjetske književnosti organiziran je program 'Dvostruki portret', na kojem su gostovali rumunjski književni kritičar i pisac, Bogdan-Alexandru Stănescu (41), urednik Andrija Škare (39) i spisateljica te profesorica, Korana Serdarević (38), koja je moderirala razgovor.

POGLEDAJTE VIDEO: 'Dvostruki portret'

Odmah na početku osvrnuli su se na roman 'Djetinjstvo Kaspara Hausera' koji je napisao upravo Stănescu.

- Veza između legende o Kasperu Hauseru i romana koji je pred vama je zapravo jezična. Kad sam počeo pisati knjigu o ranom djetinjstvu lika, koristio sam određeni stil vrlo simboličan i ispunjen... Dakle, veza je u jeziku koji umjesto da se obogaćuje, tijekom knjige se osiromašuje - rekao je.

Nakon toga su razgovarali o romanu Andrije Škare, 'Dva prsta iznad gležnja' koji također govori o odrastanju u tranziciji. 

- Taj sam roman počeo pisati prije 10-15 godina, napisao sam 100 stranica i onda sam ga ostavio. Relativno nedavno sam ga našao i učinilo mi se da ima smisla to završiti. Ne znam zašto je glavni lik u romanu žena. Između mene i tog lika postoje dodirne točke, ali mislim da je moj period života u tim godinama bio nešto manje stresniji i puno manje dramatičan, ali neki događaji su stvarni - rekao je Škare.

FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI Spisateljica Francesca Melandri gostovala je u 'Razotkrivanju'

Zatim se dotaknuo komunizma, ali i Domovinskog rata.

- Za razliku od Bogdana, ono što ja pamtim iz svog odrastanja u komunizmu, koji je kod nas bio 'light' verzija, mi smo imali banane, svjetlo i grijanje. I to djetinjstvo je zaista bilo idilično. Rat je naravno promijenio sve, kao što to ratovi obično čine. Ono što je došlo poslije rata je također bilo poprilično traumatično i možda neočekivano jer smo se nadali će stvari nakon rata biti bolje, a one su bile sve gore i nikako nisu postajale bolje. Ne znam jesu li sada bolje, vjerojatno jesu, uvijek je novo vrijeme bolje od starog. Vjerujem da je danas bolje nego što je bilo ikada prije. Da nema korone, vjerojatno bi bio najbolji trenutak u povijesti čovječanstva - poručio je.

Korana je upitala Andriju čini li mu se da je Balkan nakrcan negativnim značenjima, odnosno stereotipima.

- Nisam puno o tome razmišljao, ali taj Balkan se nekad očituje na najnevjerojatnijim mjestima, on će uvijek negdje probiti. Tu se referiram na negativna značenja koja su možda predrasude. Obično kad se kaže da je netko Balkanac, onda se misli na nešto što je divlje, što je teško obuzdati. Nešto što je necivilizirano, nešto iskonsko. Necivilizirano je ružno, a iskonsko je lijepo. Mislim da bismo trebali prigrliti taj Balkan u sebi, odnosno prigrliti ono iskonsko i malo ga civilizirati - odgovorio je.

Bogdan ja zatim ponudio dvije definicije Balkana. 

- Obje pripadaju dvojici književnika iz iste obitelji, počet ću s mlađim, a to je Mateiu Caragiale, koji je rekao: 'Mi smo na vratima Balkana gdje se sve odvija polako'. A druga definicija pripada njegovu ocu, slavnom rumunjskom dramatičaru Ionu Lucau Caragialeu koji je sam otišao u egzil u Berlin, tamo se preselio jer nije podnosio Rumunjsku. Naslijedio je značajan imetak, ali bio je toliko ovisan o Balkanu da se pretplatio na sve novine, izrezivao je vijesti koje su mu se činile reprezentativne za balkanski duh. Zapamtio sam jednu vijest iz 1910. Riječ je o događaju u kojem su se dvojica trgovaca vrijeđali, izazvali su jedan drugog na dvoboj, pucali su u zrak, a zatim su otišli u restoran i opijali se do sutra ujutro. 'Za mene je to Balkan' - ispričao je.

FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI 'Ona zemlja koja nađe rješenje za ovaj globalni problem, ojačat će svoju međunarodnu poziciju'

Osvrnuli su se i na pandemiju korona virusa.

- Mislim da to što nam se događa, toga ćemo postati svjesni kada sve jednom prođe. Sigurno da je traumatično i teško. Trudim se uopće ne razmišljati o tome, svatko mora pronaći neki svoj put kako se nositi s tom situacijom, moj je put vjerojatno teški eskapizam. Trudim se sačuvati zdravi razum i ne zamarati se stvarima na koje ne mogu nikako utjecati. Što si stariji, to mi bolje ide nego što sam mislio da će mi ići. Ostavit će sigurno neke ožiljke, ali mislim da će oni biti samo ožiljci jer s njima živiš i nosiš ih dalje - kazao je Škare.

Korana je upitala Bogdana može li se pisati o traumi dok se ona događa.

- Mislim da je potrebna distanca u vremenu da bi razumio što se dogodilo, jer događaji koji kreira traumu dolazi popraćen histerijom, a  kolektivna histerija nikada nije bila jasnija nego sada na društvenim mrežama. Kada vidiš da stotine ljudi govore istu stvar bez provjere, a druga stotina govori suprotnost, opet bez provjere, imaš zastrašujući osjećaj da nitko ništa ne zna - odgovorio je.

- Ljudi su situaciju s koronom shvatili kao neku senzaciju i njima je te senzacije sada dosta. Oni zato ne žele nositi maske i ne da im se gledati vijesti koliko ima novozaraženih jer je njima to postala stara vijesti. Ali ta stara vijest je i dalje aktualna i neće prestati biti aktualna samo zato što je nekome dosadna. I čini mi se da su ljudi postali još još nervozniji, bahatiji i bezobrazniji nego što su bili prije - dodao je Škare.