Lepa Brena: Jedina sam žena u kući pa me svi maze i paze

Velika turneja Lepe Brene po Hrvatskoj započela je koncertom u Krnjaku kod Karlovca prošle subote. I nakon toliko godina pjevanja, priznaje, još osjeća uzbuđenje, čežnju za publikom i gradovima u kojima dugo nije zapjevala.

- Scena i publika inspiriraju me do te mjere da se za svaki koncert pripremam kao da mi je prvi. Drago mi je što ću se družiti s publikom koja me vjerno prati sve ove godine i uzvratit ću im lijepim emocijama i dobrom pjesmom - kaže Brena.

Koncert je ujedno bio i poklon svim ženama za njihov dan. I ona se raduje pažnji i poklonima koje joj njezini muškarci daruju.

- Jedino sam žensko u kući, pa me svi maze i paze. Bez obzira je li riječ o 8. martu ili nekom drugom danu - smješka se.

Karijeru je počela davne 1980. godine, a proslavila se 1981. u emisiji pokojnog i legendarnog Minimaksa. Razlikovala se, u bermudama i majici, od ostalih “novih nada” pa je njezin nastup izbačen iz emisije. No snimka je puštena u “Nedjeljnom popodnevu s Minimaksom” kao šala na njen račun. Od tada do danas karijera joj ide uzlaznom putanjom. 

Umjesto medicini, okrenula se estradi i nikad nije požalila

Iza Brene je 18 albuma, nekoliko filmova, “Tesna koža”, “Nema problema” i “Hajde da se volimo”. Na euforične reakcije publike odavno se priviknula, ali iskreno priznaje da nije očekivala toliku želju za fotografiranjem i njezinim autogramima kad je nedavno na HRT-u gostovala kod Elizabete Gojan.

- Kad me pozovu u neku emisiju, ljude oko sebe doživljavam kao dio emisije, bez obzira jesu li to organizatori, stilisti, šminkeri. Iskreno, nisam vjerovala da će moje gostovanje izazvati toliku euforiju u zgradi. Ali bilo mi je drago - kaže.

I nakon 33 uspješne estradne godine uvijek je dirne topla ljudska riječ, gesta, posebice kad stiže od njezinih obožavatelja. Oni su, govori Brena, ljudi koji je vole, koji se vesele uz njezine pjesme i cijene njezin rad. Iako je pjevala još u osnovnoj školi, a već u srednjoj imala prve gaže, još nije slutila kamo će je život odvesti. Tim više što je zapravo htjela upisati medicinu i nastaviti očevim stopama. No onda se dogodio jedan susret i kratki razgovor, nešto čega se i danas rado sjeti.

Ostvarilo joj se proročanstvo žednog starca

- Kad sam imala samo 15 godina, jedan mi je starac prorekao sudbinu, samo tada su mi njegove riječi zvučale nevjerojatno. Prolazio je pored naše kuće u Brčkom i moju majku tražio čašu vode. Prišao je i pogledao me. Rekao je majci da ću ja, njezino treće dijete, koje je došlo nenadano, biti poznata kao Tito, da će me ljudi voljeti, da ću putovati dokle mi pogled dopire i da ću imati novca od zemlje do neba. Kad sam počela na estradi, u jednom trenutku sam se toga sjetila i shvatila o čemu je govorio. No s 15 godina je to doista zvučalo nevjerojatno - kaže.

Bila je prva pjevačica iz bivše države koja je snimala spotove na egzotičnim mjestima i u dalekim zemljama. Za svaku Novu godinu imala je i svoj poseban show program na ondašnjoj televiziji, a i danas je pitaju hoće li ikada ponoviti spektakl iz Bugarske kad je pred 122.000 ljudi na stadion sletjela helikopterom. Upravo taj nastup jedan je od, ističe, najemotivnijih u njezinoj karijeri.

- Na Tašmajdanu sam pjevala po kiši, a pamtim i velike koncerte u Mostaru i Zagrebu, gdje nisam mogla zadržati suze.

Dva koncerta u beogradskoj Areni u povodu 30 godina rada pa nedavni koncert u Spensu... to su trenuci u kojima je nekoliko desetaka tisuća ljudi pjevalo kao jedno, u kojima sam osjetila tu iznimnu energiju. Trenuci koji mi daju krila, kaže.

Rođenje sinova prekretnica je u Breninu privatnom životu.

- To me je zauvijek promijenilo jer sam postala toplija, humanija osoba, otkrila neke nove emocije u sebi - priznaje.

Sa suprugom Bobom Živojinovićem upoznala se na premijeri filma “Hajde da se volimo” u Beogradu. Brenin pokojni menadžer Raka Đokić doveo je proslavljenog tenisača pred nju i upoznao ih.

- Dopao mi se, ne mogu reći da nije. Vidjela sam jednu iskrenost i spontanost, znala sam da, kao ni ja, nema vremena za gubljenje i poželjela sam se upecati - prisjeća se.

Boba i Brena nisu imali vremena za gubljenje pa se dala upecati

Nikad, dodaje, neće zaboraviti božanstvenih tjedan dana jurnjave od San Franciska do Australije. Bila je preko ušiju zaljubljena u Bobu. A on je tada neplanirano i iznenadno došao u Chicago, gdje je Brena pjevala, i otputovali su u San Francisco. Već tada je bilo jasno da ne mogu jedno bez drugoga. Zajedno su produžili u Australiju, gdje su Bobu čekali ekshibicijski mečevi, a tih sedam zajedničkih dana bili su, prisjeća se, ispunjeni najromantičnijim trenucima u Breninu životu. Četiri godine poslije njihovo vjenčanje u beogradskom hotelu Intercontinental, u prosincu 1991., mediji su nazvali vjenčanjem desetljeća. Tijekom sljedećih godina ti su ih mediji svako malo rastavljali, “nalazili” i pokoji skandal, no činjenica je da njihov brak nikad nije bio ni poljuljan, a Bobo je i danas jednako romantičan.

Mlađi sin Viktor brine sse da im u kući ne nedostaje galame

- Zna me iznenaditi sitnim znakovima pažnje koji me zaista dirnu. Ali niti volim govoriti o emocijama niti ih javno iskazivati. Smatram da su one najljepše kad se dijele u četiri oka i između četiri zida - govori Brena.

Voli ugoditi Bobi i sinovima. Ne misli da se muškarcu treba natovariti na leđa i briga o kući, obitelji, a da žena pritom sjedi i čeka da muž dođe kući s posla. 

- Muškarcima je nekad zaista teško ispuniti prevelika očekivanja koja se pred njih stave. Zato mislim da i žena, koliko može, treba preuzeti dio obaveza - smatra.

Život bi joj bez njezinih muškaraca bio prazan, a karijera malo značila da sinove nije izvela na pravi put.

- Ne mogu pjevati ako doma nešto ne štima. Niti mogu biti sretna ako na poslu nešto nije kako treba. Kad smo ispraćali sinove na školovanje u Ameriku, govorila sam sebi da je to za njih pravi put jer su odmalena odgajani da budu građani svijeta. Djecu jednostavno morate pustiti iz gnijezda kad za to dođe vrijeme. To je roditeljima često teško, i ja sam se tako osjećala, ali to je jedini ispravni put - kaže.

Stariji Stefan studira u Americi, a mlađi Viktor vratio se pa će u Beogradu nastaviti školovanje dok ne ode na koledž.

- Zahvaljujući njemu kuća nam nije više onako tiha kako je tih prvih dana izgledalo da će biti. Viktor se brine da u njoj ne nedostaje galame - govori.

Kad su momci za Novu godinu došli doma, već je susret u beogradskoj zračnoj luci bio vrlo emotivan. Brena kaže kako joj ne pada teško spoznaja da su odrasli, da im mama sve manje treba.

- Mama je za svoju djecu uvijek tu, bez obzira na to gdje žive i imaju li deset ili 40 godina. Oni to znaju - ponosno će.

Gledajući ih kako koračaju u vlastiti život, sjeti se i svog puta, prvih koraka prema vrhu.

- Otišla sam od roditelja s 18 godina i to je, po mome mišljenju, pravo vrijeme za osamostaljivanje. Jer tada imate i energiju, i entuzijazam, i snove. No moji su koraci bili drugačiji od ovih koji rade naši sinovi. Oni su iz kuće s poslugom otišli u jedan studentski život, svjesni da se, ako ne uspiju, uvijek mogu vratiti. Bobo i ja uvijek ćemo s njima podijeliti i uspjeh i neuspjeh - priča.

Veliki je diplomat i zna se kontrolirati u svakom trenutku. Kad je netko naljuti, problem će rješavati taktično. Ipak, priznaje da i nju ponekad uhvati žuta minuta, ali čak i tada pazi što govori. Zna se ispričati i nikad joj nije teško izreći ono “oprosti”. U njezinu je životu bilo malo trenutaka u kojima je pustila suzu. No 2010. pamti kao jednu od najtežih godina. Njezin otac Abid tada je preminuo u UKC-u Tuzla. Podlegao je ozljedama prometne nesreće.

- Vrijeme sigurno liječi sve rane. Ili barem pomogne da naučimo živjeti s bolnim stvarima. I učini da prestanemo plakati - sjetno će Brena.

Oca pamti po tome što ih je učio da budu časni i pošteni ljudi. Da ne čine drugima ono što ne bi da neko čini njima. Nije odrastala u materijalnom izobilju, ističe koliko je bila sretna, voljena i vesela što je trajno utjecalo na njezin odnos prema životu. Još je raduju iste stvari, tajne dijeli s istim prijateljima. Voli duge ženske sjedeljke s prijateljicama, smatra ih melemom za dušu svake žene. Njezine su prijateljice, kaže, njezino bogatstvo.

- Pravi prijatelji su oni koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Kad je teško, i meni je drago izjadati se prijateljicama, ali život mi je zadnjih godina toliko turbulentan da ne mogu na miru ni patiti ni radovati se. Sve se događa jako užurbano, kao na filmskoj traci - kaže.

'Kad se ističete, privlačite pažnju i ljudi vas drukčije gledaju'

Svjesna je da je svojim privatnim i poslovnim uspjehom desetljećima izazivala zavist. No s vremenom se naviknula da je posebna, jedinstvena, žena koja će se nekome svidjeti, a nekome neće.

- Kada se ističete, normalno je da privlačite pažnju i da vas ljudi drukčije gledaju. Najvažnije je da nema onih koji mogu osporiti moj uspjeh - kaže Brena, koja tvrdi da je i danas s obje noge čvrsto na zemlji.