Fotomonografija je vratila Jadrana Lazića u prošlost. Posebno je emotivno, priznao nam je i sam, bilo na otvaranju izložbe u Splitu. Njegovu gradu, tamo gdje je, uostalom, sve i počelo...
'Lazić ima talent, instinkt, taj splitski dišpet, šarm, ma sve...'
U lijepom prostoru Hrvatskoga glazbenog zavoda danas završava zagrebačka izložba “Jadran Lazić: 50 godina fotografije”, koja je počela prije deset dana. Splićanin je jedan od naših najistaknutijih fotoreportera. U bogatoj karijeri najveće svjetske zvijezde stale su ispred njegova aparata. Opisao je to dobro i Renato Baretić.
- Godine 1980., kad je u knjižarama osvanula monografija ‘Ja paparazzo’, među mojim srednjoškolskim kolegama koji su u zagrebačkom Centru za kulturu i umjetnost prethodne jeseni upisali smjer ‘fotoreporter’ nije bilo nijednoga kojemu se od zavisti donja čeljust nije spustila do pupka, nijednoga koji nije i sebe samog, listajući u knjižari tu, za ono doba iznimno luksuznu, ali i klincima preskupu knjigu, zamišljao kao nekog novog Jadrana Lazića. Zapanjujuća je bila niska slavnih ‘trofeja’ koje je, uglavnom u Francuskoj, za samo nekoliko godina svojim objektivom uhvatio taj mladić, jedva desetljeće stariji od njih - piše Baretić.
Počeo je Lazić, pričao je sam, s fotografijom još u osnovnoj školi. Za gimnazijskih dana počeo je raditi za Vjesnik. Snimao je tad Hajduk.
- Da nije bilo Hajduka, ne bi bilo ni mene - kaže Lazić.
No čini se da je on od početka imao nešto više. Bilo je još sjajnih fotoreportera, sa sjajnim radovima, ali kakvu je inozemnu karijeru napravio Lazić, e takvih baš i nema.
- Nije dovoljan samo talent, upornost, nije dovoljna samo dobra oprema, nije instinkt, ni šarm, ni redateljski talent, ni hrabrost, ni duhovitost, niti razumijevanje psihologije, niti čuveni splitski dišpet. Ništa od toga nije dovoljno ako vam nedostaje bilo koja, ma i jedna jedina, među nabrojenim komponentama. Morate biti obdareni svima redom. A sve su se one nekim čudom spojile u Jadranu, sinu vojnog pomorca, ‘mađioničara’ koji je pred svojim klincem, vraćajući se s dugih plovidbi na Titovu Galebu, u nevelikoj crveno zamračenoj kupaonici, od triput namočenog bijelog papira stvarao slike nekih dalekih zemalja i gradova, nekih važnih ljudi i događaja o kojima se govorilo u televizijskim vijestima - smatra Baretić.
Velika je karijera iza Lazića, a segmenti mu se nekoliko mjeseci vraćaju otkad je izdao fotomonografiju “Jadran Lazić: 50 godina fotografije”. Dva sveska na više od 900 stranica u nakladi Hrvatske autorske agencije, pa onda i popratna izložba... Sve je to vratilo Jadrana u prošlost. Posebno je emotivno, priznao nam je i sam, bilo na otvaranju izložbe u Splitu, Njegovu gradu, tamo gdje je sve i počelo.
- Knedla je bila u grlu, to je za mene ipak nešto posebno. Došlo je i puno ljudi, tako da je baš bilo nabijeno emocijama. Ipak su tamo nastali moji prvi radovi - pričao nam je Lazić.
Bio je s izložbom i promocijom fotomonografije u Šibeniku, Splitu, Crnoj Gori..., a opet rado govori o onoj na Visu. Bilo je to u vili Jakša. Na poziv Ivane Meštrović Stancomb, unuke slavnoga kipara Ivana Meštrovića, svoje je fotografije izlagao uz djela velikog majstora.
- Ambijent je stvarno poseban, mislim da su se slike odlično uklopile i sve izgleda doista sjajno - rekao je Lazić, a gospođa Ivana Meštrović dodala:
- Ovo su radovi dva naša velika umjetnika.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU 'ZVIJEZDE VRIŠTE' S TEREZOM KESOVIJOM: