Nakon što je igrala nebrojeno uloga, glumica Ksenija Pajić sada je utjelovila policajku Boženu u seriji ‘Dar Mar’. S kolegama na setu se odlično zabavila
'KRALJICA SAPUNICA'
Ksenija Pajić: 'Nisam se nikad u kući postavljala kao neka diva'
Zovu je kraljicom sapunica jer otkako je glumila u prvoj hrvatskoj telenoveli 'Villa Maria', Ksenija Pajić (59) stalno ima nove angažmane. Oduševila je gledatelje svojom glumom, ostvarila je velik broj zapaženih uloga u kazalištu, na filmu i televiziji, a prije više od tri desetljeća primili su je u stalni angažman Dramskoga kazališta Gavella. Sada je u seriji 'Dar Mar', koja se emitira na Novoj TV, utjelovila Boženu, načelnicu policije u mjestu u kojem nema kriminala.
POGLEDAJTE VIDEO: Filip Riđički reagira na svoje uloge
Pokretanje videa...
08:42
Iz Uprave im jave da planiraju ugasiti njihovu postaju upravo zbog nedostatka posla i zato odluče izmisliti zločin, a onda će ga sami rješavati. Na taj način su si htjeli dati posla, ali kad se u sve upletu i mještani, cijeli plan se postupno počinje urušavati uz niz zabavnih zgoda i nezgoda. Ksenija nam je ispričala da je atmosfera na setu bila odlična te da se s kolegama pošteno nasmijala.
U seriji 'Dar Mar' glumite Boženu, šeficu najmanje policijske postaje u mjestu Dizmovo gdje nema signala. Jeste li se prisjetili vremena kad ljudi nisu toliko ovisili o tehnologiji?
Svako toliko se prisjetim toga kada nije bilo mobitela. Nismo bili dostupni jedni drugima uvijek, svaki dan. To ima svojih prednosti, ali i mana. Sjećam se da sam onda dobivala brzojave za snimanja, probe i slično kad je bilo nešto hitno i dok sam bila podstanar jer telefon nisam imala. Lijepo je znati da informaciju možeš dobiti odmah i sad, a opet biti dostupan stalno svima ponekad baš i nije najugodnije. Čovjek je izgubio onaj svoj mir.
Što vam najviše nedostaje iz tog vremena?
Nedostaju mi druženja, to što je bilo sasvim normalno navratiti kod nekog, a sada je nezamislivo da se prije toga ne najaviš. Moraš prvo nazvati da vidiš možeš li uopće doći, je li smetaš. Dakle, ta ležernost i prirodnost života mi nedostaju.
U seriji ima puno smiješnih anegdota. Sjećate li se neke scene na koju se niste mogli prestati smijati?
Bilo je tih scena u kojima mi bježi osmijeh dok snimam i ne mogu se suzdržati. Ponekad mi to prođe, a ponekad se mora ponavljati scena. U danu snimim po deset, 15 scena tako da se ne mogu sad sjetiti koje su to bile točno, ali se sjećam da sam se smijala Janu Kerekešu koji glumi pijanca. Jako je duhovit, najviše sam se smijala u sceni s njim.
Kakva je Božena osoba?
Ona je pozitivna osoba, živi za svoj posao, načelnica je policije. To joj je vrhunac uspjeha, predana je svom poslu, ponekad možda i previše. Stroga je samo ‘na van’, želi pokazati tko je glavni autoritet, a zapravo je u biti jedna dobra duša i tim svojim policajcima dođe više kao mama.
U zadnje vrijeme puno mladih glumaca dobiva uloge, a kritike su uglavnom da su odlični u svom poslu. Što vi mislite o tome, treba li mladima odmah nakon završetka studija davati šansu u takvim projektima?
Pa zašto ne, apsolutno sam za to da im treba davati šansu. Trebaju što prije krenuti u posao, stjecati iskustva, graditi odnos prema profesiji u smislu odgovornosti i profesionalnosti. Govorim sad kao Božena (smijeh), ali to je istina. Ja sam odmah nakon završetka Akademije imala tu sreću pa sam radila s Reljom Bašićem i igrala predstave po cijeloj Jugoslaviji. To mi je bilo veliko iskustvo, igrala sam s poznatim i iskusnim glumcima, na raznim scenama sam učila od njih i gledala njihov odnos prema poslu, publici, profesiji... Nemaju se mladi ljudi što štedjeti, trebaju što prije krenuti raditi. Nažalost, ne dobiju svi priliku jer ih je puno, a posla je malo, no nadam se da će svi doći na red.
U mladosti ste više glumili u filmovima, sad je situacija drukčija jer su televizija i serije 'jači' medij. Biste li voljeli nastaviti u ovom smjeru ili biste se voljeli naći u filmu?
Tako je tada bilo, film je bio ‘jači’. Otkad su krenule sapunice, to je ono što se najčešće nudi. Bili su tu i tamo neki sitcomi, ali sapunice su opstale. Voljela bih se naći u svakome mediju koji moja profesija obuhvaća, od kazališta, filma, drame, radija... Volim svaki medij i uživam biti u medijima u kojima moja profesija ima što raditi.
Ima li danas pravih uloga za žene zrelijih godina?
Pa i nema baš. Pogotovo nema na filmu.
Hvale vas da starite dostojanstveno. Što mislite o tom trendu estetskih operacija na koje idu sve mlađe žene?
Da, malo me brine koje su godište te žene koje idu na takve zahvate. Nisam protiv toga da se u određenoj životnoj dobi rade neke korekcije, ako žena ili muškarac to žele napraviti, ali ovo da s 20 ili 30 godina, pa i 40, idu na korekcije, to mi je prerano. Po meni 40. nisu neke godine za korekcije, iako ovisi od slučaja do slučaja, ali uglavnom mi je to nepotrebno.
Kći Vita nije krenula vašim stopama, ali zato je stopama oca, djeda i bake. Jeste li joj u početku pomagali oko toga da ne osjeća pritisak zbog poznatog prezimena i općenito poznate obitelji ili je ona to nekako i sama uspjela 'srediti'?
Ona ima svoj put i svoj život. Nemam nekih dodirnih točaka s njezinom profesijom jer ona svira klasičnu glazbu (klavir), a ja nemam ni glazbenu naobrazbu, tako da joj ništa u tom smislu nisam mogla pomoći. Ona je bila mala kad je Vice umro, nije se puno ni pričalo u kući o njegovoj karijeri... Gledala je tijekom godina ono što ja radim, dođe i u kazalište pa pogleda moju predstavu. Važno mi je njezino mišljenje, ali nikad se u kući nisam postavljala kao da sam glumica, diva ili zvijezda, nego sam uvijek bila mama koja se brine, kuha, financira kad treba. Tako da se nadam da ona ne osjeća pritisak zbog moje karijere, pogotovo zato što ipak moj posao nema veze s njezinim.
Kako ste podnijeli koronu početkom godine, a kako na nju gledate sada?
Na početku sam to jako dobro podnijela, moram priznati. Kad smo bili ‘zatvoreni’, bila sam disciplinirana, nije mi to ni tako teško palo, nekako sam mislila da ćemo to preživjeti, neko vrijeme ćemo živjeti na taj način pa će onda sve biti dobro. Međutim, ovo sad mi je već strašno, frustrira me i bojim se što će biti ovu jesen i zimu, kad će to prestati, kad će se cjepiva pronaći... Sve me to frustrira, ali imam veliku sreću što radim.
Što mislite o plaćama glumaca prije i sada, koliko se to promijenilo?
Što se tiče honorara na sapunicama, nije se puno promijenilo, to je ostalo isto. Barem u mom slučaju, ne znam kako je drugima.
Kako ste na ljubav gledali u dvadesetima, a kako sad? Jeste li još zaljubljeni?
Kako se mijenja čovjek s 20, 30, 40, 50 godina, tako je i po tom pitanju. Ne može biti isto kao kad smo imali 20. Sad mi je nešto drugo prioritet, ali uvijek sam za ljubav i za zaljubljenost. To apsolutno čovjeka ispunjava i drži ga na životu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
