Bio je miran, mudar, krajnje jednostavan i istodobno zaj***no kompliciran. To ga je i činilo velikim glumcem, rekao je redatelj Rajko Grlić, koji je s pokojnim glumcem uvijek rado surađivao
SJEĆANJE NA GLUMCA GLOGOVCA
Kod Nebojše su život i gluma izlazili iz njegove ljudskosti, a hrabro se borio do samog kraja
Nematerijalne vrijednosti su zaboravljene. Upravo na njih bi djeci trebalo skrenuti pažnju. Važno je da im vratimo vjeru u to da su hrabrost, poštenje i ljubav dobri. Djeca uče po modelu, zato je ključno da taj model bude ispravan i human, kao i da počiva na pravim vrijednostima, govorio je Nebojša Glogovac 2017. Srpski glumac napustio nas je u veljači 2018., poslije kratke i teške bolesti. Imao je samo 48 godina. Bliski mu ljudi govorili su kako su Nebojšine najveće vrline bile ljubav prema drugima, nesebičnost i plemenitost.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:17
Tomu je učio i svoje troje djece, sinove Gavrila i Miloša te kćerkicu Sunčicu. Srednji, Miloš, već je s 15 godina stao rame uz rame s ocem u emisiji “Kuvanje gruvanje” i pokazao gastronomske sposobnosti. Nebojša bi se itekako ponosio njime da je doživio kako je sin krenuo njegovim stopama i upisao Fakultet dramskih umjetnosti, i to na katedri za filmsku i televizijsku režiju. Glogovac je krajem siječnja 2018. završio na hitnom liječenju u Kliničkom centru Srbija zbog zdravstvenog problema s plućima. Srbijanski mediji tad su pisali da je glumac teško bolestan te da su uz njega kao potpora cijelo vrijeme obitelj i najbliži prijatelji. Liječnici su ga nešto ranije pustili s plućnog odjela i tad je počeo s terapijom. Svi su govorili da se hrabro borio protiv opake bolesti. Liječnici i medicinske sestre nisu mogli vjerovati kad su vidjeli da je Nebojša jedan od njihovih pacijenata te, pričajući o glumcu, nisu mogli zadržati suze. Unatoč tome što je bio veliki borac, bitku protiv opake bolesti je, nažalost, izgubio. Svakog 9. veljače mnogo je svijeća na njegovu grobu. O boli zbog odlaska sina njegov otac Milovan progovorio je tek nepune dvije godine kasnije.
- Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sada s Bogom, da je u boljem svijetu od onoga koji je ostavio. Volio sam njegove uloge i pratio sam ga. Pažljivo sam osluškivao što o njemu govore kolege i nitko nije imao nijednu ružnu riječ za njega. Blagonaklonost i dobrota traju i danas, godinu i više nakon što smo ga pokopali. Nema dana da netko na njegovu grobu ne zapali svijeću ili ostavi cvijeće - rekao je Nebojšin tata na rubu suza. Bolest je ipak bila jača. Nagla. Uzela im je Nebojšu i obitelj zavila u crno. Njegov tata je služio opijelo na sprovodu sina. Kasnije se prisjetio i njegovih zadnjih dana.
- Tog popodneva, tog četvrtka, on je bio podosta u lošem stanju. Trebao je primiti i drugu kemoterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je bila stalno s njim. Sve vrijeme. I ja sam bio s njim. Smjestili smo ga u krevet i nismo tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam navečer Milica nam se javila i rekla da je dobro podnio terapiju. Šok je uslijedio sutradan, u petak oko dva poslije ponoći, kad su nam javili da Nebojša nije izdržao. Otišao je - ispričao je Milovan Glogovac.
Proslavljeni glumac prvu suprugu Min, upoznao je u diskoteci Zvezda, koja ga je, kako je rekao svojedobno, već na prvu osvojila osmijehom. Vjenčali su se na njegov 28. rođendan 1997., a 1999. dobio je sina Gavrila. Dvije godine kasnije rodio se i Miloš. Glumac je s Minom, slikaricom i docenticom na predmetu Slikarske tehnike na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu bio u braku do 2014.
Dvije godine nakon razvoda Glogovac je s drugom suprugom Milicom Šćepanović, instruktoricom joge i bivšom novinarkom, dobio treće dijete, kćerkicu Sunčicu. Živjeli su na beogradskom Dorćolu. Javnost ga je obožavala kao glumca, a osim uloga voljeli su i njegovu humanost. Velike je simpatije dobio 2009., kad se prvi put pojavio u reklamnom spotu. Bilo je to u okviru kampanje koja je promovirala borbu protiv raka dojke. Prihvatio je sudjelovati jer, rekao je, voli žene. Sljedeće je godine u sklopu humanitarne akcije “Pramen nade” ošišao pramen svoje kovrčave kose kao znak moralne potpore mališanima oboljelim od raka i njihovim roditeljima. Istinska glumačka legenda do statusa jednog od najznačajnijih u svojoj profesiji došao je zahvaljujući rijetkoj sposobnosti da se na sceni potpuno transformira, a i dalje ostane prirodan i vjerodostojan. Igrao je glavnu ulogu u hrvatskom filmu “Ustav Republike Hrvatske” redatelja Rajka Grlića. Utjelovio je umirovljenog profesora, deklariranog homoseksualca i transvestita. Film je 2016. bio na drugome mjestu najgledanijih domaćih filmova u kinima.
- Nebojšu ću pamtiti kao vrlo rijetku biljku. Kao nekoga tko je bio miran, mudar, krajnje jednostavan i istodobno zaj***no kompliciran čovjek. To ga je i činilo velikim glumcem. Nije tu bilo neke posebne tehnike ni škole igranja. Kod njega su i život i gluma izlazili iz njegove ljudskosti, iz unutrašnje osjetljivosti i vanjske čvrstoće iz te kontradikcije koja pokreće prave glumce. Imao sam veliku sreću i čast što sam s njim mogao raditi, uživati u zajedničkoj igri. Strašno će mi nedostajati - rekao nam je tad redatelj Grlić. Glogovac je bio strastveni navijač Crvene zvezde. Lud za nogometom. U toj mjeri da mu je dah zastao kad je u Barceloni upoznao Ronaldinha. Upoznavanju sa svjetskom zvijezdom, igračem Barcelone, pripomogao je izvjesni Mujo.
- Sa suprugom i prijateljima bio sam u Barceloni. Izašli smo jedne večeri u klub Baha na morskoj obali, ima lijepu terasu. Bila je subota, a to je dan kada Ronaldinho eventualno navrati. Dogodilo se da se Zuba zaista pojavio u klubu. Odmah se vidi da čovjek nije mašina kad nabaci takav kez. Obradovao sam se kao dijete. Spletom okolnosti šef osiguranja u tom klubu bio je izvjesni Mujo, koji me je volio kao glumca. Razgovarao je s Ronaldinhovim osiguranjem i pozvali su me za njegov stol. Sjeo sam pa zagrlio nasmijanog nogometaša Barce. Razmijenili smo nekoliko rečenica na engleskom i srdačno se pozdravili. Bio sam toliko sretan, zbunjen da sam zaboravio uzeti autogram za sinove Gavrila i Miloša - govorio je glumac, a stoji ta zgoda i u knjizi o njemu. Kasnije je, u emisiji “Veče sa Ivanom Ivanovićem”, Glogovac pričao i o susretu s Duškom Duletom Savićem, proslavljenim asom Crvene zvezde, kojeg je upoznao prije Ronaldinha, na snimanju filma “Munje”.
- To je u stvari bio prvi put da sam upoznao tako veliku sportsku zvijezdu, i još iz Zvezde. To je bila neka vrsta zbunjenosti... Ne znaš što pitati čovjeka. To je bila neka mješavina zbunjenosti i treme. Što mu reći? Stojiš i gledaš ga ko budala. Tako sam u stvari shvatio neke ljude koji su kasnije prilazili meni, pa bude kao: ‘Vidi, sine, tko je to! Pa javi mu se!’. Pokazuju te kao da si drukčiji od drugih ljudi, kao da si eksponat - pričao je poznati Zvezdaš.
Nebojša Glogovac rođen je 30. kolovoza 1969. u Trebinju, u obitelji pravoslavnog svećenika Milovana i krojačice Milene Glogovac. Najranije djetinjstvo proveo je u selu Dramiševo iznad Nevesinja kod omiljenog djeda Gavrila, koji mu je usadio ljubav prema konjima.
- Sjećam se da je, kad dođemo kod njega u selo Dramiševo, 20 kilometara od Nevesinja, uvijek govorio: ‘Evo meni moga vojvode!’, a potom bi me postavio na konja. Bolji poklon nije mogao da mi da - ispričao je jednom prilikom Glogovac. Kad mu je bilo sedam godina, s obitelji se preselio u Pančevo. Proslavio se već u osnovnoj školi recitirajući na raznim priredbama, a mnogi su već tada smatrali da zbog svog posebnog talenta mora studirati glumu. Prvu ulogu na televiziji imao je u kultnoj seriji “Bolji život”. Igrao je školskog prijatelja Slobodana Popadića (Dragan Bjelogrlić). I dok su svi očekivali da će Nebojša nakon srednje škole upisati Akademiju, on je iznenadio indeksom psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Da je pogriješio, shvatio je nakon dvije godine. Odustao je od psihologije i 1990. upisao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića. S njim su studirali danas proslavljeni glumci, Nataša Ninković, Vojin Ćetković i Sergej Trifunović.
Nebojšin talent vrlo brzo je zapao za oko profesoru Dejanu Mijaču. Već tijekom studija dobio je stipendiju Jugoslovenskoga dramskog pozorišta, a karijeru na daskama koje život znače počeo je predstavom “Velika pljačka”. Uslijedile su, naravno, i brojne druge, kao i ponude za film. Na velikom platnu prvi put se pojavio u ratnoj drami Bore Draškovića “Vukovar, jedna priča”. Prvu glavnu ulogu dobio je u filmu redatelja Gorčina Stojanovića “Ubojstvo s predumišljajem”, u kojemu je tumačio lik Hercegovca Bogdana, ranjenog na ratištu u Bosni. U srpskoj antiratnoj melodrami redatelja Srđana Golubovića “Krugovi” igrao je jednu od glavnih uloga. Premijera filma bila je u Trebinju, Nebojšinu rodnom gradu, što je u njemu probudilo buru emocija. Tad je istaknuo da mu je hercegovački milje izuzetno drag i da čuva sva sjećanja iz djetinjstva, koja je dodatno oživio kroz snimanje filma.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
