Keme nema već tri godine, ali njegove pjesme žive vječno

Bosanskohercegovački kantautor i šansonijer Kemal Monteno preminuo je na današnji dan 2015. u 67. godini nakon duge i teške bolesti. Glazbenik je 21. siječnja hitno hospitaliziran. Na intenzivnom odjelu zagrebačkog KBC-a Rebro bio je na respiratoru, no, nažalost, nije imao dovoljno snage da preživi. Bakterija mu je ušla u krv i u 11 sati preminuo je od sepse.

Kemala su još 12. siječnja neki mediji proglasili mrtvim, što je njega zabavilo.

- Smijao sam se kao lud jer kažu da onaj kojega živog proglase mrtvim živi 100 godina, a meni je ovo treći put - rekao je tada. Tješio je prijatelje i govorio im da je živ i zdrav i da će sve biti u redu. Zadnje dane proveo je s obitelji.

Arsen Dedić, Kemalov najveći prijatelj, patio je zbog prerane Kemalove smrti te je tada rekao da su srodne duše.

Kemal Monteno rođen je 17. rujna 1948. u Sarajevu. Najpoznatiji bosanskohercegovačkom kantautoru i šansonijeru otac je bio Talijan, a majka Bosanka. Skromno djetinjstvo naučilo ga je da cijeni ljude, uživa u životu i nesebično pomaže prijateljima. Glazbu je zavolio još kao dječak u društvu Roma s kojima je tijekom odrastanja provodio najviše vremena.

- Rođen sam rano ujutro 17. rujna 1948. u sarajevskoj bolnici Jezero koja se nalazi na brdu iznad stadiona Koševo na kome sam kasnije proveo veći dio svog djetinjstva. Moji roditelji, otac Osvaldo i majka Bahrija, koji nažalost više nisu živi, radili su kao radnici na tom stadionu. Bili smo jako siromašni pa smo stanovali u baraci odmah iznad stadiona. Mi na trijemu, a ispod nas u podrumu bila je jedna romska obitelj. Ja sam ih obožavao, stalno sam se družio s njihovom djecom. Oni su me naučili što je glazba, pjesma, ali i što je ljubav - rekao je Monteno u intervjuu za srpski Story.

U drugoj polovini 1960-ih godina počinje bogatu i uspješnu karijeru nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. godine. Otad je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao izvođač, autor glazbe i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976.) i "Zemljo moja" (1977.). 

U svoj je izričaju na jedinstven način objedinio motiv bosanske sevdalinke s mediteranskim šarmom talijanske kancone.

- Moj otac je 1945. godine kao okupator stigao u Sarajevo iz Italije. Poslali su ga nadređeni jer je na biciklu pokušavao da pobjegne iz svoje zemlje. Po kazni je došao u ratom zahvaćenu Jugoslaviju. U Sarajevu je upoznao moju majku i tu je i ostao. Otac je u Italiji imao ženu s kojom se vjenčao jako mlad, ali ju je, iako je bila u drugom stanju, ostavio zbog moje majke, tako da u Italiji imam polusestru Danijelu koja je dvije godine starija od mene. Kako je moj otac znao samo talijanski, dok sam odrastao, pjevao mi je njihove pjesme, a majka mi je pjevala sevdalinke dok je sređivala stan ili prala prozore. Izgleda da sam se tada zarazio s obje vrste glazbe jer mi danas kada pjevam mnogi kažu da u mojoj pjesmi ima i talijanske kancone i naših sevdalinki - ispričao je svojevremeno.

Tijekom svoje više no bogate karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti glazbeni potpis na domaćoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača i prijatelja. U toj suradnji sa zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Neda Ukraden, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je on bio.

Kemo, kako su ga zvali njegovi prijatelji, tijekom 1990-ih s istim je kolegama izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili i Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi.

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno publici je poklonio i čitav niz vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tijekom bogate karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktualan, kao i u trenutku prvog objavljivanja. 

Sa suprugom Brankom vjenčao se 26. lipnja 1971. godine. Već u veljači sljedeće godine rodila im se kći Adrijana, a dvije godine kasnije i sin Đani. Monteno ima i unuke Lejlu i Loru koje je obožavao.