Pjevač i voditelj klape Intrade, Tomislav Bralić, prisjetio se kolege i prijatelja Olivera Dragojevića. Priznao je kako je s njim najmanje pričao o glazbi te da im je smijeh bio zajednička stvar
'Kada čujem Olivera na radiju, ne mogu zamisliti da ga nema'
Ovo se smijemo nečemu na Splitskom festivalu 2016. na Večeri Jakše Fiamenga. On je uvijek bio takav, volio se šaliti. Ja sam s njim najmanje pričao o pjevanju, o tome se s njim i nema što govoriti, sve se zna. Razgovarali smo o ribama, kartanju, bućama. Na tu foru smo ga zapravo dobili da nastupi na našem koncertu u zadarskom HNK 1990., kada je klapa Intrade slavila petu godišnjicu postojanja, prisjeća se pjevač Tomislav Bralić (50) kolege i prijatelja Olivera Dragojevića.
- Rekli smo mu da idemo najprije baciti na lešo jedno janje, to je volio, i da ćemo nakon toga na buće. Došao je. A onda smo mu rekli da nam je te večeri koncert u kazalištu i da računamo na njega. Bližilo se vrijeme početka koncerta, a Olivera nema. Već smo se prepali da neće doći, brinuli se kako ćemo probu napraviti ako se i pojavi u zadnji tren... Došao je pet minuta prije koncerta, s gitarom. 'Ne bojte se', rekao nam je i za probu otpjevao 'Piva klapa sotto voce', a nakon toga je sve bilo lako s njim - rekao je Bralić.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Na nastup je došao sređen, u odijelu i cipelama, ali je sa sobom donio i prljave cipele s 'bućanja'. Stavio ih je na klavir na pozornici i kazao 'Evo di smo bili!'. Kazalište je 'palo' u smijeh. A onda je dodao 'Igrali smo buće i izgubija san!'. Stvarno, podijelili smo se Dupini protiv Intrade i mi smo dobili. Kasnije smo ga pitali smijemo li taj koncert objaviti na CD-u, a on je rekao da može, da nema problema i vjerovao je nama na riječ da je snimka dobra. Dao nam je to na povjerenje. Bio je uvijek od pomoći, kome god treba - kazao je pjevač.
Dodaje da su brzo shvatili da im je smijeh zajednička stvar koju je Oliver volio kao i pjesmu. Kaže da je znao zezati druge ljude, ali i primiti šalu na svoj račun.
- Kada smo kasnije igrali buće, svaku je kratio, bila bi kraća nego što je trebalo. Rekli smo mu da promijeni naočale jer je kratkovidan. Vidio je on da ga malo zezamo, ali znao je to primiti kao što je volio i druge zezati. Inače je bio odličan u bućama i strastveni kartaš, ali i pušač. Nikad nije čekao koncert u backstageu, nego je igrao briškulu i trešetu s Dupinima. Volio je pobjeđivati, to se zna, bio je strijelac u horoskopu, kao i ja, a strijelci vole pobijediti. Ali znao je i gubiti pa ne bi priznao pred cijelim kazalištem da je izgubio na buće, da mu je zbog toga bilo krivo - priča Bralić.
Rekao nam da je Oliver početkom 2000-tih stao u Novi Vinodolski na ručak, na putu iz Rijeke u Split. Ručak im se svidio, a gazda im je predložio da 'zapjevaju jednu'. Spojili su razglas i postavili instrumente na terasi restorana.
- Nikome nisu ništa rekli, samo su odradili koncert. Pjevao je od dva do pet poslijepodne, skupilo se nekoliko tisuća ljudi. Nitko nije mogao vjerovati da je tako spontano napravio koncert u restoranu. Jako sam ponosan na duet 'Škrinja ljubavi' koji smo radili zajedno. Odveo sam ga u automobil da mu pustim pjesmu koju sam snimio i rekao mu da u toj pjesmi samo njega vidim. Rekao mi je da pustim to, da mi to Coce otpjeva. Ali nisam, pokazao sam je i Remiju Kazinotiju, a on je rekao da ćemo vidjeti te je u studiju ponovno pokazao Oliveru. Remi ga je uhvatio na foru, rekao mu je da smo se dogovorili. On je samo kazao 'Vraga smo se dogovorili!', ali je pristao - priča Bralić.
- Kada je on to otpjevao, to je bilo posebno, ponosan sam na to. 'Škrinja ljubavi' nam je na koncertima uvijek vrh, a od publike tražim da otpjevaju Oliverovu dionicu jer njega, eto više nema. Naš zadnji susret bio je u Veloj Luci. Bili smo na ribljoj večeri na kojoj su ribu uhvatili on i njegov prijatelj koji mu je pisao pjesme. Na zajedničkoj večeri primijetio sam da nije baš od volje, a dva mjeseca kasnije čuo sam da ima tu opaku bolest. I dan danas kad čujem njegovu pjesmu na radiju, ne mogu ni zamisliti da ga nema - zaključio je pjevač.