Često mi kažu da 'Sedmo nebo' djeluje kao strani, ne domaći film, što jest kompliment, ali mi bude i žao jer sam ponosna na njegov hrvatski identitet, kaže redateljica Jasna Nanut
ODLIČNE REAKCIJE PUBLIKE
Jasna Nanut o inspiraciji za film 'Sedmo nebo': Zanima me zašto ljudi ostaju u lošem braku...
Film "Sedmo nebo" otvorio je zagrebačkom premijerom ovogodišnji Zagreb film festival. Ovo je ujedno i prvi dugometražni film redateljice Jasne Nanut (48) koju publika pamti kao voditeljicu kviza "Trenutak istine" u kojem su igrači odgovarali na vrlo intimna pitanja i nerijetko odavali najpovjerljivije tajne iz privatnog života. I u tom kvizu priznavali su bračnu nevjeru, a upravo je to glavna tema filma koji je Jasna Nanut pretvorila u izvrsnu komediju koja je osvojila i publiku, ali i filmske kritičare.
Na Pula film festivalu, na projekciji u prepunoj Areni, publika je i zapljeskala usred filma. Nakon te projekcije rekla je da se redatelji i glumci zbog aplauza publike osjećaju živima: "Svodi se upravo na to: hoće li ljudi povjerovati u tvoju priču, hoće li se prepoznati, hoće li ih ponijeti, inspirirati, nasmijati, dirnuti..".
Iako je ostala bez nagrade, Jasna Nanut kaže da joj je taj pljesak tijekom i nakon projekcije u Puli bio dovoljna potvrda da je snimila dobar film.
Jeste li bili u kinodvorani tijekom projekcije vašeg filma na ZFF-u i kakve su reakcije publike?
Jesam. Fan fan fantastične! Smijali su se kolektivno, zapljeskali tijekom filma na istome mjestu kao publika u Puli, još nekoliko puta spontano zapljeskali, neki su se čak krenuli dizati od oduševljenja. Pljesak na kraju bio je dug i topao. Ljudi su oduševljeni gdje god dođemo, izlaze iz kina dignutog raspoloženja, iznenađeni što im se svidio, što ih je nasmijao i zabavio, natjerao da se zamisle - hrvatski film. Često mi kažu da 'Sedmo nebo' djeluje kao strani, ne domaći film, što jest kompliment, ali mi bude i žao jer sam ponosna na njegov hrvatski identitet.
Komedija "Sedmo nebo" nastajala je dugih sedam godina, kad vam je sinula ideja da tematizirate krizu srednjih godina iz muške perspektive?
U prethodnom, kratkom filmu 'Tanja' bavila sam se ženom, a ono što me sad zaintrigiralo zapravo je slabost modernog muškarca da se suoči ne samo s vlastitom ženom koje se panično boji nego i sa samim sobom, što prepoznaju mnoge gledateljice. Srž humora u filmu upravo je ženski pogled na muško rješavanje emotivnih i životnih problema, a koje je suštinski suprotno ženskom, često nezrelo, mahnito i - luckasto. Mi žene izborile smo se za mnoge stvari, bilo je i vrijeme, a mene je zanimala nuspojava, utjecaj našeg osnaženja na muškarce. Pritom ne osuđujem, samo pokušavam shvatiti što ih muči, zašto su izgubljeni, jer to frustrira i nas žene.
U glavnim ženskim ulogama u filmu nastupaju Iva Jerković Oreški i Iva Mihalić. Kako ste ih odabrali?
Tražila sam glumice koje će energijom i samopouzdanjem biti jednako zanimljive, neodoljive, kako bi dilema glavnog lika bila još veća. S obje sam radila prvi put, baš je bilo lijepo. 'Znaš kakve su žene kad se povežu' rečenica je iz 'Sedmog neba'. 'Svemoguće su', bio bi nastavak misli. I, da, baš smo se povezale, a kako se film bavi muško-ženskim odnosima, imale smo priliku primijeniti svu žensku 'matematiku' koju smo dosad skupile.
Krešimir Mikić je već igrao i u nekoliko vaših kratkih igranih filmova s kojima ste već dobivali nagrade. Kako ste ga pripremali za ovu ulogu nevjernoga sredovječnog supruga, je li bilo detalja na kojima ste inzistirali? Kakve ste upute davali glumcima?
Krešo i ja već imamo razrađen sustav. Prvo puno pričamo o scenariju, pa isprobavamo sve što nam padne na pamet, onda 'začavlamo' tekst, potom 'silenzio stampa' do snimanja. Ono na čemu jako inzistiram je jezik, svaka riječ mora biti na svome mjestu. Ponekad samo jedna promjena mjesta pojedine riječi u rečenici čini razliku između uvjerljivog i neuvjerljivog, duhovitog i neduhovitog. Znam da nije lako sa mnom, nekad znam povlačiti još jednu repeticiju zbog jedne male riječi, ali imam šesto čulo za jezik, ne mogu si pomoći... Mi u stvarnosti govorimo nepravilno, krnje, i to treba uloviti kako bi jezik u filmu djelovao prirodno. 'E sorry, stari, zaglavili smo na krstitkama' i 'E sorry, stari, zaglavili na krstitkama' to nije isto.
Jeste li u kreiranju glavnog junaka ovog filma imali u glavi neku konkretnu osobu?
Više njih, kao i kod svakog lika. U kreiranju scenarija koristim sve što primijetim oko sebe, to su često takve sitnice da ljudi nisu ni svjesni kad gledaju na platnu nešto što sam preuzela od njih. Ima u 'Sedmom nebu' postupaka, rečenica mojih prijatelja, poznanika, to je bio najzanimljiviji dio pisanja scenarija, kad bismo koscenarist filma Hrvoje Osvadić, ujedno producent, i ja sjeli i krenuli se prisjećati vlastitih iskustava u određenoj situaciji. Pa se onda smijemo, igramo riječima... Ono što se u filmskoj arhitekturi potom događa je tzv. prekoračenje. Daš liku da napravi ono što svi želimo napraviti u stvarnosti, ali se ne usudimo. I onda dobiješ zanimljivu građu. Napetost.
U "Sedmom nebu" pojavljuje se još cijela plejada poznatih glumaca, kako je bilo raditi s Butijerom, Ćiritovićem, Aćimovićem, Petrekovićem...?
Butijer me oborio s nogu, ima nevjerojatan osjećaj za komediju, a pritom zadržava ozbiljno lice i još nadogradi tekst u humornom smislu. On bi bio odličan stand-up komičar. Petar se odlično snašao u ulozi šefa, on posjeduje rijetko viđenu autoritativnost, lako se nametne i glumački je snažan, nastupa s nevjerojatnom lakoćom. Ima dar opustiti tekst, prirodnost na kameri mu je urođena. Dejan je stara škola, on ima snagu jednog Branda, intuitivni je glumac koji jednostavno proguta scenu. Marija poznajem iz mladosti, kao brat i sestra smo. Zove me 'Vesna', tako da uvijek znam da me zove baš on, on je moj glumac s 'posebnim potrebama', svome liku fango terapeuta pristupio je šekspirijanski. Bilo je to biti ili ne biti za njega... u sedmom nebu.
Publika vas pamti u ulozi voditeljice u emisiji "Trenutak istine" u kojoj su se također pred TV kamerama otkrivale i prave bračne drame. Jeste li se kad brinuli da će vas doživotno pratiti imidž voditeljice svojevrsnog reality showa?
'Trenutak' je bio kviz, ne reality, tako da nema straha. Voditeljstvo je za mene bio sasvim slučajan izlet, također zanimljiva studija karaktera. Kratko sam se time bavila, dvije godine. Od filma se, nažalost, ne živi, a to je tad bio najbolji posao koji mi se nudio. Već dugo se bavim prije svega filmom, to je moja najveća ljubav i vjerujem da će ljudi kad vide 'Sedmo nebo', osjetiti tu posvećenost. I dalje sam blizu televiziji, iza kamere, a televizijsko iskustvo ugradila sam u ovaj film kao pozadinu. Na televiziji, kao često i na filmu, iza kamere ponekad se događaju zanimljivije stvari nego ispred. Zato je to tako zahvalna kulisa kojoj se odaju mnogi redatelji poput Almodovara, Lumeta, Pollacka, pa i mene... (smijeh)
Biste li vi ikad sjeli u stolac u takvom kvizu "Trenutak istine" i na kojem pitanju bi se oglasio detektor laži?
O ne! Detektor bi vjerojatno registrirao sve odgovore kao lažne jer bih vibrirala iznutra od neugode. Nisam ekshibicionist.
Smatrate li da je prevara u dugogodišnjoj vezi ili braku neizbježna, odnosno slažete li se s tvrdnjom da ona u nekim slučajevima očvrsne vezu?
Ne mislim da je prevara neizbježna. Ima divnih brakova koji traju cijeli život, no nažalost, kako kaže Willie Nelson, '99% ljudi nikad ne nađe svoju savršenu polovicu, zato jukebox i dalje svira'. Ako prevara ne očvrsne vezu, onda će je sigurno rasturiti. Ima li neka treća opcija? Meni je zanimljivo kako ljudi ostaju u braku iz navike, ovisnosti, ekonomskih razloga ili upravo zahvaljujući 'proširenju jelovnika', kako usklađuju te dvije stvarnosti, kako podnose grižnju savjesti, složene emocije? Pronalaze li rješenje ili ono pronalazi njih?
Imate kćer tinejdžericu, pa što mislite, koji su najveći izazovi roditeljstva?
Kako mi je to jednom objasnila genijalna psihologinja Radojka Sućeska Ligutić, zamislite da vaša tinejdžerka sjedi na obali mora i raspetljava jednu jako zapetljanu ribarsku mrežu. A vi ste vjetar koji puše. I ako pušete prejako, zapetljat ćete joj mrežu još više. A ona je mora sama raspetljati, to je ključ odrastanja. Vaša je uloga da budete u blizini, promatrate i pomažete - pirkanjem.
Kako se njoj svidio vaš film, kako vašoj sestri Ivani, kolegama?
Moja bliža okolina ujedno je moja testna publika, gledali su film u mnogim fazama i naravno da su navijači. Nekidan su me pitali u intervjuu da opišem 'Sedmo nebo' u tri riječi pa sam rekla: 'Ironičan, životan, neurotičan'. Javila mi se moja draga prijateljica Ana Stunić, rekla mi je da sam i ja točno takva. To mi je bilo drago čuti jer to je u filmu najvažnije, da usadiš u priču ono nešto samo tebi specifično što te čini drukčijom od drugih ljudi. To filmu daje dušu... Kolega Vinko Brešan rekao mi je da sam režirala film s kirurškom preciznošću, oštro poput samurajske sablje, i da ga je humor podsjetio na onaj legendarnog Jacquesa Tatija. Jurica Pavičić okarakterizirao je film kao komediju kakve rade Francuzi. U žanru komedije oni imaju najbogatiju tradiciju u Europi. Osječki dramatičar Davor Špišić u filmu je prepoznao cinizam s ljubavlju kojim odišu filmovi Billyja Wildera, poznatog po komedijama 'Apartman' i 'Neki to vole vruće'. Ima li većega komplimenta?
Sigurno ste pratili događaje na ADU u Zagrebu i studentskom protestu protiv profesora Ozrena Prohića i inertnosti sustava da pomogne studentima. Jeste li tijekom studiranja znali ili čuli za takve situacije, iako se ovo nije događalo na vašem odsjeku?
Ponosna sam na studente, htjela sam biti s njima, ali sam taj dan jurila na osječku premijeru filma. Prošla sam u taksiju ispred Akademije, bilo mi je drago kad sam vidjela koliko se skupilo ljudi, bila sam duhom uz njih. Nadam se svim srcem da će se sustav ubrzati u učinkovitom rješavanju takvih slučajeva. Ne smijemo dopustiti da nas usporavaju administrativni čvorovi jer sustav su stvorili i čine ga ljudi. To MORA biti rješivo, po hitnom postupku. Drago mi je da su mladi prodorni, da se bore za svoja prava. Moje iskustvo s Akademije po tom je pitanju, srećom, idilično, ali suosjećam sa svakom žrtvom. Podršku definitivno imaju, to je to što vraća vjeru u ljudskost.
VELIKA HVALA NA USTUPLJENIM REKVIZITIMA ZA SNIMANJE:
MUZIČKA TRGOVINA ZAGREB (Vlašla ul. 72B), SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH
(pro. Fadila Hadžića 3), ULIČNI ORMAR (Jurišićeva ul. 16)
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
