Janica Kostelić: 'Velika želja mi je bila da postanem majka'

Nekoć je živjela za skijanje, a danas najviše vremena provodi s obitelji. Naročito je bila vesela kad je postala teta. Ipak, tvrdi da cijela njena obitelj ne bi uspjela da uz njih nije bila njena mama Marica. Svojedobno najtrofejnija hrvatska skijašica izjavila je kako priželjkuje biti dobra majka kao što je i njena majka bila njoj.

Pokretanje videa...

01:08

'Bila mi je velika želja postati majka': Mali Oskar od Janice Kostelić ima 2750 grama | Video: 24sata/pixsell

- Bez mame Kostelići ne bi bili na vrhu. Ona je kotačić zbog kojeg cijeli mehanizam funkcionira. Mama je zaslužna što smo ispunili svoje snove. Samo je ona vidjela sva naša lica koje sportska karijera nosi sa sobom, dok smo bili na vrhu i na dnu. Uvijek je bila tu za mene. Kad se sjetim svojih utrka, uvijek mi je na pameti moja mama. I to ne bi trebalo zvučati glupo. Ne sjećam se toliko ciljne ravnine koliko nje. Često me bodrila na tribinama i bila mi je potpora - rekla je jednom prilikom. Janica je sinu dala ime Oskar, što znači “božje koplje”, ali i razboritost te samouvjerenost.

- Moji roditelji su presretni, svi su presretni, to je normalno. To je lijepa vijest. Nije važno hoće li se sin baviti skijanjem ili politikom. Jedino je bitno da dijete bude živo i zdravo. Sugerirat ću mu da uživa, da se bavi onim što ga zadovoljava i što ga čini sretnim - rekla je bivša sportašica nedavno. Kad je prije nekoliko godina dobila poziv za globalni projekt “Hvala ti, mama”, koji je pružao podršku sportašima mlađih dobnih uzrasta, njena majka Marica i ona bez premišljanja su ga podržale i tri mjeseca bile ambasadorice. Janica je danas uspješna poslovna žena, kojoj i na privatnom i na poslovnom planu odlično ide. Usprkos brojnim obvezama često se čuje i druži se s bratom.

- Ma stalno smo zajedno. Stvarno se puno družimo pa se svakodnevno prisjećamo anegdotica iz djetinjstva. Poštujemo i svoje privatne prostore, što je najvažnije. Ne moramo uvijek pričati o nekim bitnim stvarima. Neke dane jednostavno nemaš toliko tema o kojima bi mogao pričati. Ali s druge strane, čak i da samo sjedim pokraj njega i šutim, ne smeta mi - ispričala je.

Janica je kao mala igrala rukomet, a u početku, kaže, nikako nije voljela skijanje.

- Počela sam se baviti skijanjem tek s deset godina. Ivica je skijao već kao klinac. Ja ne. Skijanje me uopće nije zanimalo. Mama i tata su rekli da idemo na skijanje, a ja bih odgovorila: ‘Joj, ne, pustite me, tamo mi je zima’. Željela sam igrati tenis, plesati balet. Bilo što, ali ne skijati... Balet nisam plesala, samo sam igrala rukomet. Jedno vrijeme bili smo u Sloveniji, tata je ondje bio rukometni trener. Jednog je ljeta moja obitelj išla na skijaški trening na Bjelolasicu sa Ski klubom Zagreb. Nije bilo škole pa sam i ja otišla. Došla zima, Kostelići odu na skijanje na Kaprun pokraj Salzburga. Ja ne - objasnila je legendarna sportašica, otkrivši da je u djetinjstvu imala nadimak Pjegica.

VESELJE U OBITELJI Presretni Ivica: Ponosni sam ujak. Janica je 'supermama'

Jednom prilikom istaknula je da je najbolje za djecu da se što prije počnu baviti sportom i fizičkom aktivnošću. Time se vodi i Ivica, koji je svojeg starijeg sina već naučio skijati.

- Mislim da bi djeca trebala proći kroz što više različitih sportova. Klinci pršte energijom, bitno je da kroz što veći krug sportova uvide što im najviše odgovara. Kroz sport stekneš puno novih i trajnih prijateljstava, s drugom djecom dijeliš zajedničke interese. Sjećam se, kad smo bili djeca, najbitnije nam je bilo da je zabavno i da je igra zanimljiva. Tako se razvija ljubav prema sportu, a s vremenom se stvori ozbiljniji pristup i disciplina - objasnila je.

Topla, nježna i pažljiva osoba, odmalena je bila pedantna i organizirana. Majka Marica često je znala istaknuti kako se brine o svemu i sve voli imati pod kontrolom.

- Jako je pažljiva, ali ne samo prema meni nego prema svima u obitelji. Jako voli darivati, za Božić nas svake godine iznenadi nečim lijepim. S putovanja se svaki put vrati s nekim poklončićem. Ipak, mene više od svega razveseli njezina razglednica, Volim tih nekoliko šaljivih riječi koje mi napiše - rekla je. Ispričala je i zanimljivu anegdotu s početaka skijanja. Janica je uvijek imala majčinske osjećaje i brinula se o bratu, iako je to činio i on za nju.

- Fascinantno mi je bilo kad bih iz njenih usta zapravo čula svoje riječi. Kad bi ga pitala je li mu hladno, jesu li mu mokre rukavice, kako je obučen, je li gladan... Uvijek se brinula više o drugima nego o sebi. Kad je padala ili imala operaciju, ja bih je dolazila pomaziti, reći joj koju lijepu riječ, a u konačnici i ohrabriti je. Iako moram reći da je Janica kroz ozljede prolazila pozitivnije i s manje nervoze od nas. Dugo sam bila sportašica i u početku mi je bilo teško prihvatiti odluku o kraju karijere jer je i dalje mogla imati vrhunske rezultate. Ali moje dijete vrlo je realno. Ona kad je odlučila da ne želi više skijati, jer ne može više ništa ponuditi tom svijetu, jednostavno se povukla. Znam da je dosta hvalim, ali ne mogu protiv sebe nego reći onako kako je bilo - ispričala je Marica. Dodala je i da bi ljudi trebali znati da Janica ima životnu filozofiju koja kaže da i kada cijeli svijet propada, treba odškrinuti vrata i dopustiti da im se događaju lijepe stvari.