Jane Campion: 'Nasilnici nas pronađu i kad ih ne izazivamo'

Njezino ime ostat će upisano u povijest dodjele Oscara kao prve žene koja je dva puta bila nominirana u kategoriji najbolje filmske režije. Prvi put je to bilo davne 1994. za film “Piano”, kad je zlatni kipić dobila za najbolji filmski scenarij. Ove godine nominirana je u čak tri glavne kategorije - za najbolji film, za najbolju režiju i najbolji filmski scenarij.

Novozelanđanka Jane Campion (67) mogla bi i ovaj put doći kući s barem jednim Oscarom jer je novi film potpisala i kao scenaristica, i kao koproducentica, i kao redateljica.

Filmom “Šape pasje” nije iznevjerila očekivanja svojih fanova. Grubost i nježnost smjenjuju se iz scene u scenu, a ključni događaji ostaju u sferi imaginacije gledatelja. U središtu radnje je sirovi Phil kojeg igra Benedict Cumberbatch, rančer koji utjeruje strah u kosti svima oko sebe. Kad se njegov osjećajni stariji brat George oženi udovicom Rose i dovede u kuću nju i njezina odraslog sina Petera, Phil ne štedi nove članove obitelji svojih ispada grubosti.

Jedina osoba prema kojoj Phil gaji osjećaje je pokojni prijatelj Bronco Henry, a do kraja filma tek se naslućuje da je njihova prijateljska ljubav bila i nešto više. Udovica koju igra Kirsten Dunst lomi se pred Philovim napadima, ali će mu se suprotstaviti njezin sin Peter, kojeg igra gotovo androgini Kodi Smith-McPhee, karakterno suprotna krajnost svemu što utjelovljuje okrutni Phil.

- Pročitala sam ovaj roman Thomasa Savagea iz zabave. Nisam odmah imala ideju o adaptaciji za film. Ali me počeo proganjati. Nisam prestala razmišljati o temi knjige. Impresionirala me uvodna scena u kojoj kastriraju bika. Pomislila sam: ‘O, Bože, OK, dakle, kastrira se muškost. To je prilično zanimljivo’ - kaže Campion.

Kako je rekla, htjela je pokazati i kako nasilju i strahu može biti izložen svatko, čak i bez povoda i bez fizičkoga kontakta. Phil psihički ubija Rose riječima, gestama, pa čak i sviranjem bendža. Iako to nije shvatila odmah, ove kadrove izvukla je iz osobnog iskustva.

- To sam shvatila mnogo kasnije, tek u procesu pisanja scenarija, kad sam se sjetila nekih situacija iz djetinjstva. Kad smo moja sestra Anna i ja bile male, a brat tek novorođenče, roditelji su unajmili dadilju. Ona je bila stvarno poremećena žena koja nas je često zlostavljala i terorizirala. Jednom prilikom me tako istukla nekim štapom da su mi na leđima ostale rane. Najprije smo to tajile roditeljima, a onda smo se dogovorile da ćemo im to ispričati - prisjetila se Jane Campion. Ali je postalo još gore.

- Naša tajna bila je kao paralelni život. Sjećam se kako smo stajale ispred sobe roditelja, pripremajući se ispričati im našu skrivanu tajnu. Ja sam odustala u zadnji čas. Nisam mogla podnijeti pomisao da nam neće vjerovati i da ništa neće htjeti poduzeti. Imala sam oko šest godina. Anna je ušla i ispričala im, ali je ubrzo izašla i odmahnula glavom. Dadilja je ostala s nama idućih četiri, pet godina, sve dok nije umrla. Nismo joj htjele otići na sprovod. I danas žalim što tad nisam podržala Anne. A roditelji ni kasnije nikad nisu do kraja povjerovali u našu priču - prisjetila se Campion.

Rođena je u obitelji u kojoj su roditelji odigrali važnu ulogu u novozelandskom kazalištu. Bili su osnivači prve profesionalne kazališne trupe New Zeland Players netom prije no što se rodila Jane. Otac Richard bio je redatelj, a majka Edith poznata glumica, koja je i nagrađena za svoj rad. Ali, kako kaže Campion, kod kuće je bilo puno problema.

Otac je šarao s mnogo žena, a majka je često zbog toga patila od depresije, što ju je nekoliko puta dovelo do pokušaja samoubojstva. Zato je i nekoliko puta bila hospitalizirana. Ipak, Campion se sjeća majke kao osjetljive, ali duhovite osobe koja je objavila i zbirku priča i novela, a poticala je i svoju djecu da budu kreativna.

Campion je kasnije studirala strukturnu antropologiju, ispitujući načine na koje ljudi koriste mitove i društvene strukture kako bi razriješili temeljne suprotnosti postojanja - život/smrt, svjetlo/tama. Upravo to će istraživati i u mnogim svojim filmovima. Tijekom karijere snimala je i kratke i dokumentarne filmove, ali njezini igrani filmovi donijeli su joj slavu. Prije filma “Piano” snimila je 1990. hvaljeni “Anđeo za mojim stolom” prema biografiji novozelandske spisateljice Janet Frame, čiji život je bio obilježen traumama iz djetinjstva, smrću sestara, strahovima i na kraju hospitalizacijom s najtežim psihičkim bolesnicima.

Već 1996. snima “Portret dame” prema istoimenom romanu Henryja Jamesa. Mladu i naivnu junakinju Isabel Archer igrala je Nicole Kidman, a John Malkovich prepredenoga starijeg udvarača Gilberta Osmonda.

Komedija “Sveti dim” iz 1999., za koji je scenarij napisala sa sestrom Anne, dočekan je podvojenim kritikama i nije ju baš proslavio, pa se vratila na “svoj teren” 2003. filmom “Mračne opsesije”, za koji je napisala scenarij prema romanu Susanne Moore. U glavnoj ulozi je Meg Ryan koja igra Franie, profesoricu engleskog jezika koja traga za uzbuđenjima. Kad se dogodi serija ubojstava, ona se upusti u vezu s detektivom koji istražuje slučaj, no kako raste broj ubojstava, tako se otkrivaju zapanjujuće činjenice.

Campion priznaje da radi samo one filmove koji je osobno zanimaju i da pauze mogu biti duge jer dugo proučava temu o kojoj će napisati scenarij, a zatim i dugo priprema sebe i filmsku ekipu da bi mogli ostvariti njezine ideje. Prije no što je počela snimati “Šape pasje”, mnogo se puta vraćala u planine Novog Zelanda koje je odabrala za snimanje filma. Provjeravala je svjetlost u različita godišnja doba i razna doba dana, pod različitim vremenskim uvjetima. Zatim je posjetila rančeve u Montani na kojima je odrastao autor romana Thomas Savage. Glavnoga glumca Benedicta Cumberbatcha poslala je tamo da nauči plesti uže, jahati, potkivati i šibati konja, nauči svirati bendžo i kastrirati bika. Prije snimanja filma okupila je glumce i nekoliko su tjedana proveli u planinama, vježbali tekst, zajedno jeli, kuhali ili samo sjedili i šutjeli.

NA DANAŠNJI DAN Na prvoj dodjeli Oscara nije bilo glamura i trajala je 15 minuta

Zamolila je Cumberbatcha da kao Phil napiše pismo mrtvom ljubavniku, Broncu Henryju. Zamolila je Cumberbatcha i Jesseja Plemonsa, koji glume braću, da plešu zajedno valcer, da bi se dovoljno zbližili kako bi na ekranu uvjerljivo odigrali osobe koje su zajedno odrasle. Čak je u Los Angelesu posjetila psihoanalitičara snova koji radi prema Jungovu konceptu da bi bolje shvatila lik Phila, a zatim je isto učinio i Benedict Cumberbatch. Iznenadila je mnoge jer je ovo prvi film u kojem je muškarac glavni lik, k tome i nasilnik koji se konfrontira sa žrtvom.

- Ne znam hoću li snimiti još koji film, ali sam se, snimajući ‘Šape pasje’, začudila odakle mi toliko energije i volje. Jedino što sam pazila je da se svaku noć dobro naspavam. Naše tijelo je krhko i moramo naučiti slušati ga i paziti - kaže Campion.

Kad ne radi na filmovima, živi između Novog Zelanda i Australije i voli pješačiti. Jogu je vježbala 20 godina, a danas skoro svaki dan sat vremena provede u meditaciji. Nakon devet godina braka razvela se 2003. od Colina Davida Englerta, kolege s filmskog seta. Prvo dijete - sin Jasper, umro je 1993. samo 12 dana nakon rođenja. Kćer Alice Englert rodila je 1994. Glumila je u desetak filmova, a igrat će glavnu ulogu u TV seriji “Opasne veze”, koja se upravo snima u Americi prema istoimenom romanu Pierrea Choderlosa de Laclosa.