Johnu F. Kennedyju je trebala žena zbog karijere, a Jackie se činila idealnim zgoditkom. Zaprosio ju je birokratski, brzojavom. Da je živa, 28. srpnja proslavila bi 95. rođendan
Jackie Kennedy je dala otkaz u Vogueu već prvi dan: Htjela je brak, a JFK ju je stalno varao...
Bila je najglamuroznija i najnesretnija žena u stoljeću koje nije oskudijevalo glamuroznim i nesretnim ženama. Od Grace Kelly do Marilyn Monroe, dug je defile ukletih ljepotica, boginja, čiji životi nalikuju na grčke tragedije. Iz kratkih novinskih vijesti o "Jackie", kako ju je zvalo pola svijeta, u prvi se plan probija uglavnom raskošna strana njezina života - dva braka s dvojicom gospodara planete, legendarnim predsjednikom Johnom F. Kennedyjem, i grčkim multimilijarderom Aristotelom Onassisom.
Treći brak s manje poznatim milijunašem medijima nije bio osobito zanimljiv. Jacqueline se najčešće proglašava ikonom stila i uopće onim što se još od starog Rima nazivalo "arbiter elegantiarum" - ona je određivala što je elegancija; bilo je to ono što je na njoj... No to je površinska slika idile. Početak je bio bajkovit. Kao kći bogatoga burzovnog mešetara s Wall Streeta, Jacqueline je djetinjstvo provela na konju. Doslovce. Očeva obitelj je došla iz Francuske početkom 19. stoljeća, otud francusko ime, majčini su došli iz Irske. Otac je hvalio da vuče lozu izravno od Josepha Bonapartea, Napoleonova brata.
Kako je majka bila vrsna jahačica, posjela je malu Jacqueline u sedlo kad je imala samo godinu dana. Iz tog razdoblja buduća gospođa Kennedy ima cijeli album bajkovitih fotografija. Svi sanjaju takvo djetinjstvo. Deset godina kasnije, 1940., New York Times je objavio sljedeće retke: "Jacqueline Bouvier, jedanaestogodišnja jahačica iz East Hamptona, Long Island, postigla je dvostruku pobjedu u natjecanju iz jahačke vještine. Miss Bouvier ostvarila je rijetku razliku. Malo je prigoda u kojima vidimo tako uvjerljivu dvostruku pobjedu..." Već s 11 godina Jacqueline je bila zvijezda. Uživala je u čitanju. Prije no što je krenula u školu, pročitala je sve knjige za djecu koje su bile na policama obiteljske biblioteke. Mala Jackie maštala je da će postati spisateljica. U školi je bila mezimica svih, nastavnika i učenika, vragolasta, dopadljiva ljepotica koja je privlačila pažnju i izazivala divljenje. Idilu je presjekao razvod roditelja. Ona je dolazila iz katoličke obitelji, a Crkva na te stvari nerado gleda. Nakon toga je, kažu njezini biografi, naglo utihnula.
Dala je otkaz u Vogueu prvi radni dan
Razlog je predvidiv. Dok je s ocem imala iznimno blizak odnos, s majkom nije bila osobito bliska i nisu mogle naći zajednički jezik pa ju je očev odlazak snažno traumatizirao. Godine 1942., kad je napunila trinaest godina, njezina se majka udala za Hugha Auchinclossa, poslovnog čovjeka koji je imao djecu iz prethodnih brakova. Školovanje je nastavila na Vassar Collegeu u New Yorku, gdje je studirala povijest, književnost, umjetnost i francuski jezik. Godinu dana studirala je u Parizu, boraveći kod francuske obitelji. Osim na Sorboni, studirala je i na Sveučilištu u Grenobleu.
Kasnije je o tome pisala: "Bile su to najradosnije godine mog života." Prvi posao Jackie je dobila u Washington Times Heraldu. Lutala je po gradu u potrazi za dobrim pričama. Nije bila neuspješna. Bila je rječita, prodorna, uspijevala postići cilj. Intervjuirala je kasnijeg predsjednika Richarda Nixona. Pratila je i prvu inauguraciju Dwighta D. Eisenhowera i krunidbu kraljice Elizabete II. U to vrijeme bila je zaručena za brokera, no to je kratko trajalo. Njezina majka smatrala je da 17.000 dolara godišnje zarade, koliko je on zarađivao, nije dobar temelj duge ljubavi, pa je sve prekinula.
Kratko je radila i u Vogueu. Briljirala je na audiciji. Od skoro 1300 kandidata, s diplomom Sveučilišta George Washington, Jackie je jedina odabrana na šest mjeseci rada u Vogueovu uredu, na Manhattanu i sljedećih šest u Parizu, nakon pobjede na natječaju časopisa u Prix de Paris za najbolji esej 1951. Iako je izvrsno poznavala francusku književnosti, Jackie je dala otkaz već prvoga radnog dana jer je bila uvjerena da bi žensko okruženje u Vogueu ometalo njezine šanse za brak, koji joj je bio jako važan. U svibnju 1952. Jackie je počela novu vezu. Bio je to JFK.
John F. Kennedy bio je kongresmen koji je uskoro izabran za senatora iz Massachusettsa. Vrlo brzo, već 12. rujna 1953., vjenčali su se u crkvi St. Mary u Newportu, Rhode Island. Na vjenčanju su bile dvije tisuće ljudi. Jackie je imala 31 godinu, a njezin suprug 43. Sve je izgledalo blistavo. Tu je i počeo lanac nesreća koje, pokazat će se kasnije, nikad neće stati. Mediji će sudbinu dinastije opisati kao "prokletstvo Camelota". Kennedyju je žena trebala zbog karijere, a Jacqueline se činila idealnim zgoditkom. Brak s mladim bogom američke politike, lijepim Johnom, idolom majki i tinejdžerki s istočne obale, od početka je bio truo.
Kennedy imao brojne ljubavnice
Romantike nije bilo ni u tragovima - raskošne fotografije ne daju pravu sliku. Zaprosio ju je birokratski, brzojavom, pa fotografije odmah prodao tisku. John je naveliko ljubovao s mnogim ženama. Kennedy je navodno imao brojne ljubavnice, među kojima je najpoznatija bila ništa sretnija Marilyn Monroe. Navodno je imao više od dvije tisuće afera s raznim ženama. Bio je ovisnik o seksu, no i njegovo je zdravlje bilo silan problem. Imao je silne probleme s kičmom, zbog kojih je ponekad bio posve ukočen. Brak je počeo užasom: nakon dvije godine Jackie je s prvom trudnoćom doživjela pobačaj, a godinu dana kasnije rodila mrtvorođenu djevojčicu, Arabellu. Tek 1957. uspjela je roditi kćer Caroline. Tad počinje kratki, blistavi interregnum - 1960. John F. Kennedy, JFK, postao je predsjednik Amerike.
Bio je mlad, lijep, bogat, ratni heroj iz čuvene obitelji, mezimac nacije kakav dotad nije viđen, najpopularniji čovjek na svijetu - rame uz rame s Frankom Sinatrom i drugim zvijezdama popa. Iste godine rodio im se sin John, a tri godine kasnije Patrick, koji je također umro, samo dva dana nakon rođenja.
- Smrt djeteta bio je jedan od najtežih trenutaka u životu predsjednika i gospođe Kennedy - rekao je Kennedyjev tajnik Pierre Salinger i dodao: "Smrt djeteta ih je zbližila". A Jackie su djeca bila, govorila je, prekrasan dan. Tečno je govorila francuski, španjolski i talijanski. Imala je snažnu sklonost za francusku "haute couture" dizajnersku odjeću, koja je bila skupa, a u Bijeloj kući izazivala strah da se nošenje takve odjeće može promatrati kao nelojalnost američkim dizajnerima. Haute couture je, kaže definicija, francuski izraz za visoku modu čiji razvoj se prati na modnim pistama i koja uglavnom nije funkcionalna za razliku od prêt-à-porter mode koja označava gotovu, odmah nosivu modu. Zbog rizika da takvom odjećom izazove negativnu političku reakciju u konzervativnoj američkoj javnosti, Jackie je pronašla konzervativnije, politički oportunije rješenje. Izabrala je holivudskog dizajnera Olega Cassinija i zauzela pozu skromnosti.
- Ne želim da me zovu prva dama. To zvuči kao sedlo. Biste li obavijestili telefonske operatere i sve druge da me predstave kao gospođu Kennedy, a ne kao prvu damu - rekla je službenicima Bijele kuće. No u životu je bivala još jednostavnija. Njezin frizer Edgar Montalvo, koji ju je šišao osam godina, kaže da je bivša prva dama bila temperamentna i "laka na jeziku".
'Jackie je imala nezasitan apetit za seks'
- Psovala je kao kočijaš. Jednom sam joj rekao da je fotograf iza njezine kuće pokušava snimiti, a ona je samo uzvratila: 'Kujin sin!' - kaže Edgar. Dok je radio u njujorškom salonu "Thomas Morrissey" na Aveniji Madison, svaka dva dana je Jackie donosio perike jer su joj liječnici, u životu koji je vrvio nesrećama, dodali još jednu, dijagnosticirali su ne-Hodgkinov limfom. Tih će godina postati modna ikona u zemlji i inozemstvu. Kad je bračni par Kennedy posjetio Francusku, silno je impresionirala Charlesa de Gaullea i francusku javnost tečnim francuskim.
Ubrzo nakon vjenčanja počela se strastveno baviti preuređenjem Bijele kuće. Oblikovala je interijer, unijela niz čuvenih umjetnina u nju, obilježivši je svojim stilom. Jackie je u Bijeloj kući počela ugošćivati pisce, slikare, umjetnike... Sve to je silno diglo popularnost Johna F. Kennedyja, premda je njezin motiv bio nepoznat javnosti - Jackie je tim aktivnostima skrivala tugu i depresiju.
Poznato je da je Kennedy, dok je Jackie uređivala interijer, "razdjevičio" praktikanticu u Bijeloj kući. Praktikantica Mimi Alford ispričala je da je imala 19 kad su je pozvali na zabavu. Kennedy ju je vodio kroz Bijelu kuću, a završili su u spavaćoj sobi prve dame Jackie.
- Nisam znala što se točno dogodilo, ali znam da sam tamo izgubila nevinost - rekla je Alford u intervjuu za njemačku televiziju. U biografiji "Jacqueline Kennedy Onassis: A Life Beyond Her Wildest Dreams" Darwin Porter i Danforth Prince bivšu prvu damu Amerike prikazali su u dosad neviđenom svjetlu - kao nimfomanku. Jackie je, pišu, imala nezasitan apetit za seks isto kao i njezin suprug John. Bila je strastvena i spavala je s mnogim muškarcima prije, tijekom i nakon JFK-a. Warren Beatty, Paul Newman, Gregory Peck, Frank Sinatra i Marlon Brando tek su neki od muškaraca koje je zavela. Branda je odvela kući na večeru nakon što su se napili u klubu. Pustila je ploču i zaplesala.
- Prvo je čekala da je pozovem u krevet, ali kad je vidjela da to neću učiniti, uzela je stvar u svoje ruke i pitala me želim li provesti noć s njom - napisao je Brando u svojim memoarima. S JFK-om se toliko svađala da ju je prisilno poslao u kliniku u Massachusettsu u kojoj su je elektrošokovima liječili od depresije.
Atentat u Dallasu sve je preokrenuo
- John nije bio dobar u krevetu. Uvijek je želio seks na brzaka i odmah nakon toga išao bi telefonirati, bio je opterećen poslom - povjerila se Jackie prijatelju. S Paulom Newmanom našla se u hotelu. Htjela ga je nagovoriti da u javnosti da podršku Bobbyju Kennedyju, s kojim je tad bila u vezi. Prijatelju Trumanu Capoteu povjerila se da joj je bilo čudno seksati se s Newmanom jer je imao isti penis kao njezin pokojni suprug. Uz to, nije ga uspjela nagovoriti da podrži Bobbyja. Nakon što je JFK 1963. ubijen, Jackie je bila u vezi s njegovim bratom Bobbyjem. Nisu se ni trudili sakriti aferu. Manje je poznato da je paralelno s Bobbyjem i nakon njegova ubojstva Jackie imala aferu i s Tedom Kennedyjem.
Dok je upravljala obnovom Bijele kuće, obrazovala je milijune Amerikanaca u temi očuvanja povijesne baštine kroz jednosatne emisije na CBS-u. Jednu emisiju gledalo je 56 milijuna ljudi. Tad je, zapisali su biografi, bila odjevena u kostim Coco Chanel koji ju je činio čarobnom. Nema novca kojim je Coco mogla platiti tu reklamu. No Kennedy je ustrajno ljubovao dok se ona bavila kulturom i bivala domaćica raskošnih večera na kojima se ništa od toga nije smjelo vidjeti.
Atentat u Dallasu, najzagonetniji u modernoj povijesti Zapada, sve je preokrenuo. Sjedila je pokraj njega kad je bio ubijen 22. studenoga 1963. Njih dvoje vozili su se s guvernerom Teksasa Johnom Connallyjem kroz grad u otvorenom automobilu na koji su ispaljena tri hica. Kennedy je nakon prvog ostao uspravno sjediti, navodno zbog korzeta koji je nosio zbog kičme. Nakon drugog hica njegovo je tijelo klonulo. Jedan metak ga je pogodio u vrat, a drugi u glavu. Treći je pogodio i ranio guvernera. Kennedyja su odvezli u bolnicu. Tamo je umro. Nekoliko sati nakon atentata na Kennedyja uhvaćen je marinac Lee Harvey Oswald, koji je optužen za atentat. On je tvrdio da je nevin. Oswalda je dva dana kasnije ubio lokalni mafijaš Jack Ruby. On je osuđen na smrtnu kaznu, ali je umro 1967. u bolnici, i to od plućne embolije. U istoj je bolnici umro i Oswald i u istoj je mrtvim proglašen Kennedy. Nehotično, tu je Jackie postala heroina nacije.
Brak s Onassisom činio se smislen
"Poznate su", piše u jednoj biografiji, "snimke njezine reakcije kad je pokušala izaći iz auta nakon što suprug bio ustrijeljen, a bila je uz njega u bolnici kad je preminuo. Na počeku pogreba vjenčani prsten stavila je na prst ubijenog supruga i izjavila: 'Sad više ništa nemam'." Ružičasti kostim koji je nosila taj dan u Dallasu i koji je bio zaprljan krvlju nije željela skinuti ni kad je potpredsjednik Johnson polagao zakletvu, uz objašnjenje: "Želim da vide što su učinili Jacku". Njezino dostojanstveno držanje na suprugovu sprovodu mediji su nazvali "kraljevskim". "Sedam dana nakon atentata u jednom intervjuu je rekla: "On je sad legenda, a ja bih pokraj sebe htjela imati čovjeka. Pet godina kasnije, kad je ubijen još jedan Kennedy - Johnov brat Robert - Jackie se uplašila i za vlastitu i za sigurnost djece, pa je napustila Ameriku.
Uskoro se udala za Aristotela Onassisa, brodovlasnika koji je plivao u novcu, ružnog ali uspješnog plejboja, koji je bio u vezi s opernom divom Marijom Callas. Bio je to brak iz interesa.
Brak se s Onassisom činio se smislen: imao je novac i moć da je zaštiti, a ona je imala društveni pečat kakav je milijarder tražio. Nakon smrti Onassisova sina u avionskoj nesreći 1973. milijarder je počeo pobolijevati, da bi dvije godine poslije umro, pa je Jackie drugi put, vrlo mlada, u 46. godina, postala udovica. Nakon parnice s njegovom kćeri naslijedila je 26 milijuna dolara. Ubrzo je prihvatila posao novinskog urednika u novinama. No sve je propalo nakon što je ista izdavačka kuća objavila knjigu koja se na fikcijski način bavila Kennedyjevim ubojstvom, a izazvala je silno negativne reakcije. New York Times je popljuvao knjigu, u kojoj su vidjeli njezine prste, pa je dala otkaz. Nakon toga zaposlila se u drugoj redakciji kao pomoćna urednica. Udala se za Mauricea Tempelsmana, Belgijca, trgovca dijamantima i industrijalca. No početkom devedesetih limfom se proširio pa je Jackie umrla u snu 19. svibnja 1994., dva i pol mjeseca prije 65. rođendana. Bio je to kraj njezine nesreće, no prokletstvo Kennedyjevih se nastavilo...