Izgubili novce, a postali kultni: Porazio ih je užasan tajming

Mnogi vrlo često koriste zaradu na kino blagajnama kao argument da je neki film dobar, ili da je katastrofalan. Samo se prisjetite koIiko ste puta čuli da je neki film izvrstan jer je na vrhu po zaradi.

Jasno, takav argument nikako ne stoji, kako za one filmove koji su zaradili brda novaca ( 'Jurski svijet' je treći najbolji film ikad snimljen?), pa tako niti za one filmove koji nisu uspjeli niti svoj proračun pokriti. Znamo da financijski uspjeh nije mjerilo, jer kad bismo samo njega koristili, Gauguin ili Van Gogh nam ne bi bili nigdje na vidiku. S druge strane, ‘Iron Man 3’ ili ‘Transformeri: Tamna strana Mjeseca’ bi nam bili remekdjela filmske umjetnosti.

No kao što smo rekli, to srećom nije tako. Neki filmovi ne uspiju na blagajnama, ali ih kritika prepozna kao odlične filmove, a i publika ih s vremenom prihvati kao kultne.

Jasno, ovo nije prirodni zakon. Ponekad filmovi stvarno ništa ne valjaju, pa ih nitko niti ne voli. Samo ističemo da ima filmova za koje se očekivalo da će biti hitovi, no to su postali tek nakon sto su se prestali prikazivati u kinu. Ovo je sedam takvih filmova iz zadnjih 30 godina, koji su zbog lošeg tajminga izgubili novce, ali su s vremenom postali kultni.

Scott Pilgrim protiv svijeta (2010)

Snimljen na proračunu od 60 milijuna dolara, film je vratio jedva 60% tog novca. Filmu je u korist išla odlična marketinška kampanja koja je odlično reklamirala filmsku adaptaciju popularnog stripa Bryana Leeja O'Malleyja (preporučujemo da ga pročitate). Ali je netko, u svoj toj gužvi oko adaptacije i reklamiranja zaboravio jednu važnu stvar - koja je misao vodilja cijelog filma? Za većinu filmova (za sve?) postoji neka misao vodilja, nešto što dočarava film jednom rečenicom, ali za Scotta Pilgrima toga nije bilo. Kad to sparimo s činjenicom da je film izašao u isto vrijeme kad su izašli i ‘Plaćenici’ , sve bude jasno.

Ali premda je film davno napustio kina, i dalje se dobro prodaje, i smatra ga se jednim od uspješnijih avangardnih filmova unatrag deset godina.

Željezni div (1999)

Prije nego što je prešao u Pixar i snimio nevjerojatne ‘Juhuhu’ i ‘Izbavitelje’ , Brad Bird je snimio ‘Željeznog diva’. Animirani film o miru i divovskom robotu koji ne želi ubijati na prvi pogled zvuči odlično (i u stvari je), no kad takav film izbaciš u isto vrijeme kad je u kina izašao ‘Šesto čulo’ , jasno je da je katastrofa na pomolu. Od 70 milijuna koliko mu je trebalo, film nije vratio niti 25 milijuna.

Brad je možda bio shrvan par mjeseci, no tada je film pušten u kućnu distribuciju i postao je instantni klasik, što svog žanra, što filmske umjetnosti. ‘Šestog čula’ se danas ne sjećamo toliko rado koliko ovog filma.

Strah i prijezir u Las Vegasu (1998)

Bennicio Del Toro i Johnny Depp se opijaju, drogiraju i kurvaju u Las Vegasu u iznimno čudnoj ekranizaciji narko balade pokojnog Huntera S. Thompsona . Terry Gilliam u redateljskoj ulozi vjerojatno nije mislio da film ikako može podbaciti, kao što su mislili i ljudi iz marketinga, ali očigledno je da nitko nije uzeo u obzir da će isti vikend u kina biti puštena Emmerichova 'Godzilla' .

I koliko god da su se ljudi iz Universal Picturesa trudili, protiv kolosalnih zmajolikih guštera se nije moglo boriti. Premda je film koštao samo 19 milijuna, zaradio je samo deset pa dobre računice nije bilo. Srećom, fanovi su proširili glasine o filmu i film je postao jedan od onih koje se drage volje citira, a Deppova gluma u filmu se još uvijek spominje kao najpomaknutija od svih.

Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom (1992)

Kao i kod drugih filmova na ovom popisu, dobra procjena je sve. A puštanje eksperimentalnog filma u kino, samo jednu godinu nakon što je serija ukinuta zbog manjka gledatelja baš i nije bila dobra procjena, već krajnje suprotno.

Ali vrijeme je pokazalo da je film i dobar i hvaljen, što od gledatelja pa tako i od kritike. Zadnji dani Laure Palmer , u kojima vidimo da za nju nema nade, se danas smatraju jednim od zanimljivijih i neobičnijih horora devedesetih. A gubitak od samo šest milijuna, premda i dalje o milijunima govorimo, su svi zaboravili.

Velika gužva u Kineskoj četvrti (1986)

Kad je ove godine objavljeno da će se raditi remake ovog nevjerojatno ludog filma, obožavatelji su jednostavno poludjeli. Suludo djelo Johna Carpentera nije zaradilo niti 11 milijuna, a koštalo je čak 20 (1986. godine je to bio ogroman novac).

Gore spomenutih obožavatelja očigledno nije bilo nigdje u blizini kad je te godine trebalo platiti kartu, a niti izlazak Disneyeve uspješnice ‘Veliki mišji detektiv’ mu nikako nije pomoglo.

Labirint (1986)

Film kojeg danas pamtimo kao jednog od legendarnih filmova pokojnog Jima Hensona i kojeg se bez problema može pogledati par puta, publika te godine baš i nije takvim smatrala. Doduše, kad vidimo da se morao boriti protiv ‘Top Guna’ i drugog dijela Karate Kida , onda je jasno zašto nije nadoknadio niti pola od 25 milijuna dolara troškova.

Blade Runner (1982)

Dan danas se raspravlja o ovom filmu i razlozima zašto je propao na blagajnama (pola milijuna mu je falilo da pokrije troškove). No ono o čemu se ne raspravlja jest činjenica da se radi o remekdjelu i o dva sigurna razloga zašto nije uspio privoljeti nikoga u kino.

Prvo, pri kraju snimanja, studio je preuzeo kontrolu i raskomadao film kojeg je napravio Ridley Scott , da bi dodali ‘sretan’ kraj. Manje sretan, tj. realističniji kraj, možete vidjeti u ‘Director’s Cutu’ iz 1997. godine.

Drugi razlog, i vjerojatno mnogo važniji, je taj da je u isto vrijeme ‘E.T.’ izašao u kina. Čak i da su film pustili u kina u onakvom obliku kakvog je Scott zamislio, bez petljanja i dodatnog snimanja, šanse ne bi imao. ‘E.T.’ je bio istinski kolos tog ljeta.