Ivo Robić je jedini Hrvat koji je pretekao Sinatru i Presleya...

Trebao je biti pravnik kamo ga je usmjeravao njegov otac koji je bio sudski službenik u Garešnici. U tom gradu je i rođen 29. siječnja 1923. U mladosti Ivo Robić je sanjao i da će postati nogometaš. Srećom, ostao je vjeran glazbi i s njom je postigao svjetsku slavu. A kod nas, kako neki kažu, nisu ga slavili koliko je doista bio slavan.

U djetinjstvu i mladosti svirao je violinu i imao mali sastav s kojim je amaterski nastupao, a nakon mature u Bjelovaru upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Da bi financirao studij, počeo je pjevati po zagrebačkim restoranima. Bio je to Grill Room u podrumu današnje Gradske kavane na Trgu bana Jelačića i Tucman na današnjem Trgu maršala Tita u zgradi današnje Akademije dramskih umjetnosti. Onda u vrijeme NDH 1943. prijavio se na audiciju s pjesmom “Sniježi” Marija Kinela u radijskoj emisiji “Svako jutro je veselo!”. Pobijedio je i počeo uživo pjevati na Krugovalnoj postaji Zagreb.

U vrijeme rata upoznao je buduću suprugu Martu Goleš. Kao mladi pjevač mobiliziran je u Prosvjetničku bojnu Ministarstva oružanih snaga NDH pa je morao dvaput na dan nastupati u radijskim emisijama. Nakon rata 18. travnja 1946. vjenčao se s Martom, a par je odmah odlučio da će živjeti u Ičićima pokraj Opatije jer su oboje voljeli more. Tako je počeo njihov skladni brak koji je trajao više od pola stoljeća. Tih godina još nije imao određeni glazbeni stil, nego je interpretirao pjesme koje su bile tad popularne.

Zabavna glazba u to je vrijeme bila u nemilosti i smatrala se politički nepodobnom, ali je Ivo Robić ustrajao u namjeri da promovira lake note. Već 1949. snimio je prvu ploču za tadašnji Jugoton i počeo nastupati na terasi hotela Talasotherapia u Crikvenici, a dvije godine poslije i na terasi hotela Kvarner u Opatiji. Nakon nastupa na prvom Festivalu zabavne glazbe Zagreb ‘53. pobijedio je s pjesmom “Ta tvoja ruka mala” i to je prva pobjednička pjesma u povijesti naših festivala. S pjesmom “Moja mala djevojčica”, poznatija kao “Tata, kupi mi auto”, koju je otpjevao u duetu sa Zdenkom Vučković, pobijedio je i na Opatijskom festivalu 1958.

- Ruke su mi se tresle od strahopoštovanja kad smo se upoznali - rekla je Zdenka Vučković. Istodobno je počela i njegova međunarodna karijera. Prvi inozemni poziv dobio je iz tadašnje Čehoslovačke, čija je diskografska kuća Supraphon počela 1956. objavljivati njegove ploče, a samo dvije godine poslije pozvali su ga u Njemačku da tamo snimi pjesmu “Sutra”. Otpjevao ju je na njemačkom jeziku i pjesma “Morgen” otvorila mu je vrata u cijelom svijetu. Prodao ju je u nekoliko milijuna primjeraka. Mr. Morgen, kako su tad prozvali Ivu Robića, u Njemačkoj je imao nekoliko hitova, a u tom periodu surađivao je i sa slavnim hamburškim kompozitorom Bertholdom Kämpfertom, kojeg je proslavila pjesma “Strangers in the night”. Pjevao ju je slavni Frank Sinatra. No ono što se nije znalo jest da je tu pjesmu zapravo komponirao upravo Ivo Robić.

Kako je jednom potvrdio i Mišo Doležal, naš vrsni glazbeni stručnjak i Robićev dugogodišnji prijatelj i aranžer, melodija je imala upravo Robićev “rukopis”. Tek mnogo godina poslije, nakon smrti Bertholda Kämpferta 1980., njegova je udovica na sudu priznala koautorstvo i Robić je konačno dobio zadovoljštinu. Ali i bez toga on je postao svjetska zvijezda jer je 1959. u SAD-u dospio na 13. mjesto top-liste s pjesmom “Morgen”, koju je pjevao na njemačkom jeziku, što je tek sedamdesetih pošlo za rukom njemačkoj skupini Kraftwerk s pjesmom “Autobahn” i Njemici Neni. Ali pjesma “Morgen” je na top-listi bila 11 tjedana, a pretekao je zvijezde poput Franka Sinatre, Nata Kinga Colea, Paula Anke i Deana Martina.

Zbog toga je gostovao u “Ed Sullivan Showu”, “Dick Clark Showu” i brojnim drugim najgledanijim američkim televizijskim emisijama. U Europi je za ovu pjesmu dobio jedno od najvećih priznanja - zlatnu ploču Polydora, etikete diskografske kuće Deutsche Grammophon, ali i nagradu brončani Lav koju mu je dodijelio Radio Luxembourg, najpoznatija europska radiopostaja koja je proslavila zabavnu glazbu.

Uz svu svjetsku slavu Ivo Robić bio je iznimno skroman i srdačan čovjek. Marta i on nisu imali djece, ali Ivo nikad nije krio da je za njegov uspjeh velikim dijelom zaslužna upravo njegova supruga. Ona mu nije bila samo bračna družica nego i poslovna tajnica i osobna menadžerica. Nikad se nisu razdvajali, vodio ju je na sve turneje i koncerte kako u tadašnjoj Jugoslaviji tako i po Europi, Americi, Kanadi, Australiji.

Od 1963. godine počeli su živjeti u luksuznoj vili u Ičićima koju je projektirao arhitekt Zdravko Bregovac. Još za života par je odlučio kuću darovati Riječkoj nadbiskupiji, koja je Marti trebala doživotno plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 5000 kuna.

Ivo Robić preminuo je 9. ožujka 2000. godine u riječkoj bolnici i tad počinje pravna trakavica oko ostavštine između Marte i njezine obitelji te obitelji njezina pokojnog supruga.

Rajko i Miroslav Robić otimali su se s Martom za oko 300.000 tadašnjih njemačkih maraka, stan u Zagrebu od 63 četvorna metra, Mercedes 250 TD i autorska prava od pjesama. U međuvremenu promijenio se i zakon prema kojem više bračni drug ne nasljeđuje svu imovinu nego na nju imaju pravo i braća.

Marta je svoju polovicu, na koju je čak i sud potvrdio da ima pravo, htjela ostaviti svojoj rodbini i prijateljima, no Robići su to opovrgavali i uložili žalbu na Vrhovni sud koji je 2006. sve vratio na početak. Za Martu su tvrdili da nije pridonijela Robićevu imetku nego da je samo trošila njegov novac.

Marta je umrla godinu dana poslije, 4. siječnja 2007. u 87. godini, pa su njezina obitelj i prijatelji nastavili pravnu bitku protiv braće Robić koji su također u međuvremenu preminuli, a spor su nastavili voditi njihovi potomci.

Na kraju je i kuća u Ičićima, koju je Robić oporukom ostavio Riječkoj nadbiskupiji, ušla u ostavinu, a ovih dana opet se cijeli slučaj našao na sudu.

Kuća u Ičićima ipak pripada Riječkoj nadbiskupiji, prema želji pokojnika. Također, dosuđeno je da Marti pripada samo trećina imovine jer mu je pomagala u poslu. S tom odlukom nitko nije bio zadovoljan i svi su najavili žalbe, pa se i danas, 20 godina nakon pjevačeve smrti, ne zna kome će pripasti njegova ostavština.

Marta i Ivo Robić pokopani su na zagrebačkome Mirogoju. O uređenju groba skrbi Društvo hrvatskih skladatelja jer je to ujedno posljednji spomenik ovom velikanu hrvatske, ali i svjetske glazbene scene.