Ivo Gregurević: 'Kad glumiš negativca, u toj ulozi moraš biti najnegativniji. Za to te plaćaju'

Davnih je godina Žarko Potočnjak o Ivi Gregureviću govorio kao o nevjerojatno talentiranom. Isticao je tad da će nadmašiti i najvećega glumca od svih Slavonaca, pa i mnogo šire, Fabijana Šovagovića. Kad su Ivu godinama kasnije podsjetili na Potočnjakove riječi, s očitom nelagodom kratko je rekao: "Žarko pretjeruje". Izgovoriti pohvale koje je dobivao, nije mu išlo, takve su se riječi iz njegovih usta trebale čupati.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:19

Film o pokojnom glumcu Ivi Gregureviću | Video: 24 sata Video

Još dok je bio student Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu o njemu se govorilo kao o izvanserijskom talentu. Sve što je Ivo radio, radio je s lakoćom. Tijekom karijere manje je radio u kazalištu, i na to je Potočnjak imao komentar.

- Ako se nekad i čini da je nezainteresiran za rad u kazalištu, onda je to zato što mu je dosadno raditi na nečemu dva mjeseca kad to može učiniti za nekoliko dana - govorio je Žarko.

Aludirao je na snimanja filmova, serija..., kojih je u Ivinu opusu teško i prebrojiti. Snimao je po dva, tri filma na godinu. Nekad i više. I birao je gdje će igrati. Smetali su mu tanki scenariji, nekvalitetni projekti, amaterizam, poluglumci koji misle da su glumci, loši redatelji, kolege koji na set dođu nespremni. U svom posljednjem intervjuu jasno je progovorio o svemu tome.

- Sapunice su došle kad su se producenti, redatelji koji nemaju pojma o tom poslu počeli baviti i samo stavljati lovu u džep. To im je najbitnije. Produkcija uzima amatere za glumce, svašta uzima, ali da znaju ovi mladi glumci kojima oni sole pamet i prave ih popularnima među ljudima - rekao je Ivo Gregurević.

Taj je intervju dao samo desetak dana prije smrti. Mladim glumcima je poručio da paze na svoju karijeru i istaknuo da se ona stvara postupno. Sjaj koji danas donose kamere smatrao je prolaznim i potrošnim.

- Teatar će ostati zauvijek, to nije prolazno, to je oduvijek tu. U filmu se donekle radi kako treba, a na televiziji to je... Neću reći ništa - pričao je Ivo.

U filmu "Za ona dobra stara vremena" Gregurević je odigrao posljednju ulogu, povratnika iz Njemačke. Taj zadnji intervju, u kojemu je Ivo progovorio i o iseljavanju mladih iz Hrvatske te dao vrijedne savjete mladim kolegama, prikazan je na pretpremijeri filma.

- Grozno je što ljudi odlaze iz zemlje zbog nedobivanja posla... Ima puno krađa u politici, u privredi, u svemu tome... Da ne pričam sad o njima što su pokrali pola Hrvatske. Ali evo u Osijek se već vraćaju neki ljudi iz inozemstva, pa će se dio njih i vratiti - govorio je Ivo.

Prvog dana siječnja bit će tri godine kako nas je napustio velikan hrvatskoga glumišta. Otišao je na isti dan kao i glumac kojemu se divio, Fabijan Šovagović. U zavidnoj karijeri, često je govorio, ništa ne bi mijenjao niti napravio drukčije. Glumu je smatrao poslom kojim se voli baviti i istaknuo da ništa drugo u životu ne bi ni znao raditi. Intervjue je davao na kapaljku, u iznimnim prilikama, a o privatnom životu je odbijao pričati.

- Želim da me pamte isključivo po ulogama. Nemaju me po čemu drugom pamtiti - rekao je prije dvije godine za Večernji list.

Prvi film "Ne naginji se van" Bogdana Žižića snimio je 1977., a iste godine zaigrao je u "Mećavi" Tončija Vrdoljaka. Nastavili su suradnju i Ivo je glumio u gotovo svim Vrdoljakovim projektima. "Kiklop", "Večernja zvona"...

- Kad smo radili 'Dugu mračnu noć', Mustafa Nadarević mi je rekao: 'Da nismo prijatelji, da mi nisi dao da igram sve što sam igrao, ja bih ovo odbio. Imam djecu, pa kad me vide na televiziji, mislit će da sam takav'. Ivo nije imao takvih problema, smatrao je da kad igra negativnu ulogu, mora biti najveći negativac - prisjetio se Vrdoljak.

Gregurević je u "Dugoj mračnoj noći" igrao primitivnoga, priglupog, ali i okrutnog oficira koji nije prezao ni pred čime da dođe do cilja. Nadareviću je bila sporna scena kad Ivu drže u zatvoru, a šef partije pita "Kako se ponaša ovaj". Trebao je izgovoriti: "Imao sam ih svakakvih, ali ovakvog još ne. Ne da se uplašit, pravi komunista".

Nadarević to nije mogao izgovoriti pa je uskočio Ivo. "Što god on ne može, prebaci meni", rekao je Vrdoljaku. Tako je i bilo. Mustafa je jedva snimio rečenicu "Znaš li ti koliko su veliki komunisti pjevali pred policijom? Nađi mu notu pred kojom će pjevati". Lik majora kojeg je igrao Gregurević bio je spreman da nemilosrdno muči glavnog lika, išao je tako daleko da mu je lagao kako mu je sin mrtav.

- Kad glumiš negativca, onda moraš biti najnegativniji što možeš, to redatelji traže od tebe, za to te plaćaju - govorio je Gregurević o takvim ulogama.

Nema filma u kojemu nije ostavio trag, redatelja koji ga nije zvao. Jedan od njegovih omiljenih redatelja, ali i istinskih prijatelja, bio je Branko Schmidt. U kultnom ostvarenju "Sokol ga nije volio" iz 1988. Ivo je glumio ustašu Tomu, bliskog Benošu. U filmu je imao nadimak Tetak, a scena u kojoj ga Šovagović psuje i tjera s imanja te Gregurevićevi izrazi lica i danas se prepričavaju. Gregurević je često isticao poštovanje prema Fabijanu Šovagoviću. Zato je s veseljem s njim i njegovim sinom Filipom igrao u "Sokolu". Lani mu je redatelj posvetio dokumentarac "Prvi do srca - Ivo Gregurević". Njime je u zagrebačkom HNK obilježena prva godišnjica smrti velikana.

Na premijeri su Gregureviću posthumno dodijelili Medalju grada Zagreba za doprinos kulturi, a primio ju je njegov sin Marko. Dokumentarac je radio gotovo devet mjeseci, a Schmidt je, kao Ivin dugogodišnji prijatelj, rekao da se osjećao dužnim napraviti film o Ivi. Nikad mu, istaknuo je, nije bilo teško raditi neki film kao ovaj o Gregureviću.

- Prvi film s Ivom snimio sam još 1982., bio mi je kućni prijatelj, vjenčani kum. EmocionaIno me ispatio kao nijedan moj film dosad, sugovornici su plakali, prisjećali se Ive i govorili o njemu u superlativima. Teško mi je pao njegov odlazak - rekao je tad Schmidt.

Mlađe generacije vjerojatno će Gregurevića najviše pamtiti po ulozi Marka Kosmičkog u seriji "Odmori se, zaslužio si", dok se oni stariji rado prisjete i Netjaka ili Cinca Kapulice, uloga koje su samo dio njegova nevjerojatnog opusa. Zato ga se, s pravom, često stavlja uz bok Fabijana Šovagovića i Borisa Dvornika. Tijekom 80-ih i 90-ih Gregurević je ostvario niz iznimno zapaženih, velikih uloga na filmu. Vrsno je tumačio pomalo grube, ponekad i opasne "narodske tipove" poput otmičara u "Osuđenima" Zorana Tadića 1978., konduktera u "Kraljevoj završnici" Živorada Tomića 1987. te istražitelja u "Životu sa stricem" Krste Papića 1988. godine. U remek-djelu Rajka Grlića iz 1991., "Čaruga", Gregurević je igrao slavonskoga razbojnika Jovana Stanisavljevića Čaruge. Film opisuje istinite događaje iz Čarugina života, a Ivo je tako uvjerljivo dočarao lik razbojnika da su ga godinama kasnije zvali Čaruga. Rijetko tko bi tako uvjerljivo gledatelje uveo u svijet droge, kriminala, prostitucije… kao Ivo Gregurević.

Učinio je to u "Ruskome mesu" Lukasa Nole u ulozi Vuka, lika s druge strane zakona i zlokobnim izrazima lica. Gledateljima je ledio krv. Život ga je "nosio" po brojnim crvenim tepisima, no Gregurević je bio najsretniji u svom Orašju, gdje je 1995. pokrenuo Dane hrvatskog filma. Od 2019., njemu u čast, festival nosi naziv Dani hrvatskog filma - Ivo Gregurević.

- Pokrenuo sam to bez ideje da će trajati toliko dugo, ali krenulo je poslije prvog prikazivanja. Publici to puno znači jer je kino prepuno i lijepo je da ljudi vide sve naše najbolje filmove koji su prikazani na Pulskom festivalu. Nema politike tamo i neće se politika u to umiješati. Bitno je da se ljudi umiješaju, da napokon hrvatski film bude uistinu hrvatski - govorio je o festivalu, koji je smatrao životnim projektom.

Toga prvog dana 2019., dok se nacija još trijeznila, stigle su tužne i šokantne vijesti. U 67. godini napustio nas je ovaj velikan. Na Staru godinu Ivo se častio i družio s prijateljima Vedranom Mlikotom, Nenadom Cvetkom, Ksenijom Marinković, Sonjom Kovačić i Marinom Vujčić, a već sutra ga nije bilo...

- Ivo nam je neprestano naručivao rakije. Pokazao nam je Grlićevu knjigu 'Neispričane priče' koju je upravo kupio. Kad smo odlazile, Ivo je više puta ponovio 'Cure, nemojte ići'. A mi smo ipak otišle. Nikad ne znaš kad je zadnji put i koje će priče ostati neispričane. Adio, meštre - rekla nam je suznih očiju tada Vujčić. G

lumac i Ivin veliki prijatelj Vedran Mlikota govorom se oprostio od kolege.

- 'Poljem ravnim pustit' ćemo vrance, neka lete bijesno neprestance, ej neka lete, ma nikad ne stali, od umora makar popadali' - citirao je stihove Najboljih hrvatskih tamburaša i dodao: Zbogom, dragi Ivo. Čaruga putuje...

Tisuće ljudi došle su se pokloniti velikanu našega glumišta na njegovu posljednjem ispraćaju. Bio je to, kažu ljudi iz Posavine, sprovod kakav taj kraj ne pamti. Sprovod kakav je Ivo zaslužio...

- Zadnja klapa, dragi naš Ivđa. Posavina te nikada neće zaboraviti - pisalo je na poruci kraj lampaša. I, sigurno, Ivu se nikad neće zaboraviti...