Iskra: Traume liječim knjigama, plesom, tulumima, ali i cugom

Iskru Jirsak (26) šira domaća publika upoznala je u ulozi konjušarice Marte u drugoj sezoni serije “Najbolje godine” i kao tatinu curicu u filmu “Fleke”. Zagrebačka glumica trenutačno igra Janjevku iz Dubrave koja radi na štandu i ima od djetinjstva problema s agresivnošću. Nova predstava Ivice Bobana “Sutra (ni)je novi dan” svjedoči o ljudima bez perspektive i osnovnih egzistencijalnih uvjeta.

Kakav je lik koji glumite, poistovjećujete li se s njim?

Smatram da se kao glumac poistovjećuješ sa svim likovima koje radiš jer da bi nešto prenio publici, moraš u to vjerovati, moraš naći sličnosti sa sobom i razumjeti različitosti te znati to kanalizirati. U predstavi glumim Vanessu, Janjevku koja je imala bitno različit život od mene, a također i jednu baku, Slavicu. Premda ne mogu osjetiti točno kako je to biti star, opet vučem iz okoline i iz sebe i poistovjećujem se i s njom. Sve su to likovi koji se na različite načine nose s problemima koje im je život donio, nametnuo, koji su i više nego bliski svima nama; novac, socijalni problemi, omalovažavanje, samoća, gubitak...

Kako se vi liječite od urbanih trauma?

Gluma je za sve to odličan lijek, ona je na neki način bijeg od ‘dosadne’ svakodnevice, od problema, od stvari koje me opterećuju, a kad gluma počne opterećivati, ništa ne pomaže! Šalim se... Obožavam čitati i to je za mene lijek. Ali naravno, volim tulumariti, otići na cugu, isplesati se, iskakati...

Leži li vam više kazalište, film ili telenovele?

Za sada mi sve leži. Nisam izbirljiva. Volim snimati i sapunice i filmove i reklame. U sapunicama je ključna brzina, ali po meni brzina koja ne gubi na kvaliteti. Film nudi više vremena, više je pripreme pa se i traži i očekuje više. Kazalište je potpuno drugi ‘filing’. Ono počinje tamo gdje film ili serija završava. Kad napraviš nešto, uvježbaš i snimiš, gotovo je, nema mijenjanja, a u kazalištu tek počinje i uvijek je, ovisno o publici, drugačije.

Na čemu novom radite?

Radim na sebi, malo odmora, mora, knjiga... A onda, nadam se, ostvarit će se neki planovi, jedna dramska serija i još neki kazališni projekti. Neobično je to da kad radiš i imaš posla, još posla te nađe.

Vidite li se vi jednog dana iza kamere. Ipak vam je dečko kamerman?

Ne vidim se još, ali nikad se ne zna, ali što se mene tiče, mislim da mi je za sada dovoljno biti ispred kamere.